Taman se čovjek malo smiri kad li ga je opet dobro zatreslo, malo livo, pa malo udesno
Probudilo me iz sna, pa sam poskočila u krevetu i tako ostala sjediti čuvši i svoju mater kako je i nju probudila rokačina petrinjskog potresa i ode i san i sve. I samo čovjek na to sve može reći: “Rokaj!”.
Ne moram vam lijepi i pametni moji ni reći da mi je srce doslovno bubnjalo u grlu. I niš. I tako ponovno pokušah zaspati kad li je sad pak bubnuo prozor od propuha, jer se nakon nekog vremena uzjogunio vjetar pred oluju i spustio se pljusak, pa sad jaši opet van iz kreveta i zatvaraj prozor. I tako od sna ništa, a onda zaspah tek oko četiri sata u jutro, ali to više nije bilo to, jer sam se opet ubrzo probudila, jer mi radni narod, ranom zorom jašimo na posao. I tako dođoh na posao mamurna kao da sam bila na rave partyju, a s druge strane kako je ljuljalo skoro da i jesam. Rave party malo žešći 4,2 po gosparu Richteru. I opet evo probudio se stari frend PTSP još od ona dva prošlogodišnja potresa i evo sad se trzam na svaki zvuk, ali to očito i vi svi većina također radite nakon potresa pa ću to vzeti pod normalno.
Nego, lepi moji pajdaši i pajdašice, nekaj si ja sve zmišljavam pa kaj jesem ti gajde, ne bi bilo dobro da nam naši referenti po podružnicama mesto da pijeju da nam lepo svima organiziraju po firmama vježbe evakuacije u slučaju poplave, potresa i da u svim firmama jednom mjesečno imamo vježbe u slučaju potresa? Mislim u današnjim vremenima bi to bilo čisto u redu.
Jutros se vozim u ZET-ovom plavom dupinu, mislim tramvaju i gledam usnuli i zapušteni grad. Ni živog človeka tam se ne susretne na pospanim trešnjevačkim ulicama, a onda tek tam kod Ciboninog tornja vidiš njih nekoliko. Puno ljudi se iselilo iz nekad lepog i belog Zagreba. Tam na vuglu Frankopanske i Ilice upravo tam gdi je ona mlada puca zapela sa svojim kolima još neki dan kad su to javili na radio Sljemenu i dalje je sve raskopano i to tam jako grdo zgledi. Zgrade su nam i dalje zrokane od prošlogodišnjih potresa, a nadobudni Tomek nam baš i nema praf za praf protočnu komunikaciju s građanima. Čujem da mu se građani javljaju, ali ih Tomek ignorira, a njegovi ovi novi stanari poglavarstva mole građane za strpljenje. Je, a do kad da se građani još strpe? Ovaj pokojni taliban Bandić efendija je kral prek dvadeset let i sad Tomašević pokušava nekaj napraviti, ali siromak nemre nič, jer je ovaj tak kral da Zagreb i mi njegovi građani više ne nosimo čak ni gaće na štapu, jer nam je taj lopov Bandić oteo i gaće pa smo sad ostali i bez gaća.
Uglavnom jutrima, a naročito sad kad su dani kraći jer ide prema jeseni i duža je noć Zagreb pred svitanje u rana jutra izgleda kao pravi prosjak. Kante za smeće i dalje vonjaju po crkotini i truleži, a mi njegovi građani smo se sveli na prave jadnike. Gdje smo svi nestali putem? Nema više grada Zagreba, a nema više ni nas njegovih građana.
Zagreb, 17.8.2021. Nives Puhalo🎩🎻🎩
