IZBJEGAVAJUĆI CRNU – izložba akademskog slikara Damira Facana-Grdiše u Vršilnici

Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra

Sonja Švec Španjol

Damir Facan-Grdiša već duži niz godina istražuje aspekte doživljaja dviju tradicionalnih tema u slikarstvu – pojam nevjerojatne snage mora i sociološki aspekt grada. Dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva umjetnik uzima kao polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Djela čiji je sadržaj oblikovan strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata realizirana su u tehnici akvarela, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost definiraju atmosferu pojedinog rada. Svakoj slici prethodi skica neophodna za jasnu definiciju prostora i pomnu razradu planova unutar kompozicije. Istraživanje na površini papira odvija se paralelno u području kompozicije i svjetlosti. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova čiji je ritam povremeno obogaćen uplivom druge boje ili linije drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje pojedini val oblikovan nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra. 

Nakon uspješne izložbe pod nazivom “Konfrontacija prostora”, koja je bila predstavljena u nekoliko gradova diljem Hrvatske, Damir Facan-Grdiša nastavlja s razvojem svog rada unutar ranije definiranih tematskih područja. Pojam grada kao simbola stabilnosti, zaštite, ali i ograničenja koji često daje hladan i distanciran dojam autor čini prihvatljivijim i pristupačnijim koristeći topli spektar boja, dok more uzima kao najgrandiozniju prirodnu pojavu koju reducira na geometrijske oblike kako bi postigao vlastitu specifičnu teksturu morske površine.

Galerija Razvid / POU Zaprešić
DAMIR FACAN-GRDIŠA
Izbjegavajući crnu
02.11. – 03.12.2021.
Vršilnica / Novi dvori / Zaprešić
Otvoreno: radnim danom od 16-20h

Sâm proces rada kreće od izrade jednostavne skice na malom formatu koja je u srži apstraktna, a služi za rješavanje osnovnih silnica. Prilikom izrade skice autor odlučuje hoće li konačna tema biti grad ili more te potom zatvara silnice u formu odabranog motiva i povećava crtež prenoseći ga na veliki format te postepeno nanosi lazuru po lazuru. Autor istražuje mogućnosti boje te eksperimentiranjem i preslagivanjem ostvaruje intenzitet boje koju akvarel inače posjeduje, ali ju je izazovnije postići na velikom formatu. Kako sâm autor kaže “u jednom trenutku sam spoznao da u procesu slikanja količinu formi i detalja određuje moja sposobnost ili mogućnosti određenog pigmenta da ga razvučem u što više tonova. Kad ne uspijem, bilo vlastitom nepažnjom ili ograničenjem pigmenta boje, tada formu prekidam (dijelim na dva ili više fragmenta) ne bih li izbjegao preveliku plohu crne boje”. Damir Facan-Grdiša koristi prosijavanje podloge karakteristično za akvarel koje daje snagu djelu da i nakon dužeg perioda posjeduje kvalitetu svjetlosti. Elemente likovnog duha umjetnik unosi u materiju kroz likovni osjećaj crte, boje i volumena čime oni sami postaju psihički kreatori likovnog djela izraženi kroz dinamiku i ritam. U primjeru umjetničkog opusa Damira Facana-Grdiše primjenjiva je Peićeva misao kako umjetnik odabire onu tehniku koja odgovara karakteru njegova osjećanja, karakteru motiva ili likovne ideje čime dolazi do vizualne zvučnosti. U svom radu Damir Facan-Grdiša bavi se čistom likovnošću, a područje sadržajne poruke ostavlja slobodnim za vlastiti doživljaj i interpretaciju svakom zainteresiranom promatraču. 

