Razmišljanje jednog pjesnika – O POLITICI, EKONOMIJI, PANDEMIJI I ODGOVORNOSTI |

Walter William Safar

Kako kaže Papa Franjo, cijepljenje je čin ljubavi, a Danci žive tu ljubav ne samo prema sebi nego i drugima u zajednici. Dokaz je velik broj cijepljenih i mali broj korupcije, dok je u Hrvatskoj mali broj cijepljenih, a velik broj korupcije. Neovisni politički analitičari kažu da narod nema povjerenja u političare zbog strašne pandemije korupcije i nepotizma koju proizvode i stari i novi političari. Ruku na srce, mogao bih se složiti s tom tezom, ponajviše onih najvećih političkih stranaka, koje se godinama rotiraju u državnoj administraciji, ali i novih političkih ‘nada’.

CBS istraživanje javnog mnijenja pokazalo je da se EU i SAD (U.S.A.) boje inflacije podjednako kao i pandemije Covid-19, a političari i ekonomisti još i više,

Saborski Zastupnik Miro Bulj pitao je premijera Plenkovića, je li se boji inflacije i što radi da se zaustavi divljanje cijena?

Eto, ne bi bilo pošteno, a ne priznati da je pitanje na mjestu. Ali trebali bi možda biti malo i samokritični, a ne samo kritični, jer zdrav razum nas uči da, samokritika kao i kritika, jača ljudski um i duh. Eto, što mi kao potrošači možemo napraviti? Puno! Primjer. Prije par dana bio sam u trgovini „Pan-Pek“, koja se nalazi pokraj Filozofskog fakulteta, te su joj studenti, pretpostavljam, većinski kupci. Pitam koliko je kruh (domaći iz peke), kada sam čuo cijenu izgubih apetit, više od 20% poskupio, baš kao i drugi artikli. Upitah prodavačicu, nije li to malo preskupo, ona slegne ramenima, kao da želi reći pa nisam ja digla cijene nego gazda… dobro… dobro… ali možete reći gazdi mišljenje kupaca – rekoh. Ona će, pa vi ste prvi koji se pobunio? Pogledah u studente koji strpljivo čekaju u redu i klimnem glavom.

Uzeh taj kruh obećavši samom sebi: Pan-Pek me više neće vidjeti!

I nije to sve, nego je taj domaći skupi kruh bio potpuno nejestiv, unutra bijaše toliko sirov tako da sam iz tijesta mogao oblikovati samom sebi srednji prst.

Što želim reći? Mi kao potrošači, osobno ja, i oni studenti koji mirno stoje u redu, imamo veliku moć kreiranja cijena – kako?

Bojkotirati sve one koji bezobrazno dižu cijene (od malih prehrambenih trgovina do velikih trgovačkih centara, od malih gostiona, kavana, do velikih hotela itd…, pa da vidite kada bi za mjesec dana ostali bez kupaca, prihoda, e onda bi brzo dragovoljno spustili cijene. A što se tiče cijene energenata, e tu bi državna administracija (Vlada RH) mogla djelovati, ne samo regulativnim zakonima, koji su gašenje požara s malom kantom vode, nego dugoročnim planom ulaganja u nacionalni program subvencioniranja alternativne energije. Zašto je to važno? Jer na ovaj starinski način ovisan si o pohlepnim naftnim kartelima i njihovim ništa manje gramzljivim distributerima, a poznato je iz predavanje prve godine ekonomije da cijena benzina direktno utječe na inflaciju.

Eto, i najmoćnije države svijeta se boje inflacije. Zašto?

Inflacija potiče nezaposlenost, a nezaposlenost pad potrošnje što znači bankrot kompanija, što više siromašnih stanovnika od radnika do umirovljenika to manja potrošnja. To je zakon spojenih posuda.

The GDP gap=actual-potential GDP (Our textbook defines a price index in an index number which shows how the weighted average price of a “market basket” of goods changes over time. What does that mean? There are two price indices that we will use this semester. We will study the GDP Price Index in the chapter on measuring GDP -or real domestic output – RDO-. To learn how to measure inflation we will use the CPI, the consumer price index.)

