MALI ŽENSKI RAZGOVORI SA VODITELJICOM NOVE V.B.Z.-ove KNJIŽARE U SHOPPING CENTRU” Z” U ŠPANSKOM, DIPL. ETNOLOGINJOM, ANTROPOLOGINJOM I PREVODITELJICOM UNOM GRGIĆ

Ugodno sam iznenađena koliko se knjige traže unatoč digitalnom dobu

Jednako dobro poznaje ljude kao i knjige, uvijek susretljiva i neposlovično ljubazna, nema komercijalan osmijeh na usnama, već srdačnost koju nosi sa sobom kao karakternu osobinu. Uza sve to ovu 36. godišnju diplomiranu etnologinju, antropologinju koja je još diplomirala južnoslavenske jezike i književnost resi duhovitost i elokventnost, marljivost, izdržljivost, dobra organiziranost i taktičnost. Stoga ne čudi što je upravo ovako energična Una Grgić postala voditeljicom nove V.B.Z.-ove knjižare u shopping centru “Z” u Španskom u Zagrebu. Knjižara se prostire na 260 metara kvadratnih i plijeni svojim elegantnim izgledom kao i raznolikom i bogatom ponudom te malim timom savjetnika za literaturu/prodavača sastavljenog od samih mladih žena s kojim vješto kormilari voditeljica knjižare Una Grgić

Gordana Igrec

Za Male ženske razgovore bez imalo sustezanja ova osebujna mlada žena govorila je o knjigama koje vole mališani, o čitanosti u Hrvata, o knjižarskom poslu, svojim svjetonazorima, knjigama koje voli čitati i još o koječemu drugom. Zavirite li među ove retke možda ćete naći koji naslov za sebe po preporuci voditeljice knjižare V.B.Z., Une Grgić koja je za sebe u šali rekla: “Ova knjižara je kao bolnica na kraju grada, a ja sam onda primarijus”. Iako je knjižara V.B.Z.-a “na kraju grada” za ovo kratko vremena od kada je otvorena bilježi veliku posjećenost i ruši uvriježene standarde procjena kako se u “Hrvatskoj slabo čita i malo kupuje knjiga”. U prvom valu znatiželje knjižaru su posjetili i neki od autora čija djela krase police. Svima zaposlenima u knjižari najdraži kupci su pak djeca koja po instinktu hrle prema slikovnicama ili tinejđeri koji vole čitati i raduju se svakoj knjizi koju pronađu za sebe. Uglavnom, kako stoji u grupnoj konverzaciji među zaposlenim djelatnicama knjižare “srca su im velika kada netko kupi toliko knjiga da ih jedva nosi sa sobom svojoj kući”. A i to se znade dogoditi. Vjerovali ili ne. Uza sve to, Una je “dobar duh knjižare” i uvijek je svi nešto traže, zovu i trebaju. A ona, onako odlučna u svemu, stalno svima stoji na raspolaganju.

Dakle, gdje ste rođeni?

Rođena sam u Zagrebu, 3. studenog 1985. Tu sam se i školovala te većinu života provela u njemu. Kratko sam živjela u Karlovcu, ali mogli bismo to okarakterizirati kao privremeni flert s adresom prebivališta.

Što ste studirali?

Studirala sam i diplomirala etnologiju, kulturnu antropologiju te južnoslavenske jezike i književnosti, a po zanimanju sam voditelj poslovnice V.B.Z.-a.

Od kada ste zaposleni u knjižari V.B.Z.?

U V.B.Z.-u radim od početka ove godine. Prvo sam bila zaposlena na Kvaternikovom trgu, a po otvorenju nove knjižare sam dobila premještaj u Špansko. Na prvu je velika razlika – od male, intimne knjižare do jedne uistinu velike u sklopu trgovačkog centra, međutim radna atmosfera je gotovo identična. Okružena sam divnim ljudima koji vole svoj posao i književnost.

Ipak, koliko dugo ste u knjižarstvu?

Radim već jako dugo, 17 godina, stoga je teško moje iskustvo sažeti u par riječi. Radna mjesta koja su najviše utjecala na mene i oblikovala me u radnika kakav sam danas bi svakako bila Profil Megastore i HRT. U Profilu sam puno naučila o radu sa knjigama i timskom radu, a na HRT-u uz timski rad, organizaciju zadataka i kako biti dobar voditelj. Nisam tamo obnašala tu funkciju, no od gospođe Suzane Ivančić sam stekla znanja kako kvalitetno strukturirati radne zadatke i odnos prema zaposlenicima. U knjižarstvu, uz Profil i V.B.Z., bila sam zaposlena i u antikvarijatu Studio, gdje jesam ponešto naučila, no veći dio iskustva sam stekla radom u knjižarama.

Koliko je studij tako opsežan od etnologije, kulturne antropologije do južnoslavenskih jezika i književnosti doprinio da se knjižarski posao zavoli i kvalitetno radi?

