Marko Klišanić – mladi kandidat za mjesni odbor Petar Krešimir IV., Gradsku četvrt Donji grad Zagreb i Gradsku skupštinu / Program

Marko Klišanić, mladi kandidat za mjesni odbor Petar Krešimir IV., Gradsku četvrt Donji grad Zagreb i Gradsku skupštinu, ukoliko mu ukažete povjerenje na izborima 16. svibnja, odmah bi krenuo s rješavanjem problema roditelja-odgajatelja u gradu, odmah pokrenuo obnovu svih domova zdravlja, pomoć svim sportskim klubovima u gradu, izgradnja šetnice za pse, bolji i veći prostor pučke kuhinje, jeftina javna rasvjeta sa solarnim pločama, riješiti probleme vezane uz dječje vrtiće, probleme branitelja, parkinga…
UKRATKO O MARKU KLIŠANIĆU

Ja sam Marko Klišanić, rođen u Zagrebu 19. studenog 1988. godine. Završio osnovnu i srednju školu u Zagrebu. Stalno zaposlen i uz svoj posao posljednje četiri godine obnašao dužnost predsjednika mjesnog odbora Petar Krešimir IV. U mome prvom mandatu, predsjednika mjesnog odbora Petar Krešimir IV. mogu reći da sam jako zadovoljan učinjenim i to sve do potresa koji je pogodio Zagreb u ožujku 2020. godine, kada je centar grada bio doslovno blokiran. Tada nisam, kao većina vijećnika naslikavao se oko poslova dijeljenja i nabavke građevinskog materijala nego osobno radio pomažući u svom kvartu na različitim poslovima i dijeljenjem brojeva majstora i gradskih službi koje bi mogle pomoći zgradama koje su stradale u potresu.

POLITIČKI PUT I USPJESI

Moj politički put krenuo je kada sam navršio 18 godina. i tada sam postao članom Hrvatske pučke stranke, nakon nekoliko godina zbog raznih problema stranka se gasi i tada postajem slučajno u svom mjesnom odboru kandidat za mjesni odbor Petar Krešimir IV. sa potporom Hrvatske narodne stranke, na izborima postižem prolazni rezultat i kao drugi sa liste ulazim u mjesni odbor Petar Krešimir IV. i nakon samih izbora postajem i članom Hrvatske narodne stranke, gdje se ne zadržavam dugo zbog svojih poštenih i ljudskih političkih stavova i raznih prijedloga koje sam uputio samom vodstvu stranke. Upravo zbog tih mojih ljudskih kvaliteta i nedodvoravanja, krajem 2017. godine vodstvo stranke na čelu sa Ivanom Vrdoljakom i Tomislavom Stojakom pokreću postupak da me se izbaci iz stranke. Početkom 2018. godine postajem članom Hrvatske konzervativne stranke, a nakon godinu dana osnivačem Hrvatske konzervativne stranke Donji grad Zagreb i postajem predsjednikom podružnice. Danas sam koordinator Hrvatskih suverenista Donji grad Zagreb koji su nastali spajanjem Hrvatske konzervativne stranke i Hrasta. 

“MOJI KVART NA RAZINI MJESNOG ODBORA PETAR KREŠIMIR IV.”

Moji kvart je Petar Krešimir IV. u neposrednoj je blizini autobusnog kolodvora, željezničkog kolodvora i Trga bana Josipa Jelačića. Ima jedan od najvećih parkova koji se zove Petar Krešimir IV. a mi starosjedioci i ekipa iz kvarta zovemo ga Krešić (Trga kralja Petra Krešimira IV.) u Zagrebu te značenje njegove realizacije u kontekstu razvoja novog istočnog dijela grada tijekom prve polovice XX. stoljeća, odnosno daljnje urbane ekspanzije Zagreba. Slijedom spontanih i ciljanih intervencija zaokružen je prostor najvećega singularnoga gradskog trga heterogenoga karaktera, koji je tijekom XX. stoljeća transformiran od rubnoga sajmišnog prostora do reprezentativnoga gradskog trga parka te postupno prometnog čvorišta i prepoznatljivog orijentira u širem gradskom području. Njegov identitet obilježila su ostvarenja “moderne” kako urbanizma i arhitekture, tako i inovativno ostvarenje perivojne arhitekture, koje je, unatoč kasnijim transformacijama širega i užega gradskog područja, zaokružilo karakter novoga gradskog prostora i postalo prepoznatljiv element u slici grada.
Nažalost, godine kako prolaze nitko tko je dužan oko održavanja parka to ne radi kako treba, nego ga se doslovno osiromašuje svake godine ili da bolje kažemo – Zrinjevac devastira jedan od najljepših parkova. No, tu nije kraj problemima. Imamo sve veći problem s pijancima parka koji svojim ponašanjem znaju čak i zastrašivati prolaznike.
Nadalje, veliki je problem što naš kvart nema šetnicu za pse. Problem je rješiv, ali zahtjeva malo više truda i pomoć svih sugrađana.
Za ova tri problema smatram da je dovoljno preko peticije ukazati na probleme koje imamo u našemu kvartu i potpisanu listu treba proslijediti na gradsku četvrt, a nakon toga ako nema pomaka možemo poslati upit gradonačelniku te zajedno riješiti naš problem.
Također, veliki je problem i Branimirova tržnica koja je doslovno devastirana i pomalo nalikuje na kuću strave, posebno kada padne noć.

