DOBRO UGOĐENI KERAMIČKI ORKESTAR SVIRA BAROK

Inspiracija za ovu izložbu vezana je uz Johanna Sebastiana Bacha, jednog od najvećih baroknih majstora i jednog od najvećih skladatelja i glazbenika uopće. Godine 2020. obilježena je 270. godišnjica njegove smrti. Naziv izložbe parafrazira njegovo djelo „Dobro ugođeni klavir“ (48 preludija i fuga), skladano s namjerom da se izvede isključivo „na precizno podešenom instrumentu

U KERAMEIKONOVOJ Galeriji K10 u Varaždinu, Kukuljevićeva 10, otvara se u subotu, 18. rujna 2021. u 18 sati, uz pridržavanje svih aktualnih epidemioloških mjera Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Nacionalnog stožera civilne zaštite, međunarodna, žirirana izložba vezana uz 51. Festival Varaždinskih baroknih večeri, u koju manifestaciju je Kerameikon niz godina uključen kao partner svojim izložbenim programom, u sklopu popratnog programa Festivala pod nazivom Total Barok

Ove godine zemlja-partner Festivala je Slovenija, pa tako i u Kerameikonovoj tematskoj izložbi sudjeluje znatan broj, između ostalih, i slovenskih autora. U „Dobro ugođenom keramičkom orkestru koji svira barok“ izlažu 22 autora, na koncepciju Višnje Slavica Gabout, povjesničarke umjetnosti i likovne kritičarke, koja je i kustosica izložbe. Koordinatorica projekta je Željka Bračko, keramičarka i potpredsjednica Kerameikon-a.

„Inspiracija za ovu izložbu vezana je uz Johanna Sebastiana Bacha, jednog od najvećih baroknih majstora i jednog od najvećih skladatelja i glazbenika uopće. Godine 2020. obilježena je 270. godišnjica njegove smrti. Naziv izložbe parafrazira njegovo djelo „Dobro ugođeni klavir“ (48 preludija i fuga), skladano s namjerom da se izvede isključivo „na precizno podešenom instrumentu“.

„Dobro ugođeni keramički orkestar“ ovdje se odnosi, u prenesenom – likovnom smislu, na odabranu grupu („orkestar“) keramičara suvremenog izričaja, koji svojim različitim likovno-keramičarskim autorskim rukopisima u keramici „sviraju“ (interpretiraju) Bachovu baroknu glazbu. Interpretiraju je na keramičkim instrumentima, prenoseći je u suvremeno osmišljene keramičke forme – skulpture, skulpturalne kompozicije, reljefirane i oslikane keramičke ploče, objekte, asamblaže i instalacije, koje opisuju, asociraju, ili stvaraju Bachov svevremeni barokni zvuk.“ (Višnja Slavica Gabout, prilagođeno iz predgovora)

IZLAŽU: Slavenka Baković (Hrvatska), Sandra Ban (Hrvatska), Štefanija Baranašić (Hrvatska), Željka Bračko (Hrvatska) – na poziv kustosice izložbe, Smiljana Brezovec Meštrić (Hrvatska), Sapana Gandharp (Nepal/Slovenija), Radovan Gregorčič (Slovenija), Ana Hanzel (Slovenija), Teja Hlačer (Slovenija), André Jost (Francuska), Gizela Kovačić Ulle (Hrvatska), Gordana Labaš (Hrvatska), Darinka Lapajne (Slovenija), Ljubica Lovrenčić (Hrvatska), Mirjana Marenić (Hrvatska), Sanja Matovina – Lulić (Hrvatska), Vlasta Pastuović Aleksić (Hrvatska), Nika Petrović Grilc (Hrvatska), Zdenka Pozaić (Hrvatska), Nataša Sikora (Hrvatska), Katica Trumbetaš (Hrvatska), Klaudia Vukman (Hrvatska)

