Komentar ovog projekta traži od nas odgovornost doticanja mnogih područja koja su svjesno ili nesvjesno apsolvirana kako bi se dobio podastrti rezultat
Eugen Borkovsky
Samir Cerić Kovačević: Sasvim osoban događaj
U suvremenosti nam izmiče sigurnost opstanka. Postajemo svjesni da nam se život dramatično promijenio zbog utjecaja financijskih i medijskih sustava pa se društvene konvencije i identitet ne daju objasniti na osnovi standardnih normi i vrijednosti. Okrećemo se službenoj znanosti, ali ona razočarava; prečesto je u službi profita. Takva znanost dala je glavne mehanizme društvenih podjela i nadzora, a za posljedice nudi sredstva za umirenje. Recentno vrijeme ipak donosi nov način gledanja na svijet koji preispituje uvriježene pretpostavke. Stare teorije i paradigme vlasti, obitelji, naobrazbe, religije i sl. moraju se nanovo izgraditi u novom obliku. No, potrebno je sagledati situaciju i hrabro „odraditi“ katarzu.
Samir se pojavljuje kao autor, režiser, scenograf, ali i kao akter. Tako je realiziran niz fotografskih radova u kojima nalazimo nago muško tijelo u raznim okolnostima, pozicijama. Iako najčešće ne vidimo izraz lica, iz pokreta, gesti, grča tijela, njegove pozicije ili pridruženog predmeta možemo nazrijeti stanje aktera. Ponekad čudačke, ponekad egzaltirane pozicije/situacije svjedoče propitivanja o trenutnom osobnom stanju, odnosa prema socijalnoj okolini, odnosa prema zadanom okruženju, prema osjećajima osamljenosti, upitnosti smisla bivstvovanja, svrsi unutar civilizacijskog okruženja. Tako pregled radova asocira na akumulirane frustracije, upite, želje. Promatraču je ponuđena provokativna igra jer rijetko imamo situaciju nagog muškog tijela, posebno ukoliko ono nije tetovirano, nabildano, obrađeno i određeno za samopromociju. Ovdje to nije u pitanju.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja:
subota / sabato, 29. V. 2021, u 19.00 h
Samir Cerić Kovačević
SASVIM OSOBAN DOGAĐAJ
samostalna izložba / mostra personale
Kustos izložbe: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura:
subota / sabato, 29. V. 2021, u 19.00 h
Gradska lođa / La loggia della città –
Gradska galerija Fonticus Grožnjan/Grisignana
Osmišljavajući prezentaciju, Samir projekt dijeli na dva načina predstavljanja. Prvi dio je blizak uobičajenom galerijskom postavu, a za drugi koristi način autorske knjige. Uvijek se radi o fotografskom mediju koji se pojavljuje kao niz većih povećanja postavljenih na zidove galerije. Uz njega, u prostoru nalazimo uvezan niz fotografija. Oba načina tematski se poklapaju s idejom projekta. Umjetnik bilježi i nama nudi sekvence tijeka rituala propitivanja, mentalnog pročišćenja.
Komentar ovog projekta traži od nas odgovornost doticanja mnogih područja koja su svjesno ili nesvjesno apsolvirana kako bi se dobio podastrti rezultat. Autora zapravo ne zanimaju prostor, okruženje, predmeti ili njihov položaj. Ambijent mu se događa spontano, kao poprište u kojem može iskazati osobno. Ovu seriju možemo doživjeti kao svojevrstan dnevnik. Pred nama su bilješke svjetlom koja se podudaraju s emocionalnom napetošću, a koje su tijekom instinktivne realizacije prošle doživljajne i spoznajne pomake.
Scene koje autor bilježi su reakcije na doživljenu svakodnevnicu. Autor sumnja i propituje samog sebe. Po principu organiziranog kaosa, granica između doživljenog i realnog lome se. Umjetnik je na razmeđi doživljaja i želje za mijenom. On se dramatično poigrava tijelom koristeći stambene prostore. Nakon ulaska u prostor skida odjeću. Primjećuje dekoracije, biljke, namještaj. Čini se da su ovi svakodnevni predmeti odjednom dobili neki novi naboj.
Čini se da možemo rekonstruirati njegovo kretanje po prostorima. Nakon psihotičnog i bizarnog penjanja na peć ili policu, kao da zamjećuje zrcalo. Pružajući ruku samom sebi, uviđa da situacije ne postaju drugačije te mu ne pružaju opuštanje. Krećući se prostorima, sjeda na pod u sklupčanu poziciju fetusa ili djeteta. Autor zabilježene osobne znakove katarze povezuje u priču. Kao u stripu ili na freski. Priklanja se suvremenom, gdje, umjesto estetskog, kasni postmodernizam poštuje instinktivno. Oslanjajući se na sjećanje i hrabrost priznanja, evocira povezanost memorije i lokacije. Ideje, želje, snovi senzibilne duše, raspršuju se u neusklađenom Svijetu. Memorija je suputnica neizvjesnosti. Možda nesigurnost utječe na memoriranje okolnosti? Pojavljuje se nelagoda, bol. Preostaje pitanje gubi li nelagoda snagu u vremenu ili mi postajemo naviknuti na nju?
