Kratke forme, a to je poezija, pogoduju ovom dobu
Rođena Zagrepčanka, po zanimanju prof. engleskog jezika i književnosti i komparativne književnosti, pjesnikinja Irena Matijašević Radović radi na Trećem programu Hrvatskog radija kao urednica književnih emisija. Poeziju piše od 18. godine i objavila je četiri zbirke poezije. O njoj ovisi hoće li Vam se poezija čitati na Trećem programu Hrvatskog radija, a u odabiru je vrlo profesionalna. Pa, zavirimo malo u svijet ove osebujne pjesnikinje s Trećeg programa…
Gordana Igrec
Za početak: koje pjesnike najviše volite čitati?
U zadnje vrijeme najviše čitam suvremenu švedsku i brazilsku poeziju. Od domaće poezije Danijela Dragojevića, Dortu Jagić. Marka Pogačara, Marka Tomaša, Moniku Herceg, Andrianu Škuncu, Andrijanu Kos Lajtman, ali i mnoge druge pjesnike poput Luka Paljetka, Petra Gudelja, i ne bih više nabrajala jer je to vrlo nezahvalno, mnoge sam izostavila.
Imate li uzor u poeziji?
Nemam nekog uzora, u smislu da nekoga oponašam. Ali divim se mnogim književnicama i književnicima, kao i drugim umjetnicama i umjetnicima, glazbenim, vizualnim, filmskim, kazališnim itd.
Ima li poezija budućnost?
Poezija ima budućnost. Kao i sve druge umjetnosti. Bez obzira čitala se u papirnatom obliku ili na ekranu kompjutora, slušala se na youtubeu ili se gledala i slušala u kazalištu. Kratke forme, a to je poezija, pogoduju ovom dobu.
Kako usklađujete privatne i poslovne obaveze?
Teško usklađujem privatne i poslovne obaveze, kao i svi odgovorni ljudi.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme, kojeg imam malo, provodim najradije u prirodi, na izletu, u šumi ili uz obalu mora, ako uspijem.
Koji Vam je moto u životu?
Moj motto je „Festina lente“. Mislim da se puno toga stigne u životu, ako nas nitko ne prisiljava izvana, odnosno ako slušamo svoj unutarnji glas. A on se u brzini i strci ne može čuti.
Čita li se poezija manje od proze?
Mislim da se poezija čita manje od proze, ali zato se poeziju češće sluša u raznim izvedbama, od književnih tribina i događanja, do kazališnih izvedbi poezije, i različitih video zapisa, s interpretacijama poezije, koji su sve popularniji. Zaista ne znam zašto je nekima lakše čitati prozu, možda je to stvar čitateljskih navika, a one se mijenjaju sa svakom generacijom.
Volite li svoj posao?
Moj posao me ispunjava.
Vaši profesionalni planovi za bližu budućnost?
Profesionalnih planova imam puno, između ostalog, i prijevod jedne knjige iz psihoanalize s engleskog, nedavno sam dovršila zbirku pjesama u prozi, a tek započela i novu knjigu proze, u suautorstvu, za koju još ne znam kako će se razvijati.
Koje knjige biste ponijeli sa sobom na pusti otok?
Na pusti otok bih ponijela „Radost pisanja“ Wislawe Szymborske i „Tumačenje snova“, a ponijela bih i Viktora Frankla, Heinza Kohuta, Christophera Lascha i sva izdanja iz biblioteke „Psiha“, koja je nekoć objavljivala izdavačka kuća „Naprijed“ te sabrana djela W. Shakespearea i J.L. Borgesa.
