Jasmina Krajačić – Closeups

Razigrani, privlačni, puni boja i svijetle, pozivajuće vedrine – to je dojam kada ih prvi put vidite i upravo je to ono uznemirujuće u njima. Ali vi to još ne znate

Tatjana Bezjak

Popartovska izrazom i popartovski slobodna u reciklaži i transformaciji svojih foto-izvornika, šesnaest lica u krupnom planu, ona poznata i ona nepoznata, dio su šire vizualne i značenjske pustolovine. Podložena referencom na mass produkciju — što samim svojim medijem digitalne grafike, što tiskarskim točkicama (Ben-Day dots) kojima su iscrtana, ova lica živo se i skladno udružuju s intervencijom unutar njihovog rastera — šarenilom boja i oblika. I dojam je lakoće njihova nastanka i postojanja, visoko energizirane, dinamičke lakoće, jer upravo takvom vas lakoćom ovi kolaži uvlače u sebe. Hipnotički vas zavode svojim koncentričnim kružnicama i spiralama, mnoštvom zrakastih širenja iz središta do rubova većih i manjih krugova koji se pretaču oko i preko samih fizionomija — sve je uzgibano, puno zavijutaka, vrtnje i vrtuljaka, prelijevanja i pretapanja i kao da se san preljeva preko realnosti — tiskarskih točkica u ovom slučaju, ako ih tako shvatimo. Aplicirane trodimenzionalne obojane kuglice pak, produbljuju slike, navješćujući razine doživljaja i tumačenja.

Closeups – izložba Jasmine Krajačić u galeriji Siva (Medika) od 23. rujna 2021.

Dojam lakoće pojačan gotovo lebdećim kuglicama i ta zavodljiva snovitost, ono su zabrinjavajuće čime i na što ove slike upozoravaju, ali vi to još uvijek ne znate. Tek nazivi slika (ah, samo ako ih niste pročitali prerano), otvaraju vam oči;

Buy Passion, Buy Patience, Buy Empathy, Buy Eternity, Buy Wisdom, Buy Dignity, Buy Fearlessness, Buy Affection…

Kupiti strast, mudrost, empatiju ili bilo koju od ovih vrijednosti i osobina, naravno da je nemoguće. Moguća je samo ova prekretnica Closeups iskustva. Već ste bili zavedeni, uljuljkani lijepim i privlačnim slikama, već ste bili izmanipulirani istim mehanizmima nebrojeno puta i kupovali ste da biste imali nešto ili bili nešto. Ali žetvu vaših emocija ubirala je ponajviše nevidljiva ruka neoliberalne ekonomije. Ironizacija kupovine upućuje vas na vas same — istinska svrha i uloga ovog rada jest poziv i poticaj na preispitivanje vlastitih želja, izbora i potreba. U kojoj mjeri su vaše želje uistinu vaše, a u kojoj mjeri su kreirane kao stimulansi za obrtaj kapitala i perpetuirano generiranje profita? Podiže li vam kupovina uistinu vrijednost i je li status i društveni imidž uistinu vrijednost?

Zašto zapravo kupujemo i što nam zapravo treba?

Možda kupujemo da bismo rascjepkane komadiće samih sebe ponovo sastavili i objedinili unutar duše, koja sve ono što jednom doživi kao ugodno iskustvo želi integrirati i sačuvati zauvijek. To je već ostvareno, mi to već jesmo, barem na nekoj razini i bez kupovine. Sve što smo ikada doživjeli postaje dio nas. Ali izgleda da to ne znamo, bez da to materijaliziramo, tako potvrđujemo i poručujemo da jesmo ono što želimo. Biti i imati. Biti ili imati? Imati da bismo bili. Biti da bismo imali. Nema krivog redosljeda.

“Buy Yourself” je autoportret. Jasmina Krajačić, u pravu si, sve ono što želimo biti i kakvima se želimo predstavljati moguće je postići, više ili manje uvjerljivo, šminkom, rekvizitima i specijalnim efektima. Moguće je kupiti i prodati iluziju sebe.

Razigrani, privlačni, puni boja i svijetle, pozivajuće vedrine, Closeups ili krupni kadrovi ili doslovno — izbliza — pogled su u ogledalo, u lice i naličje suvremenog društva, društva konzumerizma i spektakla, poremećenih vrijednosti i kriza identiteta. Closeups ne čine razliku prema statusu, uspjehu i popularnosti portretiranih, jer bilo da pripadamo anonimnoj gomili, bilo blještavom svijetu slavnih i celebrityja, komoditetima i identitetima obmanjujemo i samoobmanjujemo se svi, gotovo bez iznimke. Dok nam nevidljiva ruka vječito i neumorno servira nove potrebe i uzuse, pomičući neki konačni cilj, neko ultimativno ispunjenje uvijek dalje iza horizonta, gotovo je nemoguće ne posegnuti, ponovo i ponovo.

Slikarskom podrškom svakom pojedincu izloženom stimulaciji perpetuiranog generiranja profita, jer je uklopljen u neoliberalne paradigme — izložba Closeups, druga po redu iz Ciklusa portreta, kontrapunkt je prvoj — Lovewins — slikarskoj podršci svakom lgbtq pojedincu izloženom neprihvaćanju, netrpeljivosti, agresiji, jer je neuklopljen u tradicionalno-konzervativne stereotipe. I koliko su Lovewins san na javi, san o boljem svijetu u kojem ljubav pobjeđuje, toliko su Closeups java sna — razgolićenje obećanja i poziv na budnost.

Closeups ili izbliza — što smo, tko smo? Jesmo li bez kupljenih identiteta?

Razigrani, privlačni, puni boja i svijetle, pozivajuće vedrine — to je dojam kada ih svučemo i kada se prvi put vidimo. I upravo je to ono umirujuće u nama. Ali mi to još ne znamo.