Premalo sadržaja, kvalitetne ponude i čini se vizije razvoja… ATP Umag – nekad i sad – neusporedivo. Traži se nova formula. Takva su vremena
Boris Markuš
Očito je grad zapeo negdje u procjepu pandemije, elitnog ili masovnog turizma i turističke vizije. Stihijski se pristupa odnosu spram turizma, dok brojčano umaška sezona zbraja pozitivu u dolasku, dojma smo da nešto fali.
Ponuda je prejednostavna, restorani podilaze platežnom stanju gosta ili se ne trude pretjerano – nudeći povoljan no ne i inspirativan meni, a o kupnji lokalnih suvenira, ne računajući raznu bofl robu, uzalud je trošiti tintu.
Objektivni razlozi, barem tako kažu mjerodavni drže zatvoren hotel Kristal, koji je postao ruglo Umaga, a o hotelu Adriatic i pripadajućoj depandansi Jadran da ne govorimo.
Plava laguna iznaći će valjani razlog u nadolazećem uređenju i adaptaciji ponosa Umaga. Nije tu u pitanju krivi tajming zatvaranja niti loša poslovno-turistička procjena.
Šteta. Valja stremiti održivom turizmu, i turistima omogućiti stjecanje autentičnog iskustva, posebice u razdoblju izvan glavne turističke sezone. Koncepcija koja nudi samo more i sunce odavno je stvar prošlosti.
