Volim kazalište i ne propuštam varaždinske predstave u HNK i Glluglu, smijem se s Kerekešima u njihovu teatru…
Bila je treća na listi nakon izbora novog gradonačelnika grada Varaždina. Učiteljica, radijska voditeljica, aktivistica i sada gradska vijećnica Dubravka Novak gdje god da dođe svojim pristupom ljudima plijeni pažnju. Omiljena je među svojim učenicima razredne nastave na 5. Osnovnoj školi u Varaždinu kao i u svakom društvu gdje god se pojavi. Za portal Akademiju art smo sa Dubravkom Novak razgovarali o obrazovnom sustavu, medijima, njezinom slobodnom vremenu, ali i o političkom angažmanu u Varaždinu, jer je ušla u Gradsku skupštinu kao nezavisna kandidatkinja u svojstvu gradske vijećnice. Kome je do male šetnje Varaždinom, neka slobodno zaviri u ove stranice, i otkrije svijet još jedne neobične Varaždinke – Dubravke Novak.
Gordana igrec
Malo nam nešto kažite o Vašem zanimljivom obiteljskom „beckgroundu“…
Rekla bih da me obilježila majčina učiteljska strast, njena empatija prema ugroženima na bilo koji način, osjećaj prema socijalnoj i općoj pravdi, njena potreba za aktivizmom i mijenjanjem. Ona je to pak naslijedila od svoje majke Tivarove štrajkašice još 1936. i aktivistice u pokretu otpora u 2. svjetskom ratu. Tata je dijelio te vrijednosti, ali nije bio toliko angažiran. On je u mladosti bio sportaš i muzikaš, pa sam „po njemu“ preuzela ljubav prema rukometu, a glazbeno sam se obrazovala u varaždinskoj Muzičkoj školi, bila aktivna u Muzičkoj omladini, plesala neko vrijeme folklor, u srednjoj školi se pridružila mladima u stvaranju Omladinske emisije subotom na Radiju Varaždin, stvaranju gradske revije IN, pridružila se kreativcima Društva Naša djeca Varaždin u osmišljavanje različitih programa za djecu… Uglavnom, s puno toga sam se bavila.
Kako ste se nosili sa online nastavom u vrijeme korone?
Dio odgovora krije se u Vašem pitanju „kako ste se nosili“… Da, baš tako. Svi smo se „nosili“ s tim načinom rada. Uspješnost nastave ovisila je o dobi djece, razini digitalnog znanja učitelja i učenika i roditeljima bez kojih većina učenika nižih razreda nije mogla samostalno pratiti nastavu. U sustavu u kojem djeca nemaju jednake tehnološke mogućnosti iluzorno je govoriti o velikoj uspješnosti. Recimo da sam uspjela djecu održati u „radnom modu“, da su naučili osnovno, da sam pokušala kombinirati sve metode i prikladne digitalne alate, ali je činjenica da živu riječ, susret, komunikaciju i rad uživo ne može zamijeniti nikakva tehnologija. Socijalni kontakti su izuzetno važni za djecu, a oni su izostali.
Radite li na radio Ivancu još uvijek?
Na Radio Ivancu sam radila od 1995. do 2007. kad sam prešla na varaždinski Radio Sjeverozapad. Moj radijski staž prestao je u rujnu prošle godine. Bila sam novinarka, urednica, autorica emisija, v.d. gl. i odg. Urednica 8 godina, ali cijelo vrijeme radijska voditeljica.
Zašto ste se kandidirali za gradonačelnicu Varaždina?
Oduvijek sam zainteresirana, pratim, ali i sudjelujem u društvenom životu grada. Mislim da svatko od nas na razne načine doprinosi životu zajednice. U svojim radnim okolinama svoj doprinos sam vidjela u odgovornom obavljanju posla, predlaganju promjena i stalnoj želji za „popravljanjem“ sustava u kojima sam radila. Kao aktivistica i volonterka podržavala sam pozitivne društvene promjene u našem gradu i društvu. Neke od njih sam, poput prosvjeda za reformu školstva 2016. g. i sama potakla. Upravo zbog želje za stvarnom promjenom odlučila sam se na ovaj korak. Već duže vrijeme, nisam zadovoljna načinom vođenja grada. Kad su se pojavili ljudi u kojima sam prepoznala ideje za koje se i ja zalažem, vide probleme i rješenja isto ili slično kako ih i ja vidim, pridružila sam im se. Aktivizam je u meni oduvijek postojao, a poticaj su mi bili mladi, samomisleći i snažni ljudi puni znanja i energije da ostvare ideje i planove.
Jeste li zadovoljni rezultatom?
Više nego zadovoljna. Osvojena 4 mandata sasvim nove političke opcije u Gradskom vijeću su jako dobar rezultat. Pa i osvojeni glasovi za mjesto gradonačelnice su izvrsni jer sam „iza sebe“ ostavila kandidate iz nekih velikih, etabliranih stranaka.
