Petar Koši – Oklop dolje

Košijevo djelo usmjerava percepciju na traženje uzajamnosti ideje i njezine materijalizacije. Govor je to apstraktne, dinamične forme, igre čistih volumena lišenih mimetičnosti, tek zadržane čulne asocijativnosti

Sanda Stanaćev Bajzek

Oklop dolje

Petar Koši pripada grupi mladih hrvatskih umjetnika, s friškom diplomom zagrebačke ALU, koji se kvalitetom likovnog djelovanja već ističu kao nositelji nove umjetničke scene. Svoj afirmativni recentni likovni zapis, predstavljen ovom izložbom, ovaj mladi akademski kipar ostvaruje skulpturama i nizom crteža. Njima sublimira svoje likovne preokupacije, započete još na Akademiji, koje se temelje na želji za „realizacijom apstrahirane verzije ljudskog trupa u materijalu“, kako sam navodi u diplomskom radu.
Nakana je urodila brojnim studijama, crtežima i skulpturama ljudskoga torza. Polazišta naravno, u antropomorfnom i organičkom, no konačnice u geometrijskoj, posve apstrahiranoj formi nepravilnih šesterokuta, odnosno kružnih formi i meke zavojite linije u crtežu. Torzo, u originalnom multipliciranju mladoga Košija, kao kiparski najatraktivniji dio ljudskog tijela, postaje forma koja prerasta u njegov osobni likovni i semantički znak – torzoid. U nizu crteža postaje legijom, u kiparskim metalnim triptisima i tijelom i njegovom zaštitom – oklopom.

A oklop, i kao doslovan i kao simboličan motiv izložbe nameće pitanja i nedoumice o njegovoj svrsi, pogubnosti stvaranja lažne sigurnosti navlačenjem „emocionalnih“ oklopa, skrivanjem vlastite slabosti i ranjivosti, pod tobože sigurnim štitom hrabrosti i nedodirljivosti . No, postajući čimbenikom lažne sigurnosti, on može generirati u integralni, nerazdvojivi dio našeg bića te postati teretom, a ne sigurnošću. Hoćemo li se „zatvoriti“ ili „ogoliti“? Navući još čvršći oklop ili uzviknuti sebi i drugima – „Oklop dolje!“
U ovom, umjetničkim djelovanjem potkrijepljenom imperativu punom iskrene ljubavi prema čovjeku i Bogu, otkrivamo jasnu socijalnu i duhovnu poruku mladog umjetnika. Nosi je u izvedbi čisto, no iznimno slojevito djelo u kojemu iščitavamo potrebu za komentiranjem egzistencijalnih ljudskih stanja i situacija, kako općih tako i osobnih. Transformirajući se iz elemenata esencijalnog u likovni materijal s gradbenim elementima neke posve nove stvarnosti.

Jer Košijevo djelo usmjerava percepciju na traženje uzajamnosti ideje i njezine materijalizacije. Govor je to apstraktne, dinamične forme, igre čistih volumena lišenih mimetičnosti, tek zadržane čulne asocijativnosti. Gotovo arhetipski oblik, u mijenama, u neslućenom ritmu i njegovom čudesnom slaganju. Dijalog, ostvaren adicijom kompatibilnih elemenata koje postavlja u različite odnose rasta. Koši formu prvo raslojava kako bi ju potom ponovno „izgradio“. Sve je u neprestanom stanju napete ravnoteže, deformirajuće, razložene strukture, dinamičnog osvajanja prostora zanimljivim komponiranjem. U promišljanju formi oslonjen na njihove ritmičke odnose, tj. na poigravanje ritmom istovrsnih elemenata, Koši repetira istu ideju. Ona ga nagoni da iznova stvara i istražuje, da ponavlja procese umnožavanja. Otkrivajući i dokazujući samu njezinu važnost, ali i specifičnosti materijala i medija, koji ukoliko su vođeni spretnom autorskom rukom, čine uvijek novo, drugačije djelo.

No, svježinu i potentnost same ideje otkrivamo najjasnije u crtežu. Jednako je vrijedan i razložno ravnopravno stoji uz bok skulpturi, otkrivajući nam i razloge njihove morfološke različitosti. Svjedok je njezina nastajanja, prvi korak u stvaralački proces. A na ovoj izložbi i mnogo više. Zapis umjetnikove ideje „inauguriran“ u samostalno ostvarenje, u zasebno umjetničko djelo.

Konfrontirajući vlastite likovne izričaje, sučeljavajući trodimenzionalnu i dvodimenzionalnu formu, Petar Koši izložbom dokazuje neprekidan rast, radoznalost istinskog umjetnika – istraživača, koji otkrivanjem zakonitosti i svrhe likovnog stvaranja, otkriva i upoznaje svrhu vlastitog postojanja. Svrhu oživotvorenu glađu za vizualizacijom vlastita stanja i imaginacije, potrebe za iskazom razumijevanja kako prirode i čovjeka, tako i umjetnosti same.