Pomogli su mi utoliko što sam upoznala različite autore, pogotovo sa južnoslavenskog područja, teme istraživanje, sfere interesa, znanstvene metode i neke druge svjetove.

Naučila sam istraživati, kopati po knjigama, policama, i gotovo uvijek naći ono što tražim. Studij me naučio na život među knjigama, i tu sam pronašla svoj smisao i sreću.

A, odakle ova ljubaznost koja nije komercijalna nego iskrena i koja se, usudila bih se reći “ne da naučiti”?

Rekla bih da su karatkerne osobine. Ljubazan odnos prema kupcima prvenstveno proizlazi iz moje ljubavi prema poslu kojeg radim. Drugo, ponašam se prema drugima na način kako želim da se i drugi odnose prema meni.

Što se poznavanja literature tiče – djelomično odgoj, bez ikakve prisile, jednostavno volimo čitati. Odatle valjda i potječe moja nepresušna znatiželja da zavirim u skoro svaku knjigu koja mi dođe pod ruku.

Koje su onda najtraženije knjige u novoj V.B.Z-evoj knjižari u Španskom?

Moderni klasik “Parfem” Patricka Süskinda, novi roman Camille Läckberg “Otok anđela” i apsolutni hit među mlađim čitateljima – “Gregov dnevnik”.

A tim zaposlenika? Je li “uigran” i jeste li zadovoljni njime?

Izuzetno sam zadovoljna sa svojim djevojkama. Vrijedne su, pametne i proaktivne. Kao i u svakom novom poslu, postoje stvari koje treba naučiti, no dosad nije bilo poteškoća sa stjecanjem novih znanja. One su jedan od razloga zašto istinski uživam u obavljanju svog posla.

Koliko se kod nas pažnje posvećuje knjizi? Kupuje li se dosta knjiga? Ili…?

Ugodno sam iznenađena koliko su knjige tražene, unatoč digitalnom dobu. Djeca još uvijek vole slikovnice, a naša generacija i stariji od nas preferiramo fizičku knjigu u rukama s njezinim autentičnim mirisom od digitalnog čitača. Postoji određeni šarm uzimanja knjige u ruke i šuškanja njezinih stranica.

Ovo je najnovija V.B.Z.-ova knjižara. Kako ste se snašli na ovako velikom prostoru od 260 metara kvadratnih?

Zapravo bez većih poteškoća. Ispočetka mi je trebalo, svima nam je trebalo, da naučimo dinamiku prostora. No, gdje ima volje i želje, sve je izvedivo.

Što biste mogli reći za ovu knjižaru? Po čemu je ona jedinstvena?

Jedinstvenost ove knjižare leži u tome što je pozicionirana unutar shopping centra, gdje je pak naglasak na konzumerizmu!

Kako je raditi u knjižari? Što se sve zahtijeva od voditelja knjižare, a što od zaposlenika?

Po meni je to jedan od najljepših poslova. Dinamičan je, kako za voditelja, tako i za druge zaposlenike, iziskuje odlične organizacijske sposobnosti, poznavanje ponude – što jest malo opsežno i zahtjevno, i želju za učenjem.

Što privatno volite najviše čitati?

Sve. Od dječje literature, preko beletristike od znanstvenih radova. Od beletristike preferiram fantasy (Terry Pratchett i Neil Gaiman), horror (Stephen King, naravno), psihološke romane (“Slom” od briljantne Jean Hanff Korelitz) i gotovo sve  naše autore – Maša Kolanović, Slavenka Drakulić, Rumena Bužarovska, Miljenko Jergović, Aleš Čar, Goce Smilevski, …

Druga sfera interesa mi je povijest i kako obični, mali ljudi gledaju na pakao rata i ostale grozote koje on vuče za sobom (B. Pomsel “Njemački život”, R. Sullivan “Staljinova kći”, R. Postorino “Hitlerove kušačice”). Teška je to literatura, ali ja moram znati kako netko, tko je normalan, ne izgubi razum tu toj sveopćoj klaonici lišenoj ikakve ljudskosti i moralnih vrijednosti, i što čovjek mora poduzeti da sačuva sebe i svoju obitelj od te mašinerije koja samo guta sve pred sobom.

Ima li knjižara u svojoj ponudi i “klasike” ili samo suvremenu literature?

Ljudi će uvijek htjeti znati što se događalo oko ćuprije na Drini, kakve zgode su prošli šegrt Hlapić i Mali Princ, Karenjina i njezine haljine nikad neće izaći iz mode i što je zapravo doktorirao izvjesni gospodin Živago. Tako da – da, svaka čast trendovima, i ovi romani su nekoć bili trend, ali široki raspon naslova je nešto sa čim svaka knjižara koja drži do sebe mora sadržavati.

Jeste li zadovoljni posječenošću knjižari?

