Fernando: GROŽNJANCI / GRISIGNANESI – SOCIAL EYES

Svi fotografski uslikani stanovnici Grada umjetnika dobivaju obvezu biti kreativni: moraju oblikovati stvar, objekt, sliku, instalaciju koja bi ih trebala odrediti

Eugen Borkovsky

Fernando:
GROŽNJANCI / GRISIGNANESI
SOCIAL EYES
umjetnički, fotografski, likovni projekt / progetto artistico, fotografico, figurativo
realizacija / realizzazione: Tina Hofman
kustos izložbe: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura: subota / sabato, 19. VI. 2021, u 20.00 h
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana

Prolog:
…Razlika između ljudi i drugih životinja nije na razini jedinke, već na razini kolektiva. Ljudi kontroliraju planet jer su jedina životinja koja može surađivati u velikim brojevima. Druge društvene životinje, maravi, pčele, insekti, ne surađuju fleksibilno. Njihova je suradnja rigidna. Samo je jedan način na koji košnica funkcionira. Ako se pojavi problem, pčele ne mogu preinačiti sustav preko noći. Npr., ne mogu maknuti kraljicu/maticu te ustanoviti pčelinju republiku ili komunizam, diktaturu pčela radilica…
Sve ono ljudsko omogućuje naša mašta i suradnja!
Yuval Noah Harari, jedno od javnih predavanja

Predgovor katalogu:

U vremenu visoke obljetnice postojanja Grada umjetnika, još jednom se osvrćemo stanovnicima grada Grožnjana. Iako su stanovnici koji se ne bave umjetničkim poslovima često, bar zbirno, spominjani u mnogim publikacijama, ovaj projekt dovodi baš njih u prvi plan. Zapravo, fotografirani su svi, ili skoro svi akteri grožnjanskog života. No, fotograf je projekt posvetio onima kojima umjetnost nije primarno zanimanje. Želio je njima također odati priznanje. Autor Fernando i koautorica, suradnica, koordinatorica Tina Hofman Grožnjancima i Grožnjankama obraćaju se ponaosob, direktno, nagovarajući ih na snimanje portreta. Za one koje ne uspijeva kontaktirati, objavljuje javni plakat s pozivom. Većina se odaziva. No, ostavljena je mogućnost da se još koji realni stanovnik Grožnjana fotografira. Uz ovu izložbenu prezentaciju stotinjak portreta, radi se web stranica na kojoj će biti još mjesta… Uz to, na projekt se nadovezuje i film s tematikom vezanom uz našu znamenitu lokaciju. Sve to bit će objavljeno i nakon galerijske prezentacije ovog projekta.
Važno je reći da su, uz samo fotografiranje portreta, svi portretirani pozvani na artističku suradnju. Ona nije vezana za poziranje ili glumu. Svi fotografski uslikani stanovnici Grada umjetnika dobivaju obvezu biti kreativni: moraju oblikovati stvar, objekt, sliku, instalaciju koja bi ih trebala odrediti. Autori projekta zadaju im zadatak da izvedu predmet koji će ih predstavljati, a koji će biti postavljeni ispred njihovih portreta, po uzoru na maske koje smo, iako bez zakonskih okvira, trebali nositi unatrag dvije godine. Te nametnute, besmislene, tzv. medicinske maske, bile su unificirane. Proizvođači su ih štancali na milijune, i pritom, naravno, zaradili. Ovaj projekt vraća nas individualnosti, zapravo ideji neponovljivosti osobe, jer svi portretirani sami određuju što će ih predstavljati na fiktivnoj masci. Dogodilo se da se većina odazvala kreativnošću!
Očito je da se Fernando ne zadovoljava prikazom oblikovnog stanja, već napor usmjeruje ka značenju. On fotografijama oduzima kolor ali ostavlja boju očiju, pa je naslov projekta proširen i nosi podnaslov: SOCIAL EYES. Kad se laća problematiziranja osobnog, autor zna koje značenje od prikazivanja lika očekuje umjetnik, a koje promatrač. To je formalni identitet modela. Percepcije je formalno opisiva odnosima između tonova, sjena, kompozicije, ali ovdje je zanimljiviji socijalni kontekst. On se ogleda u činjenici da će akteri sebe, ali i lica svojih susjeda/sugrađana, vidjeti u obliku izložbe i to u Gradskoj galeriji Fonticus, na našem Grožnjanu. Predmnijevam da će na javnom predstavljanju biti iznenađenja, veselja, ponosa, i smijeha… Tako se još jednom inicira dobri duh kreativnog, umjetnošću obilježenog, istarskog grada na uzvisini.
Ovaj projekt usađen je u recentno povijesno vrijeme. Znamo da je lice najvažnija oznaka identiteta. Jedini dio tijela koji je neponovljivo osoban. Ono nosi osmijeh, grimasu, osobnost jedinke. Ovdje se događa da, osim izvrsne ideje notiranja svih stanovnika Grožnjana, autor izvrgava ruglu nametanje prekrivanja lica. Umjetnik neželjenu, forsiranu, nakaradnu masku za usta i nos transformira u oznaku identiteta. Građani, stanovnici, akteri ovog projekta prilažu najrazličitije vidove zadanog oblika maske. Tu su rukom izrađeni predmeti, predmeti iz domaćinstva, igračke, slike, crteži, ilustracije, bilješke, glazbeni zapisi. Neke su maske izrađene od fotografija značajnih predmeta, mjesta ili osoba u raznorodnim materijalima/tehnikama: tekstil, metal, kamen, keramika…
Uz ovu recentnu reviziju stanovnika našeg grada, u ime autora i osobno, zahvaljujemo našoj Općini na svesrdnoj pomoći u realizaciji. Ovo je prilika za zahvalu na podršci i tijekom dugog niza proteklih godina! Također, ne smijemo zaboraviti Narcisu Bolšec Ferri, osnivačicu i nekadašnju voditeljicu Muzeja grada Umaga koja je daleke 1998. inicirala likovnu izložbu Svi naši Grožnjanci. Tada su bili prezentirani radovi umjetnika koji su do tada zadužili Grad umjetnika svojim djelovanjem. Njoj je to, uz pomoć Roka Zelenka i moje malenkosti, u potpunosti uspjelo. Čini se da i ovaj projekt nudi novi, bitan trenutak zajedništva u kronologiji Grada.
Mislim da bi se ovom projektu veselio i Aleksandar Rukavina, pokojni, idejni inicijator osnivanja Grada umjetnika. Uostalom, njegovo obličje nas od prošle godine svakodnevno dočekuje i ispraća na jednom od ulaza u Grožnjan.