 I dok je u ranijim kompozicijama bila jasno naznačena razlika – i oblicima i bojom – između neba i mora (More veliko), u novijim radovima dolazi do koloritskog i oblikovnog stapanja i ispreplitanja (Malo plavo more) pri čemu povremena dominacija pojedinih formi i boja čini mogućim diferencijaciju glavnih elemenata poput kubičnih nebodera i vitičastog neba (Grad). Iako su tema mora i grada od samog početka jasno odvojene, vidljivi su njihovi međusobni utjecaji na pojedinim radovima. Primjerice, vitičasto nebo u radu More rastrgano izvedeno je u toplim zemljanim tonovima koji su primarno namijenjeni za oblikovanje zgrada urbanih veduta dok su pak plavi tonovi s površine uzburkanog mora prešli na bočne strane visokih nebodera u radu Stube gradske aludirajući na hladovinu koja zbog poliperspektive varira od zgrade do zgrade. Nadalje, kod morskih radova se osjeti pomak u naglašenim silnicama koje vidljivo lome kompoziciju i naglašavaju glavna kretanja na površini slike, a koja su posve neovisna o manjim sadržajnim zbivanjima. Primjerice, trokutaste jedinice istovremeno objedinjuju i oštre cik-cak linije, ali i valovite forme koje su jasno odvojene od sličnog spleta likovnih elemenata čime se unutar kompozicije javlja dojam višedimenzionalnosti. Ravnoteža kompozicije ostvarena je kroz usklađeni ritam i dinamiku elemenata dok noviteti stvaraju dojam pogleda kroz kaleidoskop stvarajući posve nove vizualne senzacije. Osim u pristupu i gradnji kompozicije, promjena je vidljiva i u koloritu. Snažni kontrasti najsvjetlijih i najtamnijih tonova ustupaju mjesto krajnje suptilnim nijansama zelenkasto-sive i olovno sivo-plave boje (More suprotstavljeno). Ako rad gledamo iz daljine na prvu uočavamo konfrontacije trokutastih i kvadratnih volumena, dok približavanjem djelu postepeno ulazimo u splet lomova formi, linija i boja te upijamo svaku sekvencu kao zasebnu lirsku i/li geometrijsku figuru. 

U recentnom ciklusu dva izuzetno monumentalna i upečatljiva djela stoje jedan nasuprot drugog kao jednakovrijedne opozicije. Dijagonala morska prikaz je uzburkanog mora dočaranog izmjenom krajnje usitnjenih formi čija tekstura odaje dojam filigranske izvedbe. Valovi se izmjenjuju u veličini, stupnju nagiba i smjeru gradbenih pojasa pojedinog tona. Niz sitnih nazubljenih formi namreškane površine povremeno prekida veći blago zaobljeni val. Krupnije cik-cak i zaobljene forme u olujno sivo-plavim tonovima kreću se od ruba prema središtu i postepeno se usitnjuju, dok se tonovi pročišćuju i postaju sve svjetliji naglašavajući pritom kovitlac morske sile u kojoj se našao brod kao jedini preostali figurativni element. Krajnje stiliziran u kubičnu kompaktnu masu brod je oblikovan tonskim nizanjem crne i zemljane boje s tek naznačenim akcentom crvene. U radu Zastor gradski autor koristi isti način gradnje kompozicije kao i u ranijem djelu, no ovaj put je riječ o motivu grada. Tamniji kovitlaci s velikom prisutnošću crne boje kreću se prema središtu u kojem je smještena zgusnuta konglomeracija zgrada. Neboderi naprosto izviru jedan iz drugog, granaju se i umnožavaju te također postepeno prelaze u svijetle, gotovo bijele, nijanse u samom središtu kompozicije. Kao i u ranijim prikazima grada, prisutni su subverzivni figurativni stilizirani likovi smješteni u prozorska okna nebodera. 

Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju ljudski likovi smješteni na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Nazivi radova, posebice s morskom temom, aludiraju na određena stanja koja se u kontekstu autora odnose na likovne probleme, no u kontekstu promatrača oni mogu otvoriti, potencirati i potaknuti cijeli spektar misli, stanja i emocija (More primireno, More rastrgano, More suprotstavljeno). U cijelom nizu postepeno uvedenih promjena upečatljiva je činjenica kako Damir Facan-Grdiša i dalje ostaje u osnovnom sadržajnom prostoru motiva grada i mora otvarajući uvijek iznova posve nove, zadivljujuće i naprosto fascinantne transformacije i to baš u trenutku kada smo pomislili da su sve mogućnosti iscrpljene i sve varijante interpretirane. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije ostaje fokusiran na likovni tekst izražen kroz naglašeno individualizirani govor crte, boje i volumena, dok završnim djelima oblikuje vlastitu sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.

Organizator: POU Zaprešić, Galerija Razvid
Partner: Turistička zajednica grada Zaprešića
Izložbu podržali: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Zagrebačka županija