BOŽJE BLAGO BERI BLAGO – online zbirka poezije Pere Pavlovića
Pero Pavlović objavio je 1979. godine svoju prvu knjigu pjesama Plavi svirač, i od tada neprekidno našoj kulturi, našoj književnoj javnosti podastire nove zbirke koje su po mnogočemu posebnost hrvatskog suvremenog pjesništva. Velik dio pjesničkog opusa autor je posvetio ljekovitom bilju mediteranskog područja. Nitko još u nas, pa ni u svjetskoj književnosti, nije duhom tako duboko zašao u svijet trava, njihova nazivlja, opisa i sanjarenja učinka i nadahnuća, kako i koliko je to voljno učinio pjesnik Pavlović. Inače, Pavlović je naš neologistički bard u uvođenju novotvorenica u pjesnički izričaj.
ANEMONE NEMOROSA
Ako jur blagost razgali riječi
Anemos tiho proljeće zarne
Ako li ushit sanak oriječi
Azur zrakovit krasotom grane
Azaleja kad oruži pogled
Anemona tad ljupko se smije
A javka čila naginja u lijet
A uzdah slatki srdašce grije
Anda su slovi draganja puni
A ante omnes u vers ćeš jedar
A latičje žar u oros runi
A capella sad zvoni poj vedar
Akvilon stišan ruji trag mira
Az ranik jesam i pulsatilla
Krenite s prelistavanjem i čitanjem online zbirke poezije…
…ili krenite s čitanjem online zbirke poezije BOŽJE BLAGO BERI BLAGO u klasičnom pdf-u OVDJE!
BILJEŠKA O PJESNIKU
Pero Pavlović rođen je 20. ožujka 1952. u Gracu kod Neuma. Pučku školu polazio je u rodnom mjestu i Hutovu, a gimnaziju u Metkoviću. Studirao je medicinsku biokemiju u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao. Živi i radi u Neumu.
Godine Gospodnje 1979. Pero Pavlović objavio je svoju prvu knjigu pjesama «Plavi svirač», i od tada neprekidno našoj kulturi, našoj književnoj javnosti podastire nove zbirke koje su po mnogočemu posebnost hrvatskog suvremenog pjesništva. Velik dio pjesničkog opusa autor je posvetio ljekovitom bilju mediteranskog područja. Nitko još u nas, pa ni u svjetskoj književnosti, nije duhom tako duboko zašao u svijet trava, njihova nazivlja, opisa i sanjarenja učinka i nadahnuća, kako i koliko je to voljno učinio pjesnik Pavlović.
Inače, Pavlović je naš neologistički bard u uvođenju novotvorenica u pjesnički izričaj.
Govoreći o Pavlovićevoj poeziji i njenom mjestu u sveukupnom hrvatskom korpusu, književna kritika naglasila je kako se s Antunom Brankom Šimićem u hrvatskom pjesništvu oblikuje nov tip osjećajnosti, koju izražava skupina od desetak istaknutih pjesnika iz Hercegovine, a među njima ističe se četverolist A. B. Šimić – Mak Dizdar – Janko Bubalo – Pero Pavlović, koji u harmoniji svojih stvaralačkih posebnosti pokazuju znakove duhovnog rodbinstva.
Pjesnik je uvršten u više pjesničkih antologija, domaćih i inozemnih, u školsku lektiru i čitanke. Piše književne i likovne kritike, osvrte, prikaze, kulturološke i novinske članke. Pjesme su mu prevođene na desetak stranih jezika. Dobitnikom je više književnih nagrada i priznanja.
Objavljene zbirke: Plavi svirač, Mostar 1979; Vedrine, Mostar 1983; Zemlja otajstva, Split 1983; Titraji i znakovlja, Mostar 1987; Tisuću ljeta trebinjske biskupije, Sarajevo 1988; Blizine, Split 1993; Neum, braniti prag i ime, Neum 1995; Ozarja, Zagreb 1996; U ružarju svijeća, Zagreb 1997; Kupka svjetlosti, Zagreb 1998; Između sna i vječnosti, Zagreb 1998; Zib i sjene, Zagreb 1999; Pjesan od molitve, Zagreb 1999; Pir, Mostar 2000; Krijesi, Mostar 2000; Odškrinuta neba ćuh, Zagreb 2000; Nebeske latice, Mostar 2001; Sunčeve prelje, Zagreb 2001; Glazba blagih imena, Zagreb 2002; Proljeće duše, Mostar 2003; Travke mirisavke: stih, slikopis, ljekoviti pripravci, Zagreb 2004; Gorušičino zrno, Zagreb 2004; Što pjesnik nosi u torbi, Mostar 2005; Dubrave, Neum-Stolac 2006; Laudes mensibus, Široki Brijeg-Zagreb 2007; Ljubav (A zemlja riječ zori), Zagreb 2008; vrutak. stručak. sinje blago, Zagreb 2009; Gradac, zipka zavičajna neba, Gradac 2009; Rogožari puni bilja, Gradac 2009; Svjetlost sklada, Mostar 2011; Orovci, Ruđerovim imenom probuđena povijest, Neum-Dubrovnik 2011; Humčice, biljčice, slike nebeske, Zagreb 2013; Hortus Dei, Zagreb-Sarajevo 2016; Križ, tvoj štit, Mostar 2019.
Autorica slike: Karen Whitworth – Žena bere ljekovite trave i cvijeće