Svakako sam zadovoljna, no uvijek želimo više u životu. To mi je i jedna od životnih filozofija – treba biti sretan s onime što imaš, ali treba stremiti i ka boljem.

Stoga stalno gledam da povećamo ponudu, pratimo tržište i potražnju, izlažemo atraktivne naslove i robu, i krojimo knjižaru po mjeri kupca.

Što je po Vašoj procjeni najveća prednost ove knjižare?

Najveća prednost ove knjižare jest misija našeg mladog prodajnog tima koji omogućava individualizirani pristup kupcu na način da prati književne trendove te događanja na kulturnoj sceni općenito.

Zašto ste se našli baš u knjižarstvu? Imali ste dobre reference za primjerice znanstvenu karijeru, zar ne?

Jer volim knjige. Nude mogućnost za usavršavanjem, stjecanjem novih znanja, a često i odličan oblik opuštanja.

A volim i raditi. I onda kad spojimo to dvoje – imam dobitnu kombinaciju.

Ova godina proglašena je “Godinom čitanja”. Što biste budućim kupcima i čitateljima općenito mogli poručiti u vezi s ovim geslom?

Svaki dan, a ne samo godina treba biti posvećena čitanju. Tu ne mislim isključivo na knjige, sve treba čitati. Jer na taj način, osim što radiš na sebi, izbjegavaju se i nepotrebne situacija gdje osoba nije dovoljno informirana jer joj se nije dalo pročitati nešto.  

Kako uspijevate uskladiti privatne i poslovne obaveze?

Trudim se biti jedanko uspješna i angažirana u oba segmenta. Trenutno više pažnje posvećujem poslu jer smo novootvorena knjižara s osobljem koje je (većina njih) tek započelo karijeru u knjižarstvu.

Uvijek govorim kako je kvalitena organizacija pola posla. Posao mi je na prvom mjestu, ali ne zanemarujem u potpunosti i ostale obaveze. Zapisujem sve što planiram napraviti i sve što je napravljeno kako bih pratila proces ili eventualno promijenila pristup određenim zadacima. Prioritet je da se cijeli posao i tim kvaliteteno uhoda. Ne nailazim na poteškoće u ovom trentuku jer raspolažem s izuzetno vrijedim i sposobnim ljudima.

Za kraj našeg razgovora koju biste nam knjigu preporučili?

Preporučila bih “Slom” Jean Hanff Korelitz. Teška literatura, ali nužna. Zašto je čitati? Jer te usiše u sebe, i puno toga naučiš.

Lektira opis radnje – ona je bračni terapeut, no odjedared shvati kroz niz ružnih događaja da joj muž carski maže oči.

Za razliku od glavne protagonistice, nisam se ni u jednom trenutku zapitala kakva je kvaliteta njezine terapije, iako te vlastiti muž tako prevesla, no unatoč početnom preziranju glavnog lika (hladnoća i poshness) razumjela sam je kao ženu. Površinski, ona je savršena i ima sve što želi. Zagrebavši po njoj, krhka je. Prigodno su izabrali Nicole Kidman (naravno da je snimljena serija po knjizi) za Grace.  Jako mi se svidio moment razotkrivanja zablude (nevezano uz njezin brak), na temelju kojeg je izgradila svoj život. Zašto? Zato što smatram da nam je svima potreban taj moment razbuđivanja da uklonimo ideale na temelju kojeg gradimo svoj život. Ideali su divni, ali kad imaš 18.

Ispočetka sam se mučila s knjigom, međutim u jednom trenutku Grace pita: „Jesam li narcisoidna?“, drugi lik joj odgovara u stilu da smo svi glavni protagonisti svojih života, tako da nije neko čudo što smo (svi) narcisoidni. Izuzetno kvalitetno štivo za prodrijeti u vlastitu psihu i shvatiti se.

Opisan psihički raspad je užasno ružan za one koji su to prošli, ali dobrodošao podsjetnik da si to ne želiš priuštiti više ikada.

Premisa romana jest razumijevanje i prevencija loše/toksične veze. Prvenstveno bih ju preporučila svima koji se spremaju na dugoročnu obvezu. Graceina knjiga „Trebala si znati“ je ključna za prevenirati loš brak, a ovaj roman za pogledati u sebe i oko sebe.

Koji su Vam poslovni planovi za bližu budućnost?

Voljela bih ostati tu gdje jesam i razvijati svoje sposobnosti kako zaposlenika u knjižari, tako i voditelja poslovnice.

Sretna sam što radim u knjižarstvu jer upravo tu sam provela najljepše godine, stekla izvrsna znanja i upoznala najbolje ljude.

Bonus je pristup knjigama. Uvijek si u toku s novim naslovima, upoznaješ nova lica na književnoj sceni, i svakodnevno pronađeš nešto novo što bi htio pročitati.

Ne računam li poslove koje sam obavljala kako bih podebljala džeparac, karijeru sam započela u knjižarstvu i bila bih sretna da je tu i okončam.