Znajući to lukavi veliki dioničari naftnih kartela zadovoljno trljaju ruke. Zašto?

Države postaju ovisne o onima koji diktiraju cijene nafte na svjetskim tržištima. A znamo tko je glavni gazda naftnim kartelima i velikim distributerima – pohlepa!

E zbog takvih činjenica važno je ulagati u obnovljive izvore energije, kako bi postao neovisan. I da bi to uspio ne trebaš biti najmoćnija sila svijeta Sjedinjene Američke Države, ili najmnogoljudnija poput Kine, već moraš imati odgovorne političare vizionare koji će u sinergiji sa znanstvenicima i narodom ulagati i stvarati budućnost – obnovljive izvore energije.

Ako to može jedna mala Danska zašto ne bi mogla Hrvatska? Danska spada u tri vodeće države svijeta po kreiranju obnovljivih tehnologija. Ovaj podatak je zanimljiv i fascinantan, 2020. godine više od 80% električne energije proizvedene u Danskoj dolazilo je iz obnovljivih izvora energije u proizvodnom miksu. Vodeća tvrtka za podatke i analitiku (GlobalData )napominje da je udio obnovljivih izvora u proizvodnom miksu već prilično visok, tako da bi od 86,4% u 2020. godine trebao porasti na 99,9% u 2030. godini. Značajan dio rasta obnovljivih izvora energije u Danskoj pripisuje se vjetroelektranama. Danska je vodeća zemlja u svijetu u proizvodnji energije iz vjetra i vjetroturbina. Danska tvrtka za vjetar Vestas Wind Systems A/S proširila se iz svoje domaće baze po cijelom svijetu. Do 2015. imala je prihod od 8,423 milijarde eura, s više od 18 000 zaposlenika na globalnoj razini i proizvodnim pogonima u Danskoj, Njemačkoj, Indiji, Italiji, Rumunjskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolska, Švedska, Norveška, Australija, Kina i Sjedinjene Američke Države, a do 2021 prihod je skočio za šest puta više e pa vi računajte o kakvim se tu novcima radi.

Hrvatskoj nisu potrebne vjetroturbine nego ulaganje u male, obiteljske solarne elektrane, i velike solarne elektrane – Hrvatska je toliko bogata sunčevom energijom da može izvoziti energiju proizvedenu iz Sunca. Eto, ne mogu se načuditi i vjerovati, da hrvatski političari na svjetskom klimatskom kongresu u Škotskoj ‘svečano’ obećaju kako će zatvoriti termoelektranu na ugljen do 2035. godina?? Ej, pa onda mora biti zatvorena do 2025.! (Tako razmišljaju svi oni državnici naprednih država koji su u čudu gledali te izjave hrvatskih političara).

Eto priznajem, ma ne mogu razumjeti da hrvatski političari i gospodarstvenici nisu u stanju iskoristiti Božji dar – Sunce. Dok Danska koristi preko 80% energije iz obnovljivih izvora Hrvatska niti 5%, to je toliko porazno da bi se hrvatski političari morali crveniti od stida kada paradiraju briselskim hodnicima. Trebamo nešto i dati svijetu (EU), a ne samo čekati da nam oni nešto daju. (Neka političarima svijetli primjer budu nogometni ‘Vatreni’.)

Pa ljudi dragi, Sunce nam pruža besplatno toplinu i svu čistu energiju za zdrav život. Da, reći će skeptici – to košta puno novaca, ulaganje u tehnologiju obnovljivih izbora energije. Istina, ali samo ako razmišljaš od danas do sutra, onaj koji razmišlja dugoročno zna da je to veliki dobitak, ne samo u očuvanje zdravlja čovjeka, nego i svevoljene nam majke Prirode.

Danska može biti svijetli primjer Hrvatskoj i po obuzdavanju pandemije Covid-19.