Organizator izložbe: KERAMEIKON-HKU, Hrvatsko keramičarsko udruženje, Varaždin

Partner izložbe: 51. Varaždinske barokne večeri

Zvukovno-vizualna transmisija: s pogledom na prošlost, s mišlju na suvremenost

Likovne umjetnosti i glazba oduvijek su se kroz povijest susretale i ispreplitale. Osim što često imaju iste muze, veže ih i mnoštvo srodnih, paralelnih pojmova i termina–forma, ritam, boja, ton, kontrapunkt, harmonija, tekstura, ravnoteža, sklad, linija…što među njima odmah uspostavlja izravni kontakt upućujući ih na interaktivno djelovanje, pa se likovno djelo može pojaviti kao vizualizirana glazba, a glazbeno djelo kao uglazbljena slika/skulptura. Još u staroj Grčkoj Platon je povezanost glazbenog tona i vizualnih umjetnosti nazvao zajedništvom ljepote, morala, sklada, ritma i harmonije; zajedništvom koje čini dobro ljudskoj duši. Richard Wagner je to u 19.st. nazvao Gesamtkunstwerk i definirao kao sintezu glazbe i drugih umjetničkih formi, odnosno „umjetnički koncept budućnosti“. Taj koncept se potpuno ostvario u moderno doba, počevši od slikarstva Kandinskog, Kleea, Knifera…ili glazbe Stravinskog, sve do suvremene umjetnosti današnjih dana, kad su združivanja i sučeljavanja dvaju ili više medija, interdisciplinarnost i intermedijalnost, postali uobičajena praksa. Štoviše, u kontekstu suvremenih i avangardnih pravaca u vizualnim umjetnostima zvuk i glazba se danas ne samo združuju s likovnim medijem, nego postaju sam likovni medij, kao element videa, performansa i instalacije.

Već niz godina u Kerameikonu se uz Festival Varaždinskih baroknih večeri održavaju skupne tematske izložbe čija je koncepcija povezivanje likovnog i glazbenog medija. Namjera je tu spojiti likovnu umjetnost, odnosno suvremeni keramički izričaj s baroknom glazbom i baroknim temama, pa se u svakom izdanju tog projekta ova dva medija uzbudljivo združuju, svaki put na nov i kreativan način nadograđujući svoje medijske transkripcije na ranije uspostavljene veze. I donoseći uvijek drukčiji „prijevod“ barokne glazbe u suvremenu keramiku. Ovaj put, tema je bila glazba Johanna Sebastiana Bacha, jednog od najvećih baroknih majstora, ali i jednog od najvećih skladatelja i glazbenika uopće. Naziv izložbe pritom parafrazira njegovo djelo „Dobro ugođeni klavir“ (48 preludija i fuga), skladano s namjerom da se izvede isključivo „na precizno podešenom instrumentu“. Dobro ugođeni keramički orkestar referira se međutim ne na jedan instrument, nego na cijeli orkestar, a on se ovdje sastoji od suvremenih keramičara, koji svojim likovnim radovima i razigranim keramičarskim rukopisima skladno interpretiraju glazbu Johanna Sebastiana Bacha, velikog majstora fuga, kantata, preludija, sonata, suita, partita…Interpretiraju je tako da u keramici materijaliziraju zvuk orgulja, klavira, čembala, violina, viola i harfa, pretvarajući ga u suvremene keramičke forme – skulpture, skulpturalne kompozicije, oslikane i reljefirane keramičke ploče, objekte, asamblaže i instalacije. Ovaj likovno-glazbeni razgovor pritom funkcionira kao vizualno-zvukovna transmisija, koja povlači specifične sonde kroz prostor i vrijeme, radeći kompresiju koja povijesno sjećanje približava današnjici. Na taj način barok i Bacha čineći bliskima, suvremenima – i svevremenima. 

