Razgovor u povodu: Iris Bondora Dvornik

Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik ugledna je hrvatska likovna umjetnica, autorica je kompleksnog opusa specifičnih motiva

Miroslav Pelikan

Gospođo Dvornik, kreirali ste impresivan ciklus s apstraktnim motivima

Zahvaljujem. Tijekom skoro pa 50 godišnjeg rada, što svjesno, što nesvjesno, ostao je trag na priličnom broju različitog materijala i oblika.

Što je važnije u Vašem ciklus, oblici ili kolor?

Umjetnost nam ne dozvoljava da razlučimo njezine elemente postojanja. To eventualno čini promatrač. Svaki je potez, svaka mrlja, ukoliko je na pravom mjestu, nužna, dok su boje u nekim segmentima neophodne,ovisno u budućoj viziji, kao i o osobnosti umjetnika, Isključivo nam uzajamna igra, moguće daje željeni ishod.  

Vaš ciklus govori o određenom redu u prirodi, o važnosti njegova nenarušavanja.

Iskreno, nisam svjesna te činjenice, no općenito gledajući, libim se bilo kakovih, neumjesnih intervencija, bile one usmjerene spram ljudi ili pak prirode. Pitanje sklada usađeno je u moju prirodu, predstavlja mi potrebu i određuje me.

Slikate u ulju i akrilu na raznim podlogama i na različitim formatima, od srednjih do velikih.

Različite podloge i materijali, predstavljali su mi unutar moga rada, uvijek određeni izazov, dok bi ideja uglavnom odredila format. Privlači me novo, i različito. Stoga eksperimenti, te raznoliki

ciklusi, tokom vremena. Postavljam si pitanje, dali se u umjetnosti ima još što reći, osim jasno na različite načine. Više, manje, sve je viđeno. Preostaje isključivo, osobni izazov.

Svaka Vaša slika ima istaknutu, dominantnu boju.

Vjerovatno, Obično na slici dominira neki detalj. Često je prikazan bojom ili pak crtežom, ponekad i aplikacijama, tekućom plastikom. No da, uglavnom sliku ili objekt nosi boja.

Kako vidite trenutnu situaciju s razvojem i stanjem apstraktnog slikarstva ?

Mislim  da smo svi došli do nekog trenutka, kada je moguća dobro izvedena, prezentirana apstrakcija, no govorimo o nečem viđenom, stoga više o načinu izražavanja.

Koliko je danas umjetnost važna čovjeku?

Vrlo dobro znamo da umjetnost ne zauzima zasluženo joj mjesto, a u ovim vremenima još i manje, U svijetu, po mom iskustvu interes kao i ulaganja u istu, obično su vezani uz stalež.

Što je novo u atelijeru?

U atelijer se, nadam se, vraćam tek u proljeće, Zagreb mi više i ne pruža nužne mogućnosti, Ponekad je nužan i vakum. Procesuiramo, ne izražavamo se. Vremena u nikojem smislu nisu poticajna.

Planovi, izložbe, knjige…?

Muzej stakla u Zadru upravo priprema virtualnu izložbu moje donacije, Radi se o posve različitim djelima Slike su, primjereno instituciji, izvedene što na staklu, što na vivaku, bogate motivima, kolicčnom raznolikog materijala i boje, koja putem osvijetljenja prelazi u novu dimenziju.

Moguće se u drugim segmentima možemo prilagođavati, obmanjivati. U umjetnosti, ako je živimo to zaista nema smisla!