GLAVNI CILJEVI NA GRADSKOJ RAZINI

Glavni cilj u Zagrebu treba biti “ukidanje” roditelja-odgajatelja. Moj prijedlog je da se roditelj-odgajatelj i roditelj-skrbnik moraju jednako tretirati. Smatram da nije isto imati troje zdrave djece ili jedno bolesno dijete sa downovim sindromom, cerebralnom paralizom ili autizmom. Obiteljima koja imaju djecu s tim dijagnozama, za mene osobno roditelji odgajatelji su pravi heroji, i za taj dio posla trebaju dobiti 2.500,00 kuna. Velika je razlika između roditelja odgajatelja i roditelja njegovatelja, zamislite si što sve roditelj njegovatelj mora raditi, ako želi da njihovo dijete bude sa njima u kući.
Treba pokrenuti obnovu svih domova zdravlja u Zagrebu, jer mnogi ni malo ne izgledaju kao domovi zdravlja. I to se mora čim prije promijeniti.
Grad Zagreb više treba pomoći svim sportskim klubovima u gradu kako bi se naši sportaši još bolje razvijali, jer naši gradski klubovi nemaju skoro nikakve uvjete, a pogotovo oni klubovi koji su svrstani u nižim rangovima. Svi klubovi trebaju imati puno bolje higijenske i sigurnosne uvjete.
Potrebno je obavezno u svakoj gradskoj četvrti, u kojoj je moguće, napraviti šetnicu za pse, kako bi svi  sugrađani i ljubitelji pasa bili zadovoljni.
Volio bih da korisnici pučke kuhinje dobiju i bolji prostor od ovoga koji imaju trenutno na Branimirovoj ulici.
Grad Zagreb bi trebao obnoviti bivšu tvornicu ulja koja se nalazi isto na Branimirovoj ulici, nešto dalje od sadašnje pučke kuhinje. Taj prostor bi bio puno komotniji jer je i objekt puno veći i jedan dio bi mogao bez problema pretvoriti se u terasu gdje bi korisnici mogli čekati ili objedovati na otvorenome kada je ljepše vrijeme.

Žalosno da današnji kandidati za gradonačelnika i članove gradske skupštine obećavaju sve i svašta, a još uvjek su samo kandidati koji ne znaju na kakvu će stolicu sjesti nakon izbora. Obećanja koja se nude građanima Zagreba, u najmanju ruku su smiješna i naivna, jer graditi tvornicu lijekova, graditi nacionalni stadion, zatvoriti Jakuševac i premjestiti ga na drugu lokaciju, pokrenuti zatvorenu tvornicu cigle na Črnomercu… ovo su neki od bisera koje nude naši kandidati za gradonačelnika i Gradsku skupštinu. Zaboravljaju na domove zdravlja u koje se nije ulagalo godinama. Njih treba odmah početi obnavljati dok nisu postali opasni i potpuno neupotrebljivi.
Javna rasvjeta je u lošem stanju, a grad Zagreb ima uvjete da se u većini ulica postave lampe sa solarnim pločama. Na taj način grad bi uštedio znatno novaca.
Nitko se ne pita u kakvom su stanju dječji vrtići koje treba također hitno obnoviti, a uz vrtiće dolazimo i do odgajatelja koji rade u tim vrtićima u teškim uvjetima. Po meni trebali bi imati benificirani radni staž ili druge olakšice, jer smatram da teta u vrtiću sa 60 godina života i ona od 30 godina nemaju istu životnu snagu. Stoga tete u vrtićima trebaju raditi do 55 godine života puno radno vrijeme, a od 55. do 60. godine samo pola radnog vremena, naravno za punu plaću i tih 5 godina, tete bi bile mentori novim, mlađim tetama.
Veliki je problem parking u našem gradu. Jedini način kako pomoći onima koji žive u centru ili prvoj zoni parkinga je da se povećaju cijene prve zone za sve one koji nemaju adresu prebivališta u prvoj zoni, a da onima koji su prijavljeni u krugu prve zone ostanu iste cijene parkinga – i tako svi oni koji dolaze prema centru možda počnu koristiti javni prijevoz koji je danas dobro povezan, a više nije niti skup kao nekada. Centar grada je postao prezagušen i nažalost nikoga ni za to nije briga.
Nadalje, potrebno je zabraniti do daljnjega izradu skupocjenih novih spomenika. Grad trenutno ima puno bitnijih stvari od kipova i spomenika jer ni o postojećim nitko ne vodi brigu i propadaju.
U gradu Zagrebu je veliki problem i komunalno i prometno redarstvo koji svoj posao ne rade kako treba i trebalo bi se dobro pozabaviti s tim problemom i riješiti ga.
Ne smijemo zaboraviti branitelje. Moj prijedlog bi bio da se svakom branitelju sa prebivalištem u gradu Zagrebu daje dodatni poticaj, za one koji imaju manja primanja od 3.500,00 kn (neto) i da im grad doplati na njihovu mirovinu sve do iznosa od 3500,00 kn (neto).