Skip to content

Marta Kušt Mrzljak – Shape of water

Izložba “Shape of Water’’ mlade kiparice Marte Kušt Mrzljak, još uvijek studentice Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, postavljena u galeriji Oblok

Sanda Stanaćev Bajzek

Gradske knjižnice Narodnog sveučilišta Sesvete, predstavlja skulptorske staklene forme koje prikazuju čudesne oblike vode

Pojam vode ja vezujem s idejom života. Iz vode sve nastaje i u nju se sve vraća. Ona stvara i razara. Ona je životni prostor, izvor energije, ona grije, hladi, pere, otapa. Bez nje ne može ni jedno živo biće, bio to čovjek, životinja ili biljka. Ona je daleko više od same fizičke supstance. Nema ničeg mekšeg i podatnijeg, a istovremeno tako čvrstog i jakog do vode (Lao Ce). Ona upija i pamti. Ona je naš neodjeljivi dio. Tvori naše tijelo, dio je naše krvi, znoja, sline i suza. Život je nastao iz vode. Pojavio se u prostoru praoceana. I fetus se razvija i raste siguran u plodnoj vodi majčine maternice. Voda je veza s našim izvorima. Dio je našeg života i civilizacije. Najrasprostranjenija je materija na Zemlji. Njezino neprekidno kretanje kroz agregatna stanja daje joj živost i jedinstvenost. Otuda i njezina simbolika kao izvora života. Ona je preduvjet kulture. Zbog vode i oko vode rađale su se i umirale civilizacije. Ima moć preoblikovanja svijeta. Kao prirodnu pojavu nalazimo ju kao autohtonu spoznaju u mitologijama svih naroda pa tako i u našem, hrvatskom. U središtu je mnogih religija (sveta voda) i koristi se u različitim ritualima i ceremonijama. Jedinstvena je i bogata njezina simbolika u različitim kulturama i religijama. Voda je stoljećima zastupljena u umjetnosti. U književnosti, glazbi. Kao elementarna činjenica ljudske egzistencije prisutna u likovnoj umjetnosti cijelog svijeta i svih epoha. I ovom izložbom mlada umjetnica slavi snagu i veličinu ove jedinstvene materije, još je jedan podsjetnik na njezinu ljepotu i moć. Predstavlja seriju staklenih objekata koji svojim formama, dinamikom, bojom i transparentnošću utjelovljuju karakter vode, kako zapisuje sama autorica.

„Ritmične rotacije, pregibi i nivelacija slojevitih elemenata oblika kompozicijski istovremeno oponašaju dinamičnu razigranost vode te prikazuju njezinu suptilnu, ali neupitnu snagu. Staklo je, poput vode, spoj oprečnog kontrasta između krhkosti i snage, mirne fluidnosti i razigranosti, monumentalne staloženosti i razorne sile. Torzije i nagibi određenih formi svojim razlijevanjem preuzimaju osobitost vode u njezinu tekućem stanju zamrzavajući kretnju u gotovo solidno stanje velebnih glečera. Svojstvo i podložnost transformaciji čini vodu kompleksnom u svojoj jednostavnosti. Ona je simbol života, ali ne samo kao element fiziološke potrebe neophodnog za preživljavanje već života samoga – njegove jednostavnosti i kompleksnosti, simbol previranjima i promjene, staloženosti i uzburkanih valova, prilagodbe i podložnosti utjecajima vanjskih faktora. Oblik vode je dinamičan, ne predvidiv i konstantno promjenjiv. Ne može se ukalupiti u jedinstvenu definiciju opetovanog oblika kojeg možemo koristiti kao znak raspoznavanja. U paradoksu svoje prilagodljivosti oblik vode postiže svoju jedinstvenost.“