Umag, grad po mjeri čovjeka … Umag, grad jednakih mogućnosti … Umag, grad koji se razvija i raste …
Boris Markuš
Puno prijepora, razmimoilaženja, glasnog prigovaranja iliti mrgodnija atmosfera. Umag nije izuzetak po tim pitanjima, kao i identična priča koja prevladava u ostatku Lijepe naše. Vlast – oporba, ili neki nezavisni elektronski medij u borbi za dokazivanjem tko je više zaslužan za blagostanje. Nema razlike, osim tu i tamo pokoje nijanse u boji. I tako to traje li traje … Nacija nije svjesna u kakvom društvu živi, radi i gušta. Med i mlijeko kod vladajućih, a oporbenjaci kritiziraju. Rjeđe i pohvale. Klasika.
Stoga, odlučih da iskoristim slobodno vrijeme i malo se promuvam kroz Umag. Naravno da ćakulanje s domicilnom ekipom čini sastavnicu obilaska.Teniski spektakl je pred nama, stoga narednih desetak dana zabave će biti unutar ATP zone, koja se hermetički zatvara i samo probrani, pozvani ili obični sretnik uz kupnju ulaznice, mogu prisustvovati prvenstveno sportskoj manifestaciji, a ujedno i zabavi za nazočne. Drugi, nek gledaju na tv kanalu naše dalekovidnice i zamišljaju da su neki bitni likovi, a ne sitna raja. Tko im je kriv. Novi turnirski diša dati će sve od sebe da ugodi uglednim gostima. Zasigurno ni ptičjeg mlijeka neće pofaliti, samo ako to uzvanici požele. Treba se iskazati i ostaviti pozitivan dojam, a po viđenom bit će sve tip top iliti picikato dotjerano do savršenstva. Na koncu preusmjereni su auti s glavne prometnice, kako bi ulaz u kompleks stadiona bio slobodan. Za koga? I s kojom logikom, ostaje nepoznanica. No, mjerodavni su to zasigurno odobrili, tak da ne trebate brinuti.
Po svemu sudeći krupne zvjerke stižu u Umag, pa da ih se ne inkomodira. U luku prihajaju brodići, male kuće na vodi. Cijena, prava bagatela, svak ih si može priuštiti. Probajte. Ne propustite barem dnevni izlet brodom ili Diskoteku Planet & Grill Restaurant. Pod obvezno je posjeta Adrenalinskom parku za sve uzraste – Jangalooz Adventure Park.
Inače, grad živi uobičajenim ritmom. Red politike, red trača i red zapažanja. Samo da si dokažemo kako baš nama nije najgore, jer ima i gorih. Onda je sve lakše. Bućneš se u more i zboriš tko to more platiti. Život ide. Čeka se plača,mirovina ili socijala. Ponosni na besplatne vrtiće i dom za starije. Osmatraš izgradnju POS-ovih stanova i dumaš hoće li Podravka iz Umaga. Šetaš glanc novom rivom pogledavajući pun koš smeća (po danu i mraku), i zazivaš da prorade podzemni spremnici ugrađeni u rivu, samo sada bez namijenjene im funkcije. Prodavači kampiraju na zelenoj površini u hladu. Samo da još rasprostre i stol s klopom i puna kapa. Dobro, ljeto je pa su pravila malo labavija. Ubrzo će sve biti po starom ili novom starom, kako kome.
Popiti kavicu s ekipom uvijek je zadovoljstvo. Čovjek sazna puno toga, a priča iz prve ruke uvijek dobro zvuči. Osluškujem. U prolazu primjetne su nove stambene cjeline , ali s druge strane ne treba zaobići stare građevine. Posebice u samom srcu grada, gdje su upečatljive tzv. Obalne terase. Osim na umaškoj Punti , u tom gradskom biseru ponajčešće sjednem u restoran na spizu, dovodeći obitelj i prijatelje na nezaboravni morski đir. To treba održavati i podržavati. Grad ima viziju a zavirujući iza zavjesa koje skrivaju pročelja, primjetna je obnova. Polagana ali se pokrenula, a to je poanta poboljšanja životnih i radnih uvjeta pučanstva koje tu živi. Struktura stanovništva je zanimljiva. Prošetati uskim prolazima zna biti zabavna avantura.
Spika je fenomenalna, prava domaćinska. Topla i bez zadrške spram bilo koga, što izuzetno cijenim. Nema prenemaganja, zatupljivanja i podilaženja. Prihvatit će svakog dobronamjernog putnika. Gušt je saslušati priče o Umagu, a da to nisu uobičajeni hvalospjevi vladajućih političara. Oplete se dobrano kada se strasti uzburkaju. Gucne se koja s nogu. Putna obavezna. No, brzo se sve primiri i divanimo dalje dotičući se prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bez fige u džepu. I to je pravi iskonski životni Umag. Sve drugo su nijanse. U gospodarsko – proizvodnoj zoni Ungarija radi se na sve strane, a prednjači Aluflexpack. Tržnica u centru Umaga ima svoje čari, no kompletna obnova je prijeko potrebita, kao i zgrade TC. Obnova, popravak i održavanje temelj su vizije gradskog poglavarstva. Međutim, sportska infrastruktura im je na zavidnom nivou.
Inače, kud god da pođeš put te nanese na obalni pojas. Umag nije tako veliki da ga se ne može barem s biciklom lako obići. Dobro, ceste nisu u najboljem stanju, posebice glavne žile kucavice, a o okolnim koje vode u poneki zaseok bespredmetno je lamentirati. Rupa do rupe, zakrpa do zakrpe. Slaba osvijetljenost, preglednost te kamenčići po putu ne nude pozitivu. Biciklistima je sve to prava noćna mora. S druge strane kuće uz obalu, poneke s bazenom, nude raskoš. Bazeni se prazne u more ili pune s morskom vodom, ne bi znao decidirano odgovoriti. No, crijevo je razvučeno. Isto kao i brodogradnja na ulici. Ili auto servisi. Ubacivanje vreća smeća u tuđe kontejnere u ljetno doba postaje uobičajena razbibriga. Što reći o nekakvim čudnim zabranama parkiranja, samo za stanare i goste?!, kao da je to njihova prćija. Gospođe i gospodo , zakupite i obilježite prostor za parking, pa onda prisvajajte javni prostor. Kao i mjesto u hladu na plaži, tu nema razlike. Ne parkirajte po zelenim površinama, tik do plaže. Da, nisu tu u pitanju stranci, već bahati i primitivni lokalci. Komunalni redarstvenici! Ima ih, viđam ih, al do sada nisam zapazio da su ispisali neku kaznu, a furaju pješke i mopedom po Umagu. Dozvoljavam da rade svoj posao, koji bi trebao biti javno objavljen u cijelosti. Da se zna uspješnost, inače se sve svodi na šepurenje, bez učinka. Čitamo se uskoro …