Odakle Vaš politički „nerv“?
Više nego inače mi je proradio gen mojih predaka. 🙂 Šalim se, ali ima istine u tome. Naprosto sam zaključila da su promjene nužne, a da stvarnu promjenu mogu donijeti novi ljudi.
Što ćete Varaždincima ponuditi tijekom svojeg političkog angažmana?
Najkraće moguće rečeno moji kolege i ja se zalažemo za javnost i otvorenost rada, financija (planova i potrošnje), uključivanje građana u odlučivanju o za njih važnim infrastrukturnim radovima, uključivanju struke i zakonitost u svemu.
Hoćete li napustiti mjesto učiteljice, ili…
Ne, nikako.
Što nedostaje našem obrazovonom sustavu? Gdje je najslabiji?
Ovo pitanje traži jedan novi i opsežan članak. Ne znam koliko mogu skratiti, a da budem sasvim jasna. Recimo ovako: kurikularna reforma nije donijela značajne promjene. Ova koja je „na snazi“ je samo mali pomak. Tzv. „Jokićeva reforma“ je obuhvaćala promjene od predškolskog do kraja srednjoškolskog obrazovanja. Ja sam se zalagala za nju i prava je šteta da propuštamo priliku i puštamo da „vrijeme curi“.
Jesu li učitelji potplaćeni?
Jesu. I dalje su potplaćeni. Moja plaća je i dalje ispod prosjeka RH.
Kako gledate na medijsku slobodu i ovisnost o financijama i sponzorima? Ima li danas kvalitetnog novinarstva?
Pokušaj zakonskog izdvajanja lokalnih samouprava iz vlasničke strukture medijskih kuća i dio Zakona o medijima koji se odnosi na financiranje medija iz lokalnih/regionalnih samouprava se pokazao potpuno promašenim. Tako dugo dok lokalni moćnici imaju mogućnost utjecati (a imaju ) na oglašavanja tvrtki čiji su većinski vlasnici u lokalnim medijima, mediji neće biti ni slobodni niti će novinarstvo biti neovisno. Dok se mediji bore za svaku reklamu i svaku kunu da isplate plaće i honorare, na žalost, podlijegat će različitim utjecajima i lobijima. Istraživačko novinarstvo je u izumiranju.
Volite li čitati i što najviše?
Volim. Kad počnem čitati – ne prekidam. Zbog raznih obveza sam proteklu godinu/dvije čitala jako malo, ali ovo ljeto sam se vratila nepročitanim djelima Kundere, a bilo je i Remarkovih romana koje nisam pročitala.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Volim kazalište i ne propuštam varaždinske predstave u HNK i Glluglu, smijem se s Kerekešima u njihovu teatru, posjećujem koncerte i svirke (veseli me INmusic, ta tri dana ponovno ću kampirati na Jarunu), družim se s prijateljima, manje nego što bih htjela, ali opušta me rad u cvjetnjaku, učim raditi u glini, ponekad zasviram na klaviru, čitam… Svega pomalo.
Koja je Vaša maksima u životu?
Imam nekoliko citata koje volim i kojih se držim, ali držim se onoga čemu su me roditelji naučili: pošteno, odgovorno, pravično, savjesno – u radu i u odnosima.
Biste li mogli negdje drugdje živjeti osim u Varaždinu?
Malo u planinama, puno na moru i stalnim vraćanjima u Varaždin.
Zašto volite Varaždin?
Da biste nekog ili nešto voljeli morate ga poznavati. Puno znam o Varaždinu i još uvijek otkrivam ponešto novog. Divim se i poštujem sve naše prethodnike koji su se trudili da bude lijep i da se razvija. Poštujem i danas sve one koji nastoje svojim radom na svojim mikrorazinama – na poslu, u svojoj zgradi, ulici, kvartu – učiniti Varaždin boljim i ljepšim mjestom za život.
Ispunjava li Vas posao učiteljice?
Da, jako. Mislim da sam dobro odabrala zanimanje, ali uz to me još puno toga zanima i puno toga radim.
Kako usklađujete privatno i poslovno vrijeme?
Često ne razlikujem to dvoje. Sve čime se bavim me ispunjava i za to imam podršku partnera. U ušima mi zvoni obiteljska rečenica – „Sve se može kad se hoće“. Dakle, može se. Dobrom organizacijom. Ruku na srce, događa se da neki kućanski poslovi čekaju na red, ali me ionako dočekaju.
Do kojih vrijednosti držite najviše u životu?
Odgovornost prema ljudima i poslu. Čini mi se da pojam odgovornosti ima u sebi i obitelj, i posao, i kolege, ljude koji nas okružuju, odnos prema prirodi, da sadrži poštivanje prava drugih, razumijevanje, toleranciju, pravdu, pomaganje…
