Sandra Ban – DISANJE

Rezultat je apstrakcija vibrirajućih izdaha i sjedinjenje svih čestica i stanica s kisikom te u formi konačna redukcija, kroz duboki emotivni proces stvaranja, u keramičku skulpturu

Željka Bračko

Sandra BanUdasi i izdasi

Udah i izdah su primarne radnje svakog živog organizma i kao takve predstavljaju temelj života. Pogled u temelje nutrine, izvlačenje dubljih slojeva u materijalne trodimenzionalne oblike kroz medij žive zemlje, vraća  me u iskonsko primordijalno stanje uravnotežene svijesti. Čovjek, kompleksan spoj čestica, posjeduje moć visoko titrajuće vibracije, kojom se služi za pokretanje tjelesnog, umnog i duhovnog bivanja. Sve stanice vape za kisikom, taj drhtaj pokreće cijeli mikro i makro univerzum, cijeli život.  Pojam življenja svodi se na disanje i upravo taj dah postaje duh, stvaralački potez koji materijalizira životnu cjelinu. 

 Odakle dolazi taj prvi mikro moment koji stvara ideju? Gdje se nalazi atom te prve molekule? Kako doći do početka procesa stvaranja misaone forme i konačno na koji način to prikazati ? Vječna je to tema kod stvaranja trodimenzionalnih oblika u mediju keramike, kod stvaranja prostornih prikaza iz žive vibrirajuće gline, u procesu rada skamenjene na visokim temperaturama. Rezultat je apstrakcija vibrirajućih izdaha i sjedinjenje svih čestica i stanica s kisikom te u formi konačna redukcija, kroz duboki emotivni  proces stvaranja, u keramičku skulpturu.

Izložba iz KERAMEIKONOVOG PROJEKTA Ceramica Multiplex 2021Ciklus „PREDSTAVLJAMO!/„Šest izloga traži autora“
SANDRA BAN
„Disanje“KERAMEIKONOVA Galerija K10/IZLOZI, Kukuljevićeva 10, Varaždin
12.6. – 2.7. 2021.
Organizator: KERAMEIKON-HKU, Hrvatsko keramičarsko udruženje
Kustosica izložbe: Višnja Slavica Gabout
Koordinacija: Željka Bračko
Izložbu su omogućili Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Varaždin i Varaždinska županija

Sandra Ban pristupa keramici naglašeno suvremeno, snažno-individualno i kreativno- prepoznatljivo. Svoje bavljenje keramikom ona uvijek shvaća kao emanaciju duhovnih energija i kao poniranje u dubine bića. Kao evokaciju primordijalnoga, svevremenskoga i univerzumskoga. I kao svojevrsno sjedinjenje iskona i sadašnjosti. Ali prije svega kao proces i način usuglašavanja i harmoniziranja s prirodom i njezina četiri elementa – zrakom, zemljom, vodom i vatrom, s kojima čovjek kroz umjetnost postiže jedinstveni sklad. Prema glini kao materiji i keramici kao mediju Sandra Ban gaji jedan filozofski pristup, aktualizirajući  bezbrojna pitanja: o egzistenciji, o sebi, o umjetnosti, o životu, o materiji, o univerzumu. Za nju glina je živa materija koju ona razbuđuje i aktivira svojom umjetničkom invencijom, pretvarajući je u vlastite vizije oblika prirode – u keramičke skulpture, koje dišu u ritmu njezinih udaha i izdaha. Dišu u njezinu životnom ritmu, hvatajući istodobno ritmove okolne prirode. Ti udasi i izdasi tako se transformiraju i materijaliziraju u forme i boje, metaforički postajući vizualni događaji i vizualne činjenice. Autorica na taj način osvješćuje proces osluškivanja vibracija vlastitoga tijela i njihovo usuglašavanje s vibracijama zemlje, neba i univerzuma, pokazujući vrijednost slušanja vlastitoga disanje i vlastitoga bila te neopisivi trenutak usklađenja svoga udahe i izdahe s onim velike prirode. Jer tada, u jednoj posebnoj REM fazi theta-ritma, u naizgled „budnom snu“, postiže se opće stanje unutarnjeg balansa i harmonično ujednačenje razuma i intuicije. Za umjetnike (pa tako i za Sandru Ban) to je savršeno stanje za bljeskove imaginacije, za snažnu inspiraciju, za izranjanje zaboravljenih sjećanja i za pojačanu osjetilnu percepciju.

