Dobri ljudi su sreća na ovom svijetu. Jedan od takvih je i 56. godišnji Mostarac, gospodin Dragan Vidović, pravnik, sportaš; zaljubljenik u svoj Mostar gdje godinama sustavno istražuje i piše o gradu, njegovoj prošlosti i ljudima
Slavko Katić
Ipak, na prvom mjestu su mu njegovi Goranci – prekrasna visoravan 12-ak km zapadno od Mostara, na oko 700 metara nadmorske visine, djevičanske prirode u srcu oaze 7 do 8 većih zaselaka koji, sve više, za ljetnih gradskih vrelina, postaju omiljeno izletište Mostarca. Tišina prirode, svjež zrak, rekreacija i tradicionalna gastronomija!
Posebno je živo vikendom.
Tradicionalno vezani uz svoju katoličku župu Goranci su danas složna zajednica onih koji su otišli i onih koji su ostali.
Piše Dragan i o prostoru i životu ljudi u Bijelom Polju, Raškoj Gori i Zijemlju s one strane Veleži…
Iako je rođenjem, stanom, školom i poslom potpuno srastao s gradom, Dragan Vidović i njegovi Goranci su očit primjer kako se od svog porijekla i djetinjstva ne može lako pobjeći. Može se reći da je njegov “bijeg” u Gorance urodio krasnim plodovima – dvjema vrijednim knjigama, monografijama: Župa Goranci kod Mostara (2012.g) i Mostarski rudnici – priče rudara (2015.g.)
Posebno me se dojmilo njegovo remek-djelo Mostarski rudnici… autor je posvetio ocu Juri, rudaru mostarskog Rudnika i svim ostalim rudarima.
Vidović u knjizi prikazuje i objašnjava s povijesnog, kulturološkog, etnološkog i nacionalnog aspekta rudarstvo u Hercegovini, s posebnim osvrtom na Mostar.
Tu su i priče živućih rudara – sa prostora Hercegovine koji su radili u Rudniku mrkog uglja u Mostaru. (u knjizi se nalazi i popis poginulih rudara u mostarskom Rudniku, Sjećanja, te Rudarska simbolika).
Jedan od predstavljača njegove knjige ustvrdio je kako se vrlo malo piše o rudnicima i rudarima koji su za društvo dali puno, dodavši kako je to prava nepravda prema rudarima “Njih se naravno sjetimo kad imamo neke nesreće i ne sjećamo ih se drugim prilikama. Ova knjiga je znači pokušala pokazati koja je to bila tradicija rudarenja u Mostaru, kako se to 130 godina ovdje rudarilo…“
Inače prostor gdje je nekada bio Mostarski rudnik danas je neprepoznatljiv jer je preobražen u modernu gradsku stambenu i poslovnu četvrt tek imenom Rudnik. I Površinski kop u obližnjim Vihovićima je nakon eksploatacije postao jezerom, pa godinama bio zapušten i onečišćen svakovrsnim otpadom danas je (na sreću) “preobličen u jednu mediteransku botaničku bašču, mjesto gdje će Mostarci šetati, voziti bicikl, veslati i drugo“.
Vrhunac ove sage o nekadašnjim Mostarskim rudnicima mrkoga uglja dogodio se ovih travanjskih dana 2021. godine, kao ugodno iznenađenje – spomenik Klupa rudara.
Po zamisli Draganovoj, a sve u suradnji s nekolicinom prijatelja i rođaka na Počivalima pri Ravnim stranama, na današnjoj planinarskoj