Odabrali smo pjesme Jasminke Mesarić
DA SI ME IKAD VOLIO
Da si me ikad volio
znao bi da se plašim vjetra,
otvorenog prozora noću.
Da si me ikad volio
znao bi da volim trešnje,
miris lipe u kasno proljeće
i cvrkut ptica.
Da si me ikad volio
znao bi moju najdražu pjesmu,
omiljen film koji bi gledala danima
i knjigu koju sam čitala više puta.
Da si me ikad volio
znao bi da volim ruže,
plavu boju i šešire.
Da si me ikad volio
znao bi da su mi najdraža jutra,
opuštanje uz laganu glazbu
i izlazak sunca.
Da si me ikad volio
znao bi sve….
…i da sam te voljela onako najjače
i da ću te voljeti iako mi srce plače.
IDENTIČNO KAO U SNOVIMA
Jednom sam te sanjala
kako me čekaš na pragu.
Zagrlio si me čvrsto
kao da se bojiš odlazaka.
I ja sam se bojala,
ali ne svog ili tvog odlaska
već vremena koje je tako kratko,
a ja ga nisam imala dovoljno
da ti se ispričam
za duge šutnje,
za strepnju i svoje hirove.
Mirisao si na jesen,
na šetnju šumom
po tek otpalom lišću.
Udahnula sam duboko
da te čim duže osjetim u sebi.
Nismo progovorili ni riječ,
baš kao i obično.
Tako je malo riječi između nas,
a tako puno praznina
koje nismo imali čime ispuniti.
I u snovima je sve gotovo identično,
samo sam se ovaj put
nešto ranije probudila.
NIJE MI ŽAO ŠTO SAM TE VOLJELA
Nije mi žao što sam te voljela
u sobi punoj želja,
u noći gdje moje misli
bdiju iza okova tame,
dok skrivam suze
poput prave dame.
Nije mi žao što sam te voljela
nevino i tajno,
požudno i strasno,
uz melodiju omiljene pjesme,
što pjeva se glasno,
uz kapi crnog vina
što podsjeća na usne tvoje
opojne crvene boje.
Nije mi žao što sam te voljela
na cvjetnim livadama,
u dubini duše,
na vrhu snježnih planina,
u srcu
gdje sad stanuje praznina.
Nije mi žao što sam te voljela,
žao mi je samo
što ti nisi volio mene.
DOK SAM TE ČEKALA
Dok sam te čekala
nitko nije htio zaustaviti vrijeme,
navodno je to nemoguće,
ali da je na tren stao sat
da li bi išta bilo drukčije
ili bi te ipak još uvijek čekala
u praznoj sobi,
za pustim stolom,
ispod stare trešnje,
u parku pokraj škole.
Dok sam te čekala
palo je mnogo kiša,
okopnili su snjegovi,
nabujale rijeke.
Dok sam te čekala
prošla su mnoga proljeća,
grane su procvjetale,
livade se zazelenile
i onda je opet došla jesen,
lišće se rasulo stazama,
a ja sam se izgubila putem
dok sam te čekala.
OTPRI OBLOKE
Otpri obloke,
draga moja mati
da još jenpout čujem
kak popevaju tiči,
pak da me ta pesmica
more z postele zdići
i outpelati tam visoke.
Dej mati,
otpri obloke.
Otpri obloke širem
da mi još jenpout
zadišiju rože,
pak da morem
zaspati z mirem
i oudleteti tam visoke.
Dej mati,
otpri obloke.
ŠKORNJE NA GANJKU
Oblekli su ga
vu črni ajncug,
jedini teroga je imal
za iti k mejše
ili na sprevod.
I škrljak su mu deli
kaj ga je lani kupil
da ga bu imal
za posebne prilike.
Zgledal je kaj gospon,
a bil je kmet.
Vu ruke su mu deli čisle,
a pud glavu
kipice Majke božje.
Denes mu je
posebna prilika.
Sanduk su zaprli.
Škornje vu ganjku
poune blata
još su mu čera
bile na nougami.
Nigdar više.
Vu još jene hiže
ništi ne diše.
HRV. SABOR KULTURE 2016. – Pohvaljena
Jasminka Mesarić – Rođena sam u Zagrebu. Pišem pjesme na standardnom i kajkavskom jeziku, dječje i duhovne pjesme, haiku, te kratke priče. Pjesme su mi objavljivane na portalima: SVK (SVIJET KULTURE) časopisu „Kvaka“, Književnost.hr, a i mnogo pjesama je odabrano na natječajima pred velikom konkurencijom te su iste ušle u zbornike kajkavskih recitala u Bedekovčini, Krapini, Mariji Bistrici, Sv. Ivanu Zelini, Varaždinu, Zagrebu, zatim duhovne tematike u Ludbregu te mnogim zajedničkim i međunarodnim zbirkama poezije (KULTURA SNOVA iz Zagreba, Garavi sokak – Vojvodina), dječjem časopisu „Smib“. 2013. godine objavila sam prvu samostalnu zbirku poezije „Tango ispod duge“. Kratke priče objavljene su mi u zajedničkim zbirkama, na portalu Ziher.hr, te u časopisu KVAKA. Pjesme i priče su mi nagrađivane i pohvaljivane. Članica sam Hrvatskog sabora kulture.
Moja web stranica: http://mesariczjasminka.wix.com/jasminka-mesaric
