Kad ljude otvoreno upitamo zašto nekoga mrze ti ljudi stanu, ne znaju odgovoriti, kratko zašute a onda padnu u afektivno stanje i počnu urlati na nas
Ne znam shvate li tada da rade krivo pa se urlicima tako brane ili su jednostavno takvi. Živimo u svijetu gdje prevladava fenomen urlikanja, kričanja, vikanja
Jeste li primijetili da ljudi kada im kažete otvoreno da nisu u pravu i kada ih otkrijete u laži ili da su nešto krivo napravili počnu urlati i pokušavaju se tako braniti. Živimo u nekulturi prostote, krikova i urlika. Urlici su u svim devijantnim i ovako problematičnim društvima kakvo je naše hrvatsko društvo postali ustaljeni oblik nenormalnog i devijantnog ponašanja. Ako se ne slažeš s nečijim tuđim mišljenjem ljudi te odmah osude, odbace i odmah si stvoriš neprijatelje a ako još neke stvari napišeš i potpišeš se neki od tebe okrenu glavu i počnu te izbjegavati i tako se gube prijatelji ali takvi nam zapravo nikad i nisu ni bili prijatelji. Danas će svi stati uz one koji su problematični a one koji ukazuju na problem njih će svi osuditi. Pisanje znači samoću, pisanje znači biti uvijek na margini. Pisanje znači biti samotnjak i boriti se protiv vjetrenjača. Pisanje znači izgubiti i nazovi neke prijatelje koji to nikad nisu ni bili. Pisanje je ukazivanje na probleme ali biti i svjestan da se vjetrenjače uvijek vrte. Zašto je u Hrvatskoj toliko govora mržnje?
Pa upravo zato što ljudi u Hrvatskoj mrze a zapravo ne znaju zašto uopće mrze. Ima li tu pomoći? Mislim da nema.
Zagreb, 8.7.2021. Nives Puhalo🎩🎻🎩
