ODE IVO MEĐU SVJETLOST KOZMIČKIH BOJA

Među svjetlost kozmičkih boja otputovao je Ivo Govorčin Picasso (12. rujna 1935. – 24. studenoga 2021.). Gore ga već s pripremljenim kartama za briškulu i trešete čeka prijatelj, lutkarski mag Zvonko Festini, koji mu je i nadjenuo nadimak slavnog španjolsko-francuskoga slikara Pabla

Tomislav Marijan Bilosnić

Bilo je to još 1958. godine kad je Govorčin izbačen s Filozofskog fakulteta u Zadru zbog „neprimjerenog i opscenog“ plakata kojega je izradio za brucošijadu. S Ivom odlazi i posljednji duh zadarske kulture druge polovice prošloga stoljeća, jedan od onih koji su iz pepela stvarali Zadar Grad. Ostaje samo njegov Grb Svetog Krševana. 

Zadar (i rodni Mali Iž) izgubio je još jednog velikog čovjeka. Slikara, profesora, lovca, tv snimatelja, nenametljivog a čvrstog čovjeka s mnogo interesa, zvanja i znanja, poznatog na više strana svijeta. O svemu sam s njim vodio duge razgovore, neke i objavio. 

Kao čovjek pripadao je životu društva. Imao je svoj stav, a slušao je što i drugi govore. Takav je bio i kao predsjednik HDLU-a Zadar u dva mandata. U slikarstvu se držao francuske škole, koja nas uči da je slika svečanost za oči, kako je govorio i ekselencija Ante Brkan. Njegove slike bile su oko zagledano u dúgu na nebu. Kao učitelj poticao je osobnu slobodu, a učenike je naučio i ono što mu ni samome nije bilo jasno. Dostojan imena učitelja. Strast za slikarstvo prenio je u strast za tv sliku. Gledao sam ga kako snima stradale Škabrnjane u Domovinskom ratu, nije snimao njihovo masakrirano tijelo, kameru je spuštao toliko nismo da je klecao i dizao je toliko visoko da sam mislio kako će nestati u oblacima koji su tog dana suzili nad Zadarskom bolnicom – htio je snimiti dušu ljudi ubijenih na pravdi Boga i obiteljskom pragu. I lov je bio njegovo duhovno traganje. Miris prirode, boje i otisci zvijeri, značilo je slijediti hodočasni znak krijeposti. Tako je postao međunarodni kinološki sudac.

Ode Ivo nenadano, kao što bi se pojavljivao na ulicama Zadra. “Ma, je li!? – čujem ga kako mi govori, gledajući me sa svojim velikim plavim očima.  Plavim kao nebo nad otokom Ižom i more oko njega. Nebo i more zametak besmrtnoga. 

Ivo Govorčin s Josipom Pinom Gjergjom