Turizam: Skrivamo li se iza COVID-19 pandemije?!

Post-pandemijski svijet. Ljeto. Donositi sud nije lako o bilo čemu. Tako niti o hotelskom smještaju, ponuđenoj zabavi za turiste i građanstvu ili samo klasičnoj poziciji sezonaca

Boris Markuš

Činjenično, mnogo se toga promijenilo u Umagu. Još do neki dan priča je bila drugačija. Nije se nešto pretjerano očekivalo od turizma, stoga je izostao angažman sezonaca u većem broju, već su se hotelske kuće u pozitivnoj turističkoj sezoni okrenuli studentskoj i inoj (ne)kvalitetnijoj radnoj snazi. Opipljivo je to na sve strane. Istra, kao auto destinacija profitira u pogledu dolazaka gostiju. No, kao da je većinu sve po malo iznenadilo. Osluškujući domicilno pučanstvo ili samostalno krenete u obilazak, opaske se čine opravdane. Dovoljno se osvrnuti oko sebe i zamijetiti probleme. Bez iskusnih sezonaca ne ide. Mentora koji znaju uputiti u posao, bez političkog i inog utjecaja. Biranja podobnih i čuvanja radnih mjesta za odabrane uz raznorazna uvjetovanja kod potpisa ugovora. Mnogi nesposobnost, neambicioznost i neiskustvo sakrivaju iza kovid virusa. Trebamo objektivno sagledati situaciju, živimo od turizma.

Nepostojanje cjelogodišnjeg turizma u Hrvatskoj glavni je problem. E, tu se već treba osmisliti strategija, a puno domicilnog stanovništva to ne može ostvariti, kamoli popratiti, ali bi šefovali. Prosurfajte tzv. oporbenim internet portalima ili tiskovnim izdanjima, pa zaključite. Ili možete zamislite kako je sve idealno, bez ikakvih problema. Skrenite s glavnog trga te produžite sporednim ulicama, kako bi se uvjerili u izrečeno. Zbilja zna biti drukčija. Ili, vjerujte velikim objektivnim medijskim kućama koje furaju jaču pozitivu. Što znači da netko ima neki interes?

Ako želiš steći dojam o smještaju, posjetiš specijalizirane booking stranice, koje ti olakšavaju pronalaženje informacija. Da se ne lažemo sudeći po ocjenama za dosta hotelskog smještaja zamjetan je pad kod pozitivne ocjena za osoblje i ponudu. I da, savršenog mjesta za odmor nema, ili nema u većoj mjeri. Ljudi, da li ste izgubili kompas objektivnosti, prepustivši se navijačkoj strasti, subjektivnom osjećaju ili sve radite po nekoj špranci, kako bi sve prikazali idealnim. Jasno, platite cijenu i nije baš da će te se žaliti prijateljima, koji svi tko zapete puške, guštaju i više od Vas u odmoru. Što da im kvarite ugođaj mada, niste prezadovoljni a recenzije bazirate na sunce i more, hranu i čiste plahte. Ne trošite previše. Imate i tako sve u cijeni smještaja, a bogme niti ponuda nije bajna. Izostali su mnogi konzumentski poticaji, između inih i Rent a bike, bike rental u gradu Umag . Zatvoreni hoteli. Nudi se bofl roba uz očekivanu brzu zaradu. Toga danas nema, niti to klijentela traži. Očekuje se uvažavanje, ne podilaženje, uz domaćinski pristup. Izostaje taj dio priče, dok se sezona u globalu otaljava. Nema glumatanja šefova nad radnom snagom. Ne možeš na svog, a vanjski radnik fali. Neka. Obilo se to o glavu. Pozitiva ili negativa leti internet bespućem. Popravka nema. Fascinantna je (ne)uređenost plažnog pojasa. Loptica je bačena, i skakuće između Grada i Hotelijera. Privatni sektor u pripravi. Bauštelac usred ljeta radi punom parom.

Druga je priča kod domaćeg gosta, iz hrvatske zbilje, koji ako nešto hoće ne pita za cijenu. Zadovoljan je sitnicama, svjestan svojih mogućnosti. Ne prenemaže se glumatajući Nijemca,Talijana ili Slovenca. Oslušnite malo pa će se sve samo kasti. Kada se ekipa zezne onda izleti zemlja porijekla, a to nisu pobrojane. Dobro, tamo su samo na radu. S druge strane u privatnom smještaju moraš sve sam, pa je odlazak u TC na obveznom dnevnom popisu. A ono gužva. Nikada veća kaotičnost. Primjetan izostanak radne snage, a domaća u banani. Ne kontam kako ih je sve iznenadilo. Kao da nismo turistička zemlja. Danas živimo u digitalnom dobu koje je sve više i više prisutno u svakodnevnim životima. Želimo da živimo od turizma. Hmmm! Pandemija nam pomaže.