Ivana Žerovnik stvara apstraktne strukturalne forme u nepoderivo, organičko jedinstvo, instruktivno i edukativno, time evocirajući sjećanje na modernu i suvremenu umjetnost
dr. sc. Enes Quien
IVANA ŽEROVNIK
APSTRAKCIJE NA PAPIRU
ZAPIS ZA POLIVALENTNU UMJETNICU
Ivana Žerovnik ima veliku dušu. Sva umjetnost koju stvara izlazi iz duše. Ne iz ikakvih uzora, ili utjecaja, stranih ili domaćih, to je ne zanima, nego izvorno, iz nje same nastaje njezina umjetnost. Ona ima naprosto razvijen umjetnički nerv, i onu kandinskijevsku potrebu da stvara, zbog diktata unutarnje nužnosti. Iz godine u godinu, iz dana u dan, stvara poetične i figurativno ekspresivne (izražajne) i apstraktno – kolorističke fotografije, slike te papirnate apstraktne skulpturalne objekte komornih dimenzija. Vrsna je fotografkinja. Za Ivanu sam čuo kada sam na internetskim mrežama vidio njezine objavljene fotografije. Bile su mi otkriće. Ostao sam ugodno iznenađen, dapače, oduševljen, vidjevši sjajne umjetničke fotografije, s prizorima ambijentalnih i atmosferičnih krajolika – portrete prirode u različita doba dana. Posebno dojmljive su one snimljene u magličastu zoru, u crno – bijeloj tehnici, akromatski, da ne vara čula. Ovi fotografirani portreti prirode koje nam podastire, trenutačno osvajaju, u njih se zaljubljuje na prvi pogled. To je zato što se u njih lako ulazi i u njih uživi. Dakle, imaju onaj slavni kunsthistoričarski pojam einfühlung (”uživljavanje”), kako je sretno veliki povjesničar umjetnosti ”Bečke škole” Max Dvořak definirao umjetnikovu moć da se stvaranjem umjetničkih djela sam u njih uživljava, ali i na promatrača djeluju snažno da se u djelo mogu uživljavati. Imaju fotografije Ivane Zerovnik nešto tajnovito i mistično u zraku što lebdi poput čarolije i zabija se u naša osjetila. Isti doživljaj pak, dobivamo promatrajući drugi pol njezinih fotografija, podjednako poetičnih poput crno – bijelih, onih u boji. No, fotografije u gotovo florescentno intenzivnim čistim bojama, apstraktne su kompozicije, izvrsno – s puno sklada, znanja i osjećaja – koloristički komponirane skladbe. Da, skladbe. Ivana je i glazbeno obrazovana, svira klavir, a to se osjeća u svakom njezinom vizualnom djelu: osjećaj za ritam i melodiju. Pedagoginja, učiteljica razredne nastave sa završenim Pedagoškim fakultetom, razvijala je svoj izraziti humanizam i senzibilitet za čovjeka, prirodu, svijet koji nas okružuje i kozmička prostranstva koja su prostori duha. Jednom nije prošla prijemni ispit na Akademiji, i poslije više nije ni pokušavala.
IVANA ŽEROVNIK
APSTRAKCIJE NA PAPIRU, izložba fotografija
MO Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb
17.09. – 08.10.2021.
Formalno nije studirala na Akademiji, ali umjetnost je ionako u čovjeku, ili jest ili nije. A ona je rođena umjetnica, njezin kreativni umjetnički nerv usađen joj je u krvotok, u gene. Obrazovana, građanski odgojena, kultivirana, profinjena i produhovljena, bila je uvijek samozatajna i povučena, nenametljiva. Važno joj je da stvara, svjesna da je umjetničko stvaranje oaza samotničkoga samoponiranja i osvještavanja same sebe, sebepostojanja. Ivanina duša koja stvara, čini njezine fotografije magičnim mjestima duboke introspekcije. Zapanjuje činjenica da su njezine fotografije, slike i ovdje izloženi papirnati maleni objekti, čista avangarda! Vrlo su kvalitetni, krajnje osobni. Kada fotografira ili slika figurativno i apstraktno, ili pak potpuno apstraktno, njezini su radovi snažni ekspresionistički moduli. Recentnih dvadeset papirnatih skulpturalnih objekata stvara rukom sa škarama, vještom gestom – uživajući u manualnom stvaralačkom činu – vođenom vizijom forme u umu, u kojemu su potezi svojevrsni psihogrami, a mislim da imaju veze i s meditativno – kontemplativnom estetikom kaligrafije zena. Odabire rezanje (poput rezbarenja intarzija), kao intrigantnu i zanimljivu likovnu disciplinu u kojoj uživa u procesu rezanja oblika i njihovoga strukturalnog kompozicijskog sklada i logike.
