Lada Tomašić – Moj atelier

U galeriji Oblok knjižnice Sesvete, koja je integralni dio Narodnog sveučilišta Sesvete, otvorena je u subotu, 8. svibnja nadasve zanimljiva, ali i jedinstvena izložba kojom se predstavila mlada hrvatska dizajnerica Lada Tomašić

Sanda Stanaćev Bajzek

Smatraju je pionirkom hrvatske tekstilno-umjetničke scene, jer se prva od mlade generacije hrvatskih umjetnika odvažila tekstilni dizajn, koji je magistrirala, upotrijebiti isključivo u umjetničke svrhe, stvarajući čudesne tekstilne slike.

Prvo na što većina od nas pomisli kada kažemo, odnosno čujemo pojam „tekstilna slika“, jest tapiserija i goblen ili pak one starinske vezene krpe koje su krasile kuhinjske zidove naših prabaka i baka. Potom, smo se zasigurno susretali s originalnim prekrivačima i prostirkama izrađenima u tehnici patchworka, nosili ili primijetili na drugima razne odjevne komade s raznovrsnim tekstilnim aplikacijama. A de ne govorim o bogatstvu veza narodnog ruha pa sve do 70-ih g. prošlog stoljeća popularnih zakrpa koje se ponovno vraćaju u modu kraseći hlače (na koljenima) ili rukave sakoa i jakni.

A tekstilna slika, ne kao uporabni predmet, već umjetnički  pojavila se u Japanu, potom i u Engleskoj i Americi, a u Rusiji, odnosno u zemljama bivšeg SSSR-a, izrada predmeta primijenjene umjetnosti od tekstila bila je vrlo popularna i raširena. Postoje razne tehnike izrade takvih tekstilnih predmeta ali i spomenutih tekstilnih slika. Od japanskih Kinusayga ili Osie, pa spomenutog patchworka, „prošivanja“, string-arta( izrade nitima), od čipke; od filca, od traperica, tehnika „vlažne krpe“  i mnogih drugih.

A Lada Tomašić, autorica koju danas predstavljamo, izrađuje slike od tekstila jedinstvenom tehnikom koju je sama osmislila, kombinirajući nevjerojatnom slobodom više tehnika, pristupajući tekstilnome platnu kao slikarskom u kojem „gradi“ svoju likovno-tekstilnu senzaciju komadima raznovrsnih tkanina, koje postaju partikule slike, prišivajući i prošivajući ih koncem koji postaje linija, „iscrtavajući“ suptilnu al’ čudesnu tekstilnu sliku. Koristi komade i komadiće tkanina raznih uzoraka, stvara od njih zanimljive morfologije, biomorfne, ali nerijetko geometrijske forme oslobađajući sam materijal prvotne uporabne funkcije, čineći ga segmentom njezine jedinstvene umjetničke slike. Lada kombinira materijale različitih uzoraka,  tekstura i boja, pristupajući im posve slobodno i inventivno. Tako nastaju slike ili kako ih je nazvala njena mentorica Koraljka Kovač, tekstilne instalacije. A u prilog tome svjedoče na ovoj izložbi i predmeti  koje je uz slike autorica izložila, poput odjevnih komada – jakni, korzeta, kimona i kravata, pa sve do sjenila lampi. Pa sve ono što je svojom stvaralačkom inventivnošću „ušila“ u svoju sliku, sada u ovim komadima primijenjene umjetnosti dobiva novo značenje, postaje doista umjetnička instalacija, jer nadilazi samu uporabnu vrijednost izloženog predmeta. I sve je staro, već viđeno i korišteno, sada reciklirano, a opet tako posebno i novo u načinu na koji se tekstil predstavlja, u načinu njegove izvedbe, izričaja.

To je umjetnost izgrađena na čudesnoj dihotomiji koja je tekstilu i dizajnu dala novi, dublji smisao i koja sada kreaciju predstavlja kao stvaralački čin, Božji dar koji, na žalost ili sreću, nije dan svima, ali oni kojima je darovana, trebaju ga „materijalizirati“ i kao jedinstvenu kreaciju darovati drugima. Lada Tomašić to i čini, dokazujući to i ovom izložbom.