Drugi zakon termodinamike – osvrt na roman Drage Glamuzine

Nedavno je u biblioteci Ambrozija, kao 555. po redu, zagrebačkog nakladnika VBZ, objavljen roman Drage Glamuzine, Drugi zakon termodinamike, u kvalitetnoj opremi (knjiga je sjajno opremljena za višekratna čitanja, što inače nije čest slučaj kod izdavača), suvremenog hrvatskog pisca, urednika kod ovoga nakladnika

Miroslav Pelikan

Akteri u ovom romanu na  prigodnom skupu jedne večeri pričaju, otkrivaju  svoje najskrivenije tajne, pisci, kulturnjaci, iznose sjećanja, kojih se srame, boje, koja ih teško pritiskaju, između prisustva Jonathana Franzena, svjetski poznatog književnika, koji je nedavno boravio u Zagrebu i povremene pojave Zorana Ferića, jednog od najpopularnijih domaćih pisaca, već niz godina.

Sjećanja su tegobna, brutalna, obilježena seksom, zločinima, lošim životima, upitnim trajanjima, nedostatkom svega i svačega.

Kraj ove proze završava premlaćivanjem jednog od sudionika skupa od strane grupe lokalnih huligana i posve mirnim promatranjem ovoga nemilog događaja drugog sudionika istog ispovjednog skupa.

Junaci ove priče vjerojatno nisu svjesni situacije u kojoj se nalaze, zaglavljeni su u nepromjenljivom trenutku, nakon prošlosti koja se dogodila i njih obilježila, u kratkom vremenskom razdoblju sadašnjost i između budućnosti za koju se ne zna hoće li se uopće dogoditi, ukoliko se dogodi, bit će tamna.

Junaci Drage Glamuzine iskreno svjedoče o sebi i svom vremenu, nemilosrdnom vremenu i roman se čita u jednom dahu.

Istaknuo bih, kako je veličina ove proze posve primjerena današnjem čovjeku i čitatelju, oko 150 stranica, ni previše, ni premalo, koliko treba.