U poučnoj televizijskoj emisiji Agenda: Svijet – HRT prikazuje kako političari i narod u Danskoj žive u sinergiji povjerenja. Stoga nije čudo da je cijepljeno više od 90% stanovništva. Budimo pošteni, ne radi se tu samo o obrazovanju stanovništva nego i vjeri koja se živi djelima a ne riječima. Jer kako kaže Papa Franjo, cijepljenje je čin ljubavi, a Danci žive tu ljubav ne samo prema sebi nego i drugima u zajednici. Dokaz je velik broj cijepljenih i mali broj korupcije, dok je u Hrvatskoj mali broj cijepljenih, a velik broj korupcije. Neovisni politički analitičari kažu da narod nema povjerenja u političare zbog strašne pandemije korupcije i nepotizma koju proizvode i stari i novi političari. Ruku na srce, mogao bih se složiti s tom tezom, ponajviše onih najvećih političkih stranaka, koje se godinama rotiraju u državnoj administraciji, ali i novih političkih ‘nada’.

Da, lijepo je saditi stabla, kako to čini gradonačelnik divnog drevnog znamenitog Zagreba gospon Tomašević, jer čovječanstvo samo u sinergiji s Prirodom može napredovati i opstati (Svijetli primjer je Danska) – ali… Ali gospodine gradonačelniče glavnog grada Hrvatske, nepotizam nije dobar! Nepotizam je odraz indoktriniranog primitivizma.

U Danskoj je zanemariv broj slučaja korupcije i nepotizma stoga narod vjeruje političarima i obrnuto. Hrvatski suci i sutkinje, političari, i glasači, eto svi mi kao slobodni pojedinci morali bi znati da je cijepljenje protiv korupcije i nepotizma, kao i virusa, čin ljubavi – cjepivo je savjest. Eto, savjest nam govori: Živimo vjeru – Cijepi se, misli na druge!’

Neka političarima budu svijetli primjer VATRENI i dobiti će povjerenje i ljubav naroda. U svakom demokratskom društvu političari trebaju svojim primjerom pokazati kako se bori protiv korupcije.

Da, ako volimo druge ljude kao samog sebe neće nam pasti na pamet korupcija i nepotizam i glasanje iz niskih pobuda kao ‘ma nek krade samo da i ja imam malo koristi’. Danci nisu bogati , tehnološki i znanstveno razvijeni, i energetski neovisni, samo zbog visokog obrazovanja nego zbog toga što žive vjeru po poslanju Isusa-misliti i raditi za druge kao za samog sebe čin je ljubavi. I kada živimo po tom poslanju ne će nam pasti na um korupcija i nepotizam nego opće dobro. Sloboda izbora je veliki dar demokracije, stoga prema toj istoj svetoj opjevanoj slobodi trebamo biti ODGOVORAN kao slobodni pojedinac. Što ima više odgovornih pojedinaca to će i sustav biti napredniji i humaniji, jer sustav stvaramo mi kao slobodni pojedinaca ne obrnuto.

U središnjem dnevniku HTV-a lijepo, smireno i mudro je o odgovornosti govorio ravnatelj KBC-a Dubrava dr. Lukšić. Eto, tako mi duše, dodao bih, imati slobodu je veliki dar, moglo bi se reći da svaki slobodni pojedinac je i najveći kapitalist, jer što ti vrijedi vlast, sve zlato i dionice svijeta ako nemaš slobodu. Sloboda u ljubavi je najveće bogatstvo. Jer slobodu rađa ljubav. Ljubav daje smisao životu, pokreće svijet, život bez ljubavi je kao hrana bez začina. U rajskoj oazi ljudske duše ljubav je najmilosrdniji dar Stvoritelja.

Kada bi svaki dan u životu, a ne samo jednom godišnje u vrijeme Božića, tiho i nečujno pružali ruku potrebitima svijet bi bio kao u pjesmi anđela – „Tiha Noć“. Jer On nam milosrdno govori – Kad pružiš ruku potrebitom nisi samo njega digao nego i samog sebe.

O Holy Night