Skip to content

Silvana Konjevoda – ONKRAJ UGLAĐENOG SVIJETA

Silvana Konjevoda za podlogu ili gradnju slike koristi netipčni materijal. Tu su dijelovi knjiga, izresci tekstila, gužvani raznoliki papir, valovita ljepenka, mreža…

Eugen Borkovsky

Dok ne sumnjamo, situacije i stvari se ne mijenjaju. Sumnja inicira mijenu. Kad se probudi sumnja u doživljaje, ljude ili stvari, bivaju inicirane promjene. Tijek stalnih mjena, opisan i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Tijek povezujemo sa sumnjom. Silvana Konjevoda sumnja, rastačući impresiju okruženja flekama, linijama, rasterima… Njeni doživljaji postaju senzibilne nakupine. Tijek autoričina likovnog djelovanja biva zaustavljen u trenutke.

Svi radovi su plošni, ili imaju blagi reljef. Poštovan je koncept slike ali koja izmiče čvrstom stilskom određenju. Većina radova je na platnu a neki na drugoj vrsti podloga. Tu je kolažiranje, mrljanje, grebanje, potezi bojom ili nekim drugim sredstvom. Opet, ponegdje, upravo izabrani sloj korištenih dokumenata, gužvanog papira ili rebrastog kartona, rady made intervencija, inicira daljnje istraživanje. Preklapajući kolaž, crtež i slikarski postupak, unatoč umjerenosti geste i kontroliranosti postupka, očito je da umjetnici ne nedostaje kombinatorike ni energije.

MMC galerija Grada Umaga / CMM galleria della Città di Umago
Silvana Konjevoda:
ONKRAJ UGLAĐENOG SVIJETA
samostalna izložba
Otvorenje: petak, 16. VII. 2021. u 21.00 h, MMC galerija Grada Umaga
Izložbu će predstaviti Eugen Borkovsky

Silvana Konjevoda za podlogu ili gradnju slike koristi netipčni materijal. Tu su dijelovi knjiga, izresci tekstila, gužvani raznoliki papir, valovita ljepenka, mreža… Iako plohe mogu asocirati prostor, umjetnica ne obrađuje pejzaž ili interijer. Znakovi koje nalazimo na radovima, a ima ih raznorodnih, uvijek nose premisu oblika, bez obzira što su predstavljeni zamućeno ili kao nečitki slovni zapisi. Mistifikacija ili atrakcija su zaobiđeni. Silvanini prostori su naglašeno osobni, određeni asocijacijama koje umjetnica uzima iz svoje okoline. 

   Gestualnost, koju Silvana nalazi na izabranim pa uklopljenim segmentima, ili ju sama inicira, uvijek je umirena, usklađena, svrstana u njen raspon doživljaja. Stvari, ostatke, tragove ocvalog, starog, odbačenog, umjetnica „preformatira“ u znakove nekog novog, manje ulaštenog Svijeta. Ovdje svjedočimo propitivanju kulta isforsiranog dizajna, estetike, ljepote tijela i stvari. Jer, taj svima nametnut trend dopadljivosti, u neskladu je sa kvalitetom. Stvari, proizvodi, estetske intervencije na tijelu, nemaju trajnost. Diktat medija, koji nude iluziju izbora, ali ne i stvarnu mogućnost odabira, očit je upravo u recentnom vremenu. Svjedočimo cenzuri, blokadama mišljenja, uništavanja života onih koji misle svojom glavom, koji žele živjeti na drugačiji način od diktata službenih medija. Jer, već dugo tzv. demokratske vlade više ne služe stanovnicima država već diktatu centara financijske i medijske moći. Prokrčeni su perfidni načini prisile. 

  Silvana Konjevoda kao da sluti svijet u kojem će estetika, ljepota biti drugačije koncipirana. Zapravo, ona nas upozorava na više stvari. Prije svega prekomjernu potrošnju, ekološku neosviještenost, ali i površnost, podložnost sumnjivim autoritetima, poslušnost. Njene slike, kolaži, rady made-ovi, ne pripadaju konceptu ukrasa, dekoracije, oponašanja nekog motiva. Ona nam pokušava skrenuti pažnju na osobni doživljaj koji nije nametnut medijima ili uprosječenom estetikom. Nudi nam ponudu za propitivanje osobnog, ideju koncentracije, iskrenog pogled u sebe, u svoju nutrinu.