Višnja Slavica Gabout

O BACHU

„Slušajući Bacha mi svim instinktima osjećamo da on kroz svoju zanosnu polifoniju misli; misli duboko, dublje i dalekosežnije od svih koji su ikada glazbom mislili, i mi nagonski težimo da tu misao shvatimo i da je prevedemo na svoj jezik, jezik pojmova. Bach, za razliku od većine drugih skladatelja, ne govori o stvarima koje su dobro znane našem duhovnom iskustvu i za koje smo mi već iskovali vlastite izraze. Bach ne govori ni o ljubavnim jadima ni o vrlini rodoljublja, ni o društvenoj nepravdi, ni o ljepoti prirode. U njegovoj glazbenoj rečenici sadržano je značenje koje bi svojim riječima mogao izreći tek poneki filozof, mistik, ili možda matematičar, odnosno onaj kome je bar jedanput pošlo za rukom da razgrne svemirsku tamu i da sagleda u punoj svjetlosti veliku povezanost svih uzroka i svih posljedica, mnogostruku povezanost zakona i duha, života i smrti, prostora i vremena. Bachova glazba poima cjelinu svijeta: nebo i zemlju, zvijezde i ljude; ona se postavila u samo središte svega postojećega; ona je mjesto iz kojeg se mogu sagledati sve tajne kozmogonije, a prije svega tajna ukidanja vremena. Bachova je fuga zapravo pobjeda nad vremenom kontrapunktske imitacije; koje se višestruko isprepliću, a da ni jedna nije glavna, čine da je svaka glazbena misao istodobno na svom početku i svom svršetku – i samoj je sebi sredina; tako je iz svih točaka kontrapunkta sagledivo savršenstvo i punina kompozicije; kao što se u svakom našem pogledu na svemir sva njegova vremena sa svim onim milijunskim svjetlosnim godinama slijevaju u jedan jedini prostorni trenutak sadašnjosti. 

Mnogi majstori baroka naslućivali su, pa čak i dosizali njegove misaone domete. To je, naime, bilo vrijeme kada je sama glazba dovršavala svoj vlastiti razvoj, vrijeme kada se, napokon, ispunilo proročanstvo antičkih mudraca da će se glazbena djelatnost na Zemlji poklopiti s idealnom glazbom, harmonijom sfera, i da će glazbeno djelo jednom postati ogledalo svemirskog poretka, pitagorejski matematički sklad. To je bilo doba kada su skladatelji živjeli u zemaljskom raju glazbe, kada su cijevi njihovih orgulja bile poput teleskopa, isključivo usmjerene prema nebu, osluškujući zakone previšnjeg sklada. Bach se izdvajao od ostalih osluškivača nebeskih glasova po tome što je predanije služio svojoj zadaći (…) i što je vjernije od drugih zapisao poruke dobivene iz bezvremena i neizmjerja.“ 

Zvonimir Berković (1928. – 2009.), dramaturg, scenarist, filmski redatelj i publicist 

Biografije autora

SLAVENKA BAKOVIĆ bavi se keramikom od 2009. Educirala se u Pučkom otvorenom učilištu ZAGREB, pod mentorskim vodstvom Mirjane Rajković, kod koje je polazila i eksperimentalnu keramičku radionicu,  a potom se usavršavala na brojnim specijalističkim masterclass radionicama i seminarima, kod priznatih hrvatskih i inozemnih keramičara (Mami Kato, Heide Nonnenmacher, Roberto Aiudi, Lidia Boševski). Sudjelovala je na mnogim festivalima i simpozijima. Od 2011. do danas izlagala je na 45 skupnih nacionalnih i međunarodnih žiriranih izložbi. Članica je HDLU-Zagreb i Kerameikon-a. Živi u Velikoj Gorici.

SANDRA BAN (1972. Rijeka), vizualna je multidisciplinarna umjetnica. Školovala se u Italiji, gdje je niz godina živjela i edukativno-umjetnički djelovala. Bavi se suvremenom umjetnošću, keramikom i dizajnom. Aktivna je voditeljica za razvoj umjetnosti i kulture u raznim međunarodnim organizacijama i umjetničkim projektima. Kao predstavnica Hrvatske već dugi niz godina sudjeluje u humanitarnim međunarodnim akcijama podrške ženama umjetnicama u svijetu. Izlagala je na žiriranim i natječajnim izložbama širom svijeta, dobitnica je brojnih međunarodnih nagrada. Radovi joj se nalaze u muzejima i galerijama suvremene umjetnosti, na otvorenim prostorima te u privatnim kolekcijama u cijelom svijetu. Članica je HDLU-a Rijeke, Kerameikon-a, Pandora Artiste Ceramiste, kao i suorganizatorica Matres Biennale Festivala.  Stvara u ateljeu u Gorskom kotaru.

