U Neumu održana izložba slika i predstavljena stihozbirka Jasenka Požega Sremac ”Ja Jesam Ljubav vječna…”

Moto ove zbirke pjesama glasi: Kako je dobro imati te za prijatelja, Gospode…

U župnoj dvorani crkve Gospe od Zdravlja u Neumu je 4. srpnja upriličena izložba slika i predstavljena knjiga poezije autorice Jasenke Požega Sremac. Slike predstavljaju Križni put s petnaestom postajom, Uskrsnućem. Zbirka pjesama nosi naslov ”Ja jesam ljubav vječna…”.

Deseta je ovo autoričina stihozbirka i četvrta samostalna izložba slika i fotografija. Župnik don Ivica Puljić predstavio je autoricu i njena umjetnička ostvarenja. Istaknuo je kako je već u samom naslovu knjige sjedinila Stari i Novi zavjet. U Starom zavjetu Bog govori Mojsiju ”Ja jesam” a u Novom imamo svjedočanstvo ”Bog je ljubav”. Dalje ističe da je autorica doktorica, umjetnica i donekle teolog. U slikarskim minijaturama koristila je posebnu tehniku izrade slika rabeći, umjesto umjetnih boja, prirodni materijal, tz. ”uspavano cvijeće”. To su latice, peteljke, lišće i drugi dijelovi biljaka i trava.

Don Ivica je napravio zanimljivu usporedbu između slikarskih minijatura Jasenke Požega Sremac i poznatog slikarskog minijaturista Julija Klovića. Spomenimo da će Jasenkine slike ostati u trajnom vlasništvu župe Neum. Nekoliko Jasenkinih pjesama pročitala je Pava Kriste. Glazbeno je događaj obogatio mali župni zbor pod ravnanjem časne sestre Danice Bilić. Svojim glazbenim solo nastupom kraj predstave ukrasila je prof. Daniela Matić.

Evo i recenzije knjige koju je napisao književnik Pero Pavlović:

Pero Pavlović: Sfera duhovne poezije

Moto ove zbirke pjesama glasi: Kako je dobro imati te za prijatelja, Gospode…

Eto riječi koje nas odmah na početku upućuju u svu zbiljnost i složenost štiva ove knjige. Možemo ustvrditi da je autorica za razliku od svih dosadašnjih knjiga najviše tematikom ušla u sferu duhovne poezije. To je metafizička poezija duboko vjerskog sadržaja. Čitava knjiga predivna je niska pjesama vrlo sličnog sadržaja te nije bilo potrebito ih odvajati u zasebne cikluse što je činjeno u prethodnim knjigama. I to daje posebnu draž ovoj knjizi.

Ovo je i neuobičajena knjiga. Neuobičajena po svojoj tematici i sadržaju. Suvremena poezija je uglavnom svjetovnog sadržaja. To bi, s jedne strane, i bilo dobro da aktualni književni stvaratelji isuviše ne eksperimentiraju s poezijom gazeći osnovna dosadašnja pjesnička pravila i kanone, osobito etička i moralna načela. U svojoj stvaralačkoj slobodi pojedinci nemaju ama baš nikakve ograde, ograničenja i barijere i ta sloboda onda vodi umjetnost u propast i anarhiju. I što se onda iz toga može izroditi? Kaos, beznađe i dezorijentacija. To je onda zlouporaba umjetnosti. Zlouporaba čovjeka i čovječnosti. Zlouporaba svega što je uzvišeno, lijepo, dobro, plemenito, što je utemeljeno na Božjim i prirodnim zakonima. Možemo, dakle, govoriti o svojevrsnoj antiumjetnosti i antipoeziji. Kada dođemo do te granice, moramo se bojati i za umjetnost i za čovjeka. Zato nam ova knjiga pjesama dođe kao plamičak u tami svijeta koji nas okružuje. Taj plamičak razgoni tamu. Ne stavljajmo ga pod stakleno zvono kako tama poezije ne bi bila gušća. Postavimo i ostavimo tu svijeću poezije na vidno mjesto, na zlatni svijećnjak srca da svojim svjetlom, svojom vjerom, nadom i ljubavlju, svojim rajem nadaleko sjaji i grije, da razgoni tmice i tmače ružne današnjice koja se stani u svijetu punom raznih stranputica i protuslovlja.

Eto, to je ta blaga, tiha, smjerna Jasenkina poezija. Poezija je to puna životnog iskustva koja svjedoči kako smo nitko i ništa bez Boga. Osnovni princip svijeta koji pokreće sve, od najmanje subatomske čestice do čitavog svemira, i svega duhovnog i svega postojećeg, jest ljubav. Ljubav pokreće srce i svemir. Ta ljubav jest Vječna Ljubav. A upravo tom sintagmom završavaju sve pjesme ove zbirke. Ta Ljubav je sam Stvoritelj, gospodar neba i zemlje od koga nam je sve što jesmo i imamo. To je konačna luka i cilj pjesnikinja životnog putovanja kojoj teži stići. Svjesna je pjesnikinja da je to težak i trnovit put, ali to je i moguć put. Ona se odlučila ići tim putem. Postupno, uz padove i dizanja.

Od retka do retka, od pjesme do pjesme, od postaje do postaje, do posljednje postaje kada slijedi tjelesna smrt. Ali to nije vječna smrt – jer tvojim se vjernima, Bože, život ne oduzima nego samo mijenja. Toga je duboko svjesna naša pjesnikinja. To je preduvjet stalnog duhovnog zrenja i rasta dok dozorimo za život vječni u krilu i zagrljaju Vječne Ljubavi. Jasenkina knjiga je pravo osvježenje u aktualnoj poetskoj produkciji. Ima još takvih poetskih knjiga koje iskrama radosti obasjavaju naša srca i duše. Zato se radujemo. Dok je svijeta i vijeka prava poezija nikada se neće utrnuti jer je božanskoga podrijetla.

Zato dragi štioče, malo dublje zaroni u ove probuđene stihove koje i ja prebirah i odgovori, slažeš li se s tim?