   Nižući radove, umjetnica istražuje mogućnosti materijala, ambivalentnost oblika, usklađujući ih u osobne spoznaje. Tvoreći nadrealne svjetove, ona ne bježi od područja realnog. Očito je da su korišteni materijali i intervencije postojeći. Nisu iluzija, nalazimo ih na plohama radova. Ovu igru na rubu realnog odrađuje instinktivno. Posebno područje, na rubu plemenite provokacije, predstavljaju korišteni dijelovi knjiga. Korice, stranice, bez obzira što nalazimo na njima, već su upozorenje. Jer, syber svijet ipak predstavlja liluziju, efemernu i nestalnu sliku svijeta. Tako, bol može biti predstavljena simbolično, ali dok ju ne osjetimo, nemamo pojma što je ona zapravo. 

   Na radovima se izmjenjuju kontrolirane geste i strpljivo ograničena područja. U slojevima nalazimo predstavljene pa zasjenjene elemente. Umjetnica govori direktno oslanjajući se na poteze, nakupine pigmenta, odnose ploha/oblika unutar kompozicija. Materijal i oblik tretirani su intimistički. Silvana dozvoljava život mrljama uvodnjenih boja. Ponekad je raster tonova presječen novim tonom drugačijeg karaktera ili jednostavno apliciranim novim predmetom. Kompozicije radova stabilne su. Pomaci, poneka necentriranost u kombinaciji s drugim detaljima u službi je dramaturgije radova. Inicijalni pokretači uvijek su slutnja i boja/predmet. Rezultat je uvijek osobno viđenje. Platno je pozornica, a naslikana/kolažirana situacija prijedlog za suočavanje. 

   Podloga pamti osjećaje, dojmove i postupke izvedbe rada. Umjetnica ih ne skriva. Autorski rukopis i iskustvo omogućuju spontano nizanje holograma stanja. Na podlozi je, likovnim sredstvima, zabilježen osobni proces u kojeg umjetnica ponire služeći se likovnim obrazovanjem i iskustvom, služeći se instinktom i memorijom. Relacija povjerenja može biti uspostavljena između promatrača i radova. To je ponuđeno uporabom oblika sa rubova prepoznatljivog. Umjetnica se promatraču obraća na nivou instinktivnog i postavlja mu zadatke. Ona ga izaziva asocijativnim oblicima, ali podastire samo aluzije. Promatrač će biti zadovoljen ovisno o individualnoj maštovitosti. Jer, ovi radovi ne prikazuju, oni komentiraju, iskazuju doživljeno. Osviješteni svjedoče da zaokupljenost materijalističkom svakodnevicom remeti prepoznavanje tijeka. Vrijeme moranja utječe na spoznaju. Pitamo se što je spoznaja? Možemo reći da je to memorija umnožena doživljajem. No, suvremena anarhija materijalnog, doživljenom na silu nameće konvencije. Rezultat je nemir. Da li ostati u zadanom ili srušiti barijere? 

  Slojevitost značenja, prilikom svakog ponovnog prolaska pokraj pojedinog rada, dotiče nas. Svaki puta, ovisno o našem raspoloženju, kada pregledavamo radove ili nasumce podignemo pogled na neki od njih, doživljavamo novu impresiju. Poput piktografskih radova Cya Twomblya, mogu nas ljutiti, raspoložiti, zamisliti. Tako je u projekt uvučen promatrač. Silvana mu nudi interpretaciju igre s mnogo znakova. Prisiljava ga da sam prepozna mogućnosti. Kao u realnom životu, i ovdje, unutar galerijskog mira promatrač mora prestati biti poslušnikom i postati sudionikom. Radove ove izložbe možemo doživjeti kao ideogramske otvore u bjelini galerijskih zidova. Trud se isplati: pred sobom imamo kolekciju nadahnutih osobnih promišljanja koji uključuju ekspresije realnosti okruženja. Oboje predstavljeno u plošnom formatu slike. 

Silvana Konjevoda rođena je u Rijeci, 1966. godine. Diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, odsjek likovne kulture: Grafika s pismom i primijenjena grafika (prof. Josip Butković). Izlagala je na brojnim skupnim izložbama i priredila više samostalnih: Grižane, Grožnjan, Karlovac, Kastav, Krasica, Lovran, Punat, Rijeka, Rovinj, Split, (HR); Gelsenkirhen (D); Skopje (MAK); Piran, Sečovlje (SLO); Beograd (SRB), itd… Dobitnica je brojnih priznanja i nagrada za umjetnički/autorski i pedagoški rad. Bavi se slikarstvom i pedagoškim radom. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. Živi i radi u Rijeci.