ŠTEFANIJA BARANAŠIĆ (1950. Ludbreg). Keramikom se bavi od 1995. Educirala se i usavršavala u Studiju za keramiku Blaženke Šoić Štebih u Varaždin. Pohađala je niz specijalističkih radionica poznatih domaćih i inozemnih stručnjaka (Rafael Pérez Fernandez, Heide Nonnenmacher …). Do sada je sudjelovala na šezdesetak skupnih izložbi te realizirala sedam samostalnih. Članica je Kerameikon-a i ULUPUH-a. Živi u Ludbregu.

ŽELJKA BRAČKO (1960. Varaždin) keramikom se bavi od 1996. Pohađala je višegodišnje tečajeve u Studiju za keramiku Blaženke Šoić Štebih u Varaždinu. Jedna je od suosnivačica Kerameikon-a i njegova članica od 2002. te aktualna dopredsjednica udruge. Članica je ULUPUH-a od 2008. Sudjelovala je na velikom broju žiriranih nacionalnih i međunarodnih izložbi, a pritom realizirala dvije samostalne. Živi i radi u Varaždinu.

SMILJANA BREZOVEC MEŠTRIĆ (1962. Prelog). Keramikom se bavi od 1996. Educirala se u Studiju za keramiku Blaženke Šoić Štebih u Varaždinu, a usavršavala na mnogobrojnim kolonijama, studijskim putovanjima i stručnim seminarima (Gustav Weiss). Izlagala je do sada na osam samostalnih i na stotinjak skupnih izložbi. Radovi joj se nalaze u mnogim zbirkama nacionalnih muzeja, u javnim ustanovama i privatnim kolekcijama. Članica je ULUPUH-a, HDLU-a Varaždin i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Živi i radi u Varaždinu.

SAPANA GANDHARB (1977. Katmandu/ Kraljevina Nepal) keramikom se bavi od ranog djetinjstva. S njom se susrela još kao djevojčica, u nepalskim radionicama keramike i nakita. Od godine 2000. živi u Sloveniji, gdje je u keramičkoj  radionici Igora Krmpotića usavršila znanja o keramici i lončarstvu. Dalje se usavršavala kod Ines Kovačić u Ljubljani te u Zavodu V-oglje kod Barbe Štembergar Zupan. Od 2012. ima slovensko državljanstvo. Godine 2018. sudjelovala je na 48. kongresu Međunarodne akademije za keramiku u Taipeu (Taiwan) kao predstavnica slovenskog Zavoda V-oglje. Živi u Istri (Slovenija).

RADOVAN GREGORČIČ (1956. Postojna/ Slovenija) nakon završene tehničke škole svoj interes pronalazi u dizajnu uporabnih predmeta i u keramici. Od 2017. izlaže na velikim međunarodnim žiriranim izložbama keramike i na izložbama ex-tempore  (Hrvatska, Slovenija, Italija). Živi u Sežani (Slovenija).

ANA HANZEL rođena je u Hrvatskoj, a živi i radi u Sloveniji, gdje u srednjevjekovnom gradiću Štanjel ima svoj studio i prodajnu galeriju. U svijetu keramike djeluje od 2013. godine, kada je prvi put izlagala na izložbi Ex- tempore Piran (Slovenija). Od tada intenzivno stvara i izlaže na međunarodnim bijenalima keramike te na raznim izložbama u zemlji i svijetu. Živi u Sežani (Slovenija).

TEJA HLAČER (1975.) magistrica je kulturne antropologije, pedagoginja i keramičarka. U stvaranju je nadahnjuje priroda, ali i oblici i tehnike tradicionalne keramike, koje autorski interpretira u duhu suvremene umjetnosti. Kreira uporabnu i umjetničku keramiku. Izlagala je na samostalnim te na skupnim nacionalnim i međunarodnim izložbama. Živi u Ljubljani (Slovenija).