Ona naime, posjeduje rijetku sposobnost za komponiranjem razlomljenih plošnih fragmenata u suvisle, likovno krajnje pismene i kultivirane, strukture. Njezin strukturalizam ponaša se po principu pars pro toto, odnosno dio za cjelinu, i cjelina za svaki pojedini dio. K tome, komponirane strukture odlikuje vrhunski sklad, harmonija ukomponiranih dijelova, i simetrija. Osnovna im je odlika uravnoteženost. Lomi prostor papira, i preuređuje ga po svojim unutarnjim diktatima i volji. Osvjetljava ili pak zatamnjuje pojedine određene prostorne gabarite, plošne planove, najčešće u istaknutim kontrastima svijetla i sjene. Ukomponirat će tako, u savršen sklad i efektan kontrast, s osobitom pažnjom posvećenom simetričnom uravnoteženju sklada svijetlo – tamnih kontrasta. Ivana Žerovnik stvara apstraktne strukturalne forme u nepoderivo, organičko jedinstvo, instruktivno i edukativno, time evocirajući sjećanje na modernu i suvremenu umjetnost. Svakako treba uočiti – da se ponovo poslužimo muzikološkom terminologijom – i ovdje prisutnu melodioznost i ritmičnost ovih inventivnih složenica. Komponirani su tonskim rezovima pomno očišćenima od literarno simboličkog rastera tvoreći akromatske ritmičke, geometrizirane sintagme. Ovdje se radi o varijacijama na temu slaganja različito rezanih i u jukstapozicije postavljanih apstraktnih, asimetričnih plošnih odlomaka, što im daje aromu eksperimenta. Svaki objekt izveden je kao određena prirodna ili konstruirana stilizirana struktura: meandar, labirint, morska zvijezda, hobotnica, cvijet, unutrašnjost školjke, kaleidoskop, izvrnute stube, list, pero, zimzelena grana s iglicama, harmonika, poliedar, kupola, krovište, gradbena arhitektonska struktura na utore, potom elementi koji izgledaju kao nakit – narukvica, ogrlica i/ili prsten. Kreirani su tako da propuštaju prostor kroz svoje linearne granice te time postižu efekt lebdenja, gotovo svojevrsnog bestežinskog stanja. Ne mogu ne primijetiti još jednu bitnu odliku ovih radova. Kako su stalna igra odrezanih komada, varijacije na temu od kompozicije do kompozicije, sve te kompozicije neprestance vode dijalog među sobom, kao da je sve jedan dugi unutarnji umjetničin monolog, a ujedno i dijalog. Osim što kompozicije vode međusobni dijalog, dijalogiziraju i s imaginarnim muzejom u umjetničinoj glavi, a to znači da su njezine vizije formi koje će izrezati u objekt u izravnoj komunikaciji s nekim segmentima moderne i avangardne umjetnosti. Ivana Zerovnik kao autorica krajnje je stilski samosvojna, stilski profilirana i definirana i rekli smo, sasvim osobna. Nakana, možda slučajna i nenamjerna, čini mi se da je buđenje svijesti i vizualne percepcije kako kod sebe same, tako i kod promatrača, svjedoka umjetničkoga čina i umjetničkoga djela. Svi odavno znamo da je umjetnost u oku promatrača. Posebno me se dojmila činjenica da joj svi radovi održavaju postojanu, ustrajnu, nepokolebljivu, neumornu, trajnu i besprijekornu ravnotežu, što vidim kao posljedicu umjetničina talenta, likovne i perceptivne profinjenosti, i stila. Stvara svoja djela u svojemu stilu, s izrazitim senzibilitetom i sa smislom za estetikom visokoga modernizma. Moram svakako naglasiti da su Ivanine fotografije, sve, i crno-bijele, i u boji, među najboljima u recentnoj suvremenoj, hrvatskoj umjetničko – fotografskoj produkciji.
Ivana Žerovnik rođena je u Zagrebu, 1. svibnja 1982. Osnovnu i srednju školu završila je u Vrbovcu, a uz osnovnu školu završava i osnovnu glazbenu školu. Još od ranog djetinjstva bavi se crtanjem i slikanjem. U srednjoj školi priključuje se likovnoj grupi koju vodi prof. Ivančica Komerički. 1999. god. sudjeluje na likovnoj koloniji za mlade u Hattersheimu (Njemačka),
Nakon završene srednje škole upisuje Učiteljski fakultet i studira na odsjeku za razrednu nastavu s pojačanim programom iz likovne kulture. 2009. godine počinje raditi u Davoru, u Brodsko-posavskoj županiji na mjestu učiteljice likovne kulture 2009. godine uključuje se u fotografsku grupu F4 iz Nove Gradiške.
Izlaže na zajedničkim izložbama grupe na Novogradiškom ljetu 2013. i 2016. godine te u Zagrebu u ljeto 2017. (izložba fotografija ,,Tema bez teme” u kafiću LP te kao član foto kluba Klik u Narodnom sveučilištu Dubrava na izložbi na temu ,,Najbolja”.
Krajem 2017.g. na 1. samostalnoj izložbi I. izlaže 20 fotografija na temu ,,Pejzaži” na kojima su prikazani pejzaži iz okolice Nove Gradiške te mjesta Davor u Brodsko-posavskoj županiji. Tema ,,Pejzaži” smisleno se nastavlja na temu Ivaninog diplomskog rada ,,Slikarska interpretacija pejzaža” .
Tema ,,Apstrakcije” obuhvaća 20-tak fotografija apstraktnih formi koje je I. izrezbarila od papira te snimljenih u prirodnom i umjetnom osvjetljenju.