U skulpturi ritam je ponavljanje ili smjenjivanje volumena i šupljina, punina i praznina, što se može iščitavati kao pulsiranje – svojevrsno disanja. Šupljina pritom može postati, kao u skulpturama Sandre Ban, središte događaja i snažno energizirana zona. Zona gdje se u zaobljenim otvorima i šupljinama osjeća disanje i osluškuje subsound  skulptura. Zona gdje struji i pulsira život u neprekidnom obnavljanju i razvoju – onaj u malom, ali i onaj svekolikog svemira. U svojim keramičkim skulpturama ova autorica uvijek priča o stalnim metamorfozama u prirodi i o slojevitosti doživljajnoga. Priča kroz pristup koji je asocijativan, ekspresivan, taktilan – ali i primordijalan. Njezine skulpture očuvale su u sebi zvuk zemlje i ritam vremena, ali i simboliku cikličkog kretanja života u nestajanju i nastajanju. Ipak, premda nastaju kao rezultat promatranja prirode, autorica u njima ne prepisuje ono što vidi, već daje svoju interpretaciju viđenoga i svoj osobni diskurs, uključujući mnogo subjektivnosti i svog emotivnog angažmana. Budući da je u prirodi zanima procesualnost, mijene, gibanje i transformacije, ona istražuje strukture koje nastaju kao rezultat toga, a način na koji pritom pristupa mediju doprinos je shvaćanju keramike kao suvremenog medija otvorenog novim pogledima i eksperimentu. Jer njoj je motiv preuzet iz prirode tu poslužio kao inspirativan izgovor za kreativne i suvremene morfološke transformacije i za eksperimentalne kolorističke varijacije; za metamorfoze i za istraživanje struktura te za virtuozne igre tehnološkim postupcima. Tako premda u njezinim skulpturama i instalacijama sve izvire iz svijeta konkretno-pojavnoga i naizgled prepoznatljivoga, pretvara se na kraju u suvremeni svijet vizualne fantazije. U svijet organičko-biomorfnih i geoloških struktura u kojem se susreću iskon i suvremeni land-art. Višnja Slavica Gabout

Sandra Ban (Rijeka, 1972.) suvremena je, međunarodno priznata multidisciplinarna umjetnica koja u svom stvaralaštvu njeguje interdisciplinarni pristup, a posljednjih godina je ponajviše posvećena skulpturi u keramici i visokom dizajnu. Autorica je 20 godina živjela u Italiji, gdje se umjetnički obrazovala u mnogim likovnim disciplinama (slikarstvo, kiparstvo, kazalište, film, moda, digitalni dizajn, umjetničko uređenje interijera). Zadnjih deset godina živi u Hrvatskoj, stvarajući u svom atelijeru u Gorskom kotaru i djelujući kao samostalna umjetnica. Učlanjena je u niz nacionalnih i međunarodnih udruga i u mnogima od njih djeluje kao voditeljica aktivnosti i projekata za razvoj umjetnosti i kulture, kao i u humanitarnim akcijama. Članica je HDLU-a Rijeke, Artaxis.org, Kerameikon-a te počasna članica i predstavnica Hrvatske u Međunarodnoj udruzi žena umjetnica Pandora International. Također, suosnivačica je međunarodnog Matres Biennale Festivala, kao i osnivačica eARTh Forest rezidencije u Gorskom kotaru.
Sudionica je mnogih umjetničkih i keramičkih simpozija, rezidencija, natjecanja i umjetničkih festivala u zemlji i inozemstvu. Izlaže samostalno, ali već niz godina i na mnogim pozivnim i žiriranim međunarodnim izložbama, bijenalima i trijenalima u domovini i širom svijeta (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Italija, Španjolska, Švicarska, Bugarska, Rumunjska, Latvija, Danska, Grčka, Turska, Ukrajina, Armenija, Sjedinjene Američke Države – Miami, Florida, New York, Kalifornija; Tajland – Bangkok; Koreja – Icheon; India, Cambogia …), na kojima je nagrađivana i široko priznata i prepoznata. Njezini radovi nalaze se u
renomiranim muzejima i galerijama širom svijeta, u javnim prostorima te javnim i privatnim zbirkama suvremene umjetnosti Europe, Azije i SAD-a.