ANDRÉ JOST (1957.) rođen je u Francuskoj, a od 2017. živi u Hrvatskoj, u Zagrebu. Keramikom se počeo baviti nakon dolaska u Hrvatsku. Tečaj keramike završio je kod keramičarke Dijane Rajković u Pučkom otvorenom učilištu  ZAGREB, gdje je potom pohađao eksperimentalnu keramičku radionicu pod vodstvom Mirjane Rajković. Dalje se stručno usavršavao na masterclass radionicama Rafaela Péreza Fernandeza i  Danijele Pičuljan. Izlaže na skupnim izložbama od 2018. Član je udruge Glineraj.

GIZELA KOVAČIĆ ULLE (1954. Samobor) završila je Školu za odgajatelje i Filozofski fakultet u Zagrebu. Keramiku je izučavala kod Višnje Markovinović, Višnje Jelačić i Dunje Kohn Mirković te Romana Šimage i Stjepana Vinkovića. Od 1994. vodi u Samoboru keramičarsku radionicu za djecu i odrasle. Organizirala je mnogobrojne izložbe radova polaznika radionice na kojima je i sama izlagala. Organizirala je i bienalne susrete umjetnika i djece – polaznika radionice. Sudjelovala je na brojnim izložbama keramike u Hrvatskoj i u inozemstvu. Za pedagoški rad s djecom dobila je priznanja i nagrade. Članica je Kerameikon-a od 2004. te suosnivačica i predsjednica Udruge za edukaciju i oblikovanje gline Samoborska keramičarska radionica. Živi u Samoboru.

GORDANA LABAŠ (1961. Zagreb), keramičarka i pedagoginja, keramikom se bavi od 1997. Educirala se i usavršavala u Studiju za keramiku Blaženke Šoić Štebih u Varaždinu. Sudjelovala je na brojnim radionicama i izložbama, suosnivačica je Kerameikon-a i njegova članica od osnutka. Radi u Centru za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar u Varaždinu kao defektolog – rehabilitator , gdje u radu s osobama s većim teškoćama u razvoju uspješno koristi mogućnosti rada i izražavanja u keramici.  Živi u Varaždinu.

DARINKA LAPAJNE (1961.Koper/Slovenija), diplomirani je sociolog (Univerzitet u Ljubljani), a keramici se ozbiljnije posvećuje od 2012. Sudjelovala je na brojnim skupnim žiriranim izložbama u Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji i Rumunjskoj, kao i na velikim međunarodnim bijenalima i trijenalima suvremene keramike u Sloveniji i izvan nje, a do sada je održala sedam samostalnih izložbi. Članica je Društva keramičara i lončara Slovenije. Živi u blizini Logateca/Hotedršica (Slovenija).

LJUBICA LOVRENČIĆ (1954.), po profesiji ekonomistica, keramikom se bavi već petnaestak godina. Pritom se kontinuirano usavršava kod svjetski poznatih keramičara na brojnim masterclass radionicama u Hrvatskoj i inozemstvu. Realizirala je do sada 2 samostalne izložbe te sudjelovala na više od 100 skupnih u zemlji i inozemstvu.  Dobitnica je nekoliko međunarodnih nagrada žirija, priznanja, i očitovanja o izvrsnosti (Hrvatska, Italija), kao i zlatnih i srebrnih plaketa (Hrvatska). Članica je Kerameikon-a, Udruge keramičara i lončara Slovenije, Pandora International iz Italije te udruge Glineraj iz Zagreba, čija je jedna od osnivačica. Vodi izložbene programe u Galeriji Baćin dvor u Vrbniku i u udruzi Glineraj. Živi i radi u Zagrebu.

MIRJANA MARENIĆ (1949. Zagreb) keramiku je izučila u Centru za kulturu Pučkog otvorenog učilišta ZAGREB u Zagrebu, pod mentorskim vodstvom keramičarke Mirjane Rajković. Članica je HLD-Hrvatskog likovnog društva/neakademskih likovnih stvaralaca Zagreba. Živi i radi u Velikoj Gorici.

SANJA MATOVINA – LULIĆ živi i djeluje u Velikoj Gorici.

VLASTA PASTUOVIĆ ALEKSIĆ (1963. Sisak) magistrica je likovnih umjetnosti, koja je na visokoškolskom zavodu Šola za risanje in slikanje u Ljubljani (Slovenija) završila preddiplomski i diplomski stručni studij slikarstva. Na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je potom studij pedagoško-psihološkog i didaktičko-metodičkog obrazovanja, stekavši diplomu edukatora likovne kulture. Osim pedagoškim radom bavi se slikarstvom, keramikom i fotografijom. Sudjelovala je na velikom broju žiriranih skupnih izložbi slikarstva i keramike u Hrvatskoj i u inozemstvu. Članica je HDLU-a i Kerameikon-a. Živi u Zaprešiću.

NIKA PETROVIĆ GRILC (1987. Zagreb) završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a potom na Karl-Franzens fakultetu u Grazu (Austrija) studij za međukulturalnu komunikaciju. Osvojivši  2014. stipendiju Akademije primijenjene fotografije u Grazu (Austrija), na toj akademiji 2015. diplomira, a 2016. magistrira na Arthouse College of Visual Arts u Ljubljani (Slovenija). Trenutno piše doktorat na Fakultetu primijenjene umjetnosti u Beču (Austrija). Keramiku istražuje još od  djetinjstva, kad ju je otac Predrag Petrović Pepi uveo u tehniku tradicijskog lončarstva otoka Iža, što je kasnije utjecalo na njezino istraživanje iške tradicijske keramike (lopižice), koju je spojila sa suvremenim medijima i izričajima (fotografija, video, performance).  Godine 2019. Ministarstvo kulture i medija RH proglasilo ju je nositeljicom nematerijalnog kulturnog dobra iškog lončarstva. Izlagala je na 3 samostalne izložbe u Hrvatskoj i Austriji te sudjelovala na preko 35 skupnih međunarodnih, žiriranih izložbi. Članica je ULUPUH-a i HDLU-a. Živi u Zagrebu i Beču.

ZDENKA POZAIĆ (1940. Čazma) završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a potom diplomirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je nakon 2 godine završila i Specijalku za grafiku. Boravila je u nekoliko navrata u Engleskoj, gdje se susrela s japanskom grafikom, što ju je potaklo na istraživanja tehnika drvoreza i linoreza.  Početkom devedesetih 20.st. počinje raditi reljefe u drvu i keramiku, a 1995/96. okušala se u slikanju na emajlu. Dobitnica je Odličja Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 2012. objavljena joj je monografija (autori Iva Körbler i Tonko Maroević) u nakladi Art magazina Kontura. Radovi joj se nalaze u fundusima mnogih muzeja, galerija i zbirki u Hrvatskoj (NSK Zagreb, Kabinet grafike HAZU Zagreb, Nacionalni muzej moderne umjetnosti Zagreb, Muzej Moslavine Kutina, Gradski muzej Bjelovar, Gradski muzej Čazma, Galerija Branka Ružića Slavonski Brod) te u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Belgiji i Sloveniji, kao i u brojnim privatnim kolekcijama. Članica je HDLU-a, ULUPUH-a i Kerameikon-a. Živi u Zagrebu.

NATAŠA SIKORA (1974. Zagreb) keramikom se bavi već dvadesetak godina. Educirala se u Narodnom sveučilištu Dubrava, Zagreb (kod umjetnice Diane Sokolić), u Studiju Tanay, Zagreb (slikarstvo) te u Pučkom otvorenom učilištu ZAGREB (kod keramičarke Dijane Rajković). Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi te na međunarodnim izložbama u Zelini i Varaždinu (2019. i 2020.). Živi u Zagrebu.

KATICA TRUMBETAŠ keramikom se bavi više od 20 godina. Živi i stvara u Velikoj Gorici.

KLAUDIA VUKMAN (1969.) tečaj keramike pohađala je u Studiju za keramiku Blaženke Šoić Štebih u Varaždinu, a kiparstvo je učila kod prof. Nikole Pećka u Zagrebu. Izlagala je na više skupnih i samostalnih izložbi. Živi i radi u Varaždinu.