Nedjeljko Klarić – Kozmologija slike

Prikazani pravokutni geometrijski oblici razbijanjem cjelovitosti slikarske površine dobivaju ulogu prozora kojim segleda u energičan i vividan kolorit

Klara Macolić

Otvorenje izložbe varaždinskog slikara Nedjeljka Klarića pod nazivom „Kozmologija slike“ je u ponedjeljak 12. srpnja 2021. u 19,30 sati u Galeriji HDLU, u Kuli stražarnici Starog grada Varaždin

Nedjeljko Klarić rođen je 15. travnja 1959. godine u Varaždinu, oženjen je i otac troje djece. Slikanjem se bavi od rane mladosti, a njegov talent prepoznat je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je 1977. godine primljen među 6 slikara i 6 kipara, ali je morao odustati od studija. Uglavnom slika u svim tehnikama (olovka, ugljen, lavirani tuš, akvarel), a najviše i najradije slika u tehnici ulja na platnu i akrila. Također obrađuje ga i slika na drvu. Član je HDLU-a Varaždin te Likovne udruge kula Kneginec. Sudjelovao je na mnogim likovnim kolonijama u Hrvatskoj. Redovno sudjeluje na zajedničkim godišnjim izložbama s ostalim članovima HDLU-a (Stari grad Varaždin – Kula stražarnica). Posebno se istiće zajednička izložba sa slikarom Željkom Prstecom 2014. godine u Gospodarskoj školi Varaždin u sklopu projekta udruge URIP – Veni, vidi, ars. Vlasnik je Ateliera Klarić u Primorskoj ulici 28 u Varaždinu gdje se bavi umjetničkim stvaralaštvom, kao i opremanjem slika, ogledala i goblena. Kao poduzetnik sudjeluje na EU projektu 2013. godine CROH4EU – Implementacija kulturne baštine u kurikule strukovnih škola kao faktor ekonomskog razvoja i zapošljivosti učenika. Uvršten je u projekt Obrtničke komore grada Varaždina u katalogu Vrijedne ruke kao samostalni umjetnik.

KOZMOLOGIJA SLIKE

Nedjeljko Klarić samouki je umjetnik u razvoju koji iskušava raznovrsne likovne tehnike i materijale. Sukladno tome, od koloriranih drvorezbarskih radova prelazi na platnenu podlogu. Akrilne i uljane boje na platnu s vremenom mu postaju omiljeni slikarski medij, dok se u središtu autorovog interesa trenutno nalaze likovne tehnike poput drippinga ili zračnog kista. U službi svojevrsne eksperimentalne ekspresije nalazi se i izloženi ciklus iz 2017. godine. Arhitektonska kompozicija novog apstraktnog prostora gradi se ortogonalnim i dijagonalnim konstrukcijama koje mrežastim ispreplitanjem s organskim ili amorfnim motivima posjeduju aludirajuća svojstva. Prikazani pravokutni geometrijski oblici razbijanjem cjelovitosti slikarske površine dobivaju ulogu prozora kojim segleda u energičan i vividan kolorit. Druga su krajnost slike nježnih i stišanih tonova. Neovisno o intenzitetu kolora autor se uglavnom služi primarnim spektrom boja poput crvene, žute ili plave, a na slikarevoj se paleti često ponavljaju i neboje, bijela i crna. Po načelu „slike u slici“ u središte izražaja dolaze galaksija i svemirsko, dok tu i tamo pojavljene figuralne forme šablonskim ponavljanjem dovode do ritmičnosti. Takvi prezentirani oblici najava su faze stvaralaštva na kojoj autor aktivno radi te kroz niz aktova želi ukazati na snagu žene.