Čini nam se da autor propituje u kojoj je mjeri potrebno žaliti, a koliko je neophodno napuštati običaje i potražiti nove situacije koje u život donose svježe impulse. Čini nam se da Samir Cerić Kovačević nije iz priče o sigurnosti uobičajenog života. No, ova hrabrost mora rezultirati samopropitivanjem. Iskrenost doživljaja mora inicirati svojevrsnu reakciju. Tako su pred nama bilješke dramatičnog događanja poput sekvenci performancea. No, lišeni smo, osim na nekoliko fotografija, cijelih motiva. Češće je motiv, dio scene ili glavni akter, predstavljen isječkom, dijelom tijela pretvorenim u znak. Zapisi svjetlom ponekad ne podliježu pravilima kompozicije. Rigidna pravila umjetnik zaobilazi prepuštajući se instinktivnom. Ritam je aktiviran dispozicijom, ali i znakovitim elementima. Frekvencija je uvijek nabijena i ritmično se nadovezuje prelazeći od rada do rada i unutar pojedinog rada. Propitivanja autor prepliće, i pred nama se pokazuju dijelovi tijela koja osciliraju od napetosti do opuštanja. Često su u grču. Istovremeno i mirna, i u pokretu. Dojmljivost serije donesena je dramatičnim izrezima. Autora ne zanima realnost, već promišljanje, propitivanje smisla.
Umjetnik fotografskom tehnologijom prati vlastiti proces u koji ponire služeći se spoznajom, instinktom i memorijom. On upotrebljava umjetnost kao egzistenciju. Svaki put kada pregledavamo radove ili nasumce podignemo pogled na neki od njih, doživljavamo novu impresiju. Mogu nas ljutiti, raspoložiti, zamisliti. Tako je u projekt uvučen promatrač. Oblikovna nepredvidljivost kretanja motiva, aktera omogućuju spontano čitanje ovih holograma stanja. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada i rada kao dijela grupe, što ovisi o postavu. Cijeli postav pretvoren je u instalaciju.
Autor nam se predstavlja na direktan način, nizom akcionističkih isječaka. Samir ne plasira tijelo nepoznate osobe. Uvijek je to njegovo nago tijelo. Samir Cerić Kovačević dodiruje temu izbjegavanja svijesti o materijalnosti tijela. Ponovno moramo konstatirati da čovječji rod mnogo ulaže u ideje bijega od tijela. Već sama nagost modela i zabilježene situacije u promatraču izazivaju podozrenje. Autor se igra s promatračem. Nudi sebe aktivirajući moguću nelagodu. Konvencije prema nagim dijelovima tijela dovedene su u pitanje. Jer, većina dijelova tijela mistificirana je i određena posebnim statusom. Niz muških aktova poziva na prijelaz barijera. Radovi pred nama propituju zapadnu racionalnost. Upozoreni smo da nam se život odredio društvenim konvencijama i konformizmom.
Snaga ovog projekta u načinu je evidentiranja osobnog. Zaustavljeni u oniričkim situacijama, detalji tjelesnog plijene pažnju upravo time. Autor to potencira nizanjem situacija. Prezentirana spontanost i običnost, za razliku od pomodnog mačoističkog poziranja, čini snažan znak uvriježenim spoznajama. Ovdje je objekt-instalacija oslobođen herojskih, idealnih ili aristokratskih konotacija. Relacija koja se uspostavlja između pogleda i rada, supstituira se pogledu koji klasificira konvencionalne znakove žanra akta. Tijela ili dijelovi tijela, raspoređena u bjelinu galerijskog mira, bude u nama mnoge asocijacije. Niz nas vodi u perceptivno stanje iznenađenja: dojmovi osciliraju između nelagode i interesa za slijed. Radovi su nastali na temelju akta, no ovo nije izložba aktova. Pred nama je kolekcija stanja.
Čini se da autor iskreno ocrtava situaciju u kojoj se nalazi: otvorene prostore mogućnosti koje već zasjenjuje iskustvo. On kontinuirano otvara nova, slobodna, ali i odgovorna činjenja unutar nepredvidivih područja kreativnog bivstvovanja. Komentar možemo zaustaviti kod najjednostavnije interpretacije: negdje na rubu kronologije doživljaja postajemo svjedoci, voajeri. Umjetnik nam potiče sjećanja na naše vlastite potisnute traume. On plasira postavku da je svjesno i podsvjesno zapravo dio istog života. Ostvareno u mediju fotografije, ovo promišljanje odiše lakoćom interpretacije. Vizualizacije nude predstave o granici između realnog i fiktivnog, između doživljenog i zamišljenog. Umjetnik doživljeno pretvara u vidljivo, a promatrač vidljivo pretvara u doživljaj.
Biografija autora: Samir Cerić Kovačević, rođen je 2. II. 1982. godine u Brtonigli. Profesionalno se bavi fotografijom dugi niz godina. Kroz fotografiju istražuje različite teme uključujući portrete, dokumentarnu fotografiju, trenutke u svakodnevnici, čovjekovu povezanost s prirodom. Njegov rad propituje granice fotografije kao dokumentarnog istraživanja i osobnog doživljaja, pri čemu se služi prirodnim svjetlom kako bi istražio „nevidljivi“ dio identiteta subjekata koje fotografira. Također radi kao službeni fotograf za brojne artističke manifestacije u domovini i u nekoliko država Europe. Svoje radove predstavio je na više samostalnih i nekoliko selektiranih, grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.
