Ivana Jovanović Trostmann, akademska slikarica iz Dubrovnika

U tridetogodišnjem radu bilo je raznih likovnih stremljenja…, ipak poseban dio ove izložbe približava likovnoj publici presjek rada u posljednje dvije godine s temom pejsaža i mrtve prirode… koji su mi vrlo bliski motivi intimističkog izraza.

Akademska slikarica iz Dubrovnika, Ivana Jovanović Trostmann, istaknuta je hrvatska likovna umjetnica, autorica je zanimljivog i senzibilnog opusa, izlagala je na brojnim izložbama

Miroslav Pelikan

Gospođo Ivana, sudjelujete na zajedničkoj izložbi u Sponzi. Što ste izložili?

Miranda Rako Kuzmanić i ja zajednički smo izložili tridesetak radova ulja ili akrilika na platnu prikazujući većinom radove prirode…, a u središtu palače Sponza portret Isusa Krista.

Izložba ima naziv Dar darujući Bogu i likovnoj publici dio našeg rada u posljednje dvije godine.

Posebnost izložbe je u tom posvješćivanju darivanja u našim životima gdje nam je sve darovano i prijatelji i susreti i rad i darovi… i prilike za sve to osmisliti i ostvariti.

Vaš omiljeni motiv jesu i mrtve prirode, buketi cvijeća, na stolu, u vazi.

U tridetogodišnjem radu bilo je raznih likovnih stremljenja…, ipak poseban dio ove izložbe približava likovnoj publici presjek rada u posljednje dvije godine s temom pejsaža i mrtve prirode… koji su mi je vrlo blizak motiv intimističkog izraza.

Rado slikate i stazu koja se vidi iz Vašeg atelijera. Izrazita simbolika motiva.

Motiv stazice uz raslinje ili put uz more je čest na ovoj izložbi koji je odraz nekih uspomena iz mog djetinjstva i slike prirode koju sam često promatrala živeći i boraveći kod bake koja je imala kuću uz more i pružila mi prekrasno djetinjstvo. Mogu reći da je to bila privilegija… kao i svima nama na Mediteranu gdje smo okruženi motivima koji nas puštaju dosegnuti neke ljepote osvajajući našu podsvjest i dajući mašti prostora.

Niste skloni eksplozivnom koloru, već naprotiv, nježnom.

Da uglavnom… to su slike lazurnog premaza i transparentnosti…

Omogućuju bliskost promatraču i zastati uz užurbanost svakodnevice…, a svaki umjetnički izraz je odraz prirode umjetnika…, ali i odabira…

Na pojedinim slikama naginjete apstrakciji, razgrađujući motiv.

Motiv je često razgrađen ponekad do fluidnih tekstura koja omogućuje promatraču dograđivati svjetove koje on sam nosi u sebi… nastaviti izgradnju prizora po vlastitom odabiru i tako ostvariti komunikaciju likovne publike i slike.

Koliko je umjetnost danas važna?

Mislim da je umjetnost uvijek bila važna društvu kao preslik društvene stvarnosti i doživljaja samih umjetnika te stvarnosti.

Međutim ona je u izazovnim vremenima kao duhovna potreba za nečim što nam realnost i svakodnevnica ne pružaju i tako se na tim poljima srećemo kao bliski prijatelji sa osobama koje slično doživljavaju okruženje u kojem žive…, ali i poriv za nečim što će nas na jedan način obogatiti.

Novosti iz atelijera?

Radim jedan mozaik za jedan sakralni prostor… o tome kad bude pri kraju…

Planovi…

Možda izložba apstrakcija koje radim u zadnje vrijeme.