Komentar autora:

GROŽNJANCI – “SOCIAL EYES”.
The mask can hide us – make us that little bit less human.
But the eyes shine through like stars,
Small beacons of our true selves.
And we all of us – always – have our Art.

We are the Grožnjanci.
Some have just arrived, some have lived here all their lives.
Some born in Grožnjan, or Istria, or Croatia, or Italy…or Yugoslavia,
Some from Slovenia, Bosnia, Serbia, Germany… And at least one Englishman.
Some live here full time, or part time.
Some are here for the season, or come when they can.
Some would like to come more… if only Life would let them.
We have Artists, Farmers, Politicians, Hunters,
Hospitality, Retail, Construction and Services,
From those who mend cars to those who mend people,
Those who teach, and those who continue to learn.
The new-born, the oldest, and those in between,
Some retired, but still with their role to play.
We have Right Wing, or Left Wing, or those non-committal,
Christian, Muslim…or perhaps just waiting for inspiration,
Gay, Straight, undecided or adamant.
We are all here.
We breathe the same air, drink the same water,
And eventually we will all return to the same earth.

For all our differences, we have arrived in one place.
For all our differences, we are all equal.
For all our differences, we all have a role to play
In the great drama that is Grožnjan.
For in our differences lies our strength,
Which allows us to welcome the outside world without fear.
We are a community.
We are Grožnjan.
Fernando, 2021.

Biografije:

Fernando Marcus Stephen Rohan rođen je u Engleskoj, živio u Kanadi, SAD-u i na malom otočiću Guernseyu, Velika Britanija, prije preseljenja u Hrvatsku. Diplomirao je kazalište i arheologiju na Sveučilištu u Birminghamu. Školuje se na New York Institute of Photography. Član je međunarodne fotografske organizacije “The Societies”, gdje biva posebno prepoznat za figurativnu fotografiju i fotografiju evenata. Fernando je višestruko nagrađivan autor te učestalo izlaže s londonskom fotografskom grupom “Thirteen” („Trinaestorica”). U fotografskom radu Fernanda okupiraju teme povijesti, ljudske forme i svijeta prirode. Zabilježio je medvjede u kanadskom Stjenjaku, drevne hramove u Ateni, podvodni svijet uz obale Novog Zelanda te ljudske forme na pješčanim plažama Kanalskog Otočja. Trenutno nalazi strast u istraživanju istarskih motiva, posebice Grožnjana, gdje se stacionira posljednjih petnaest godina. Blisko surađuje sa suprugom Tinom Hofman koja do danas ostaje Fernandov najdraži model i inspiracija.

Tina Hofman je performance-maker i producentica. Rodom iz Zagreba, danas je posvećena međunarodnom radu, najviše na relaciji Hrvatska-Engleska. Školovala se u Londonu na Desmond Jones School te Rose Bruford College, u Italiji je izučavala Commediu dell’Arte (Antonio Fava), te na brojnim radionicama i programima (Creative Digital Leadership Programme by Arts Connect). U izvedbenom radu Tina se bavi osobno-političkom dinamikom te koristi pokret, manipulaciju predmeta i dizajn u stvaranju iskustva za sudionika/publiku. Ostvaruje širok portfolio projekata – od site-specific klasika smještenih u vanjskom javnom prostoru, do iskustva za jednog izvođača i jednog gledatelja kojeg izvodi osobno u sedmom mjesecu trudnoće, igrajući se s poimanjem tugovanja i nošenja novog života. 2015.g. osniva organizaciju Notnow Collective koja se bavi radikalnim uključenjem nezastupljenih u umjetničko stvaranje i u publiku te se počinje baviti kulturnim menadžmentom, vodstvom i produkcijom. Suosnivačica je Migrants in Theatre mreže u Velikoj Britaniji. Pandemija uvodi značajne promjene u Tinino djelovanje, te počinje istraživati inovativna digitalna izvedbena iskustva, participativnu umjetnost u javnim prostorima te audio prostornost. Tina je novoizabrani Resident Creative Curve Theatrea u Leicesteru.

Impressum:
ISBN 978-953-7121-97-6; Produkcija: Gradska galerija Fonticus Grožnjan, VI. 2021. Izdavač / Editore: Općina Grožnjan / Comune di Grisignana, HDLU Istre; Curator: Eugen Borkovsky – voditelj programa galerije; Lektura: Doris Pandžić; Design: Studio Borkovsky; Postav: autori, D. B. Njapo, Eugen Borkovsky; tel: 00385 99 252 33 72, e.mail: eugen.borkovsky@gmail.com, Projekt financirala OPĆINA GROŽNJAN/COMUNE DI GRISIGNANA; INFO: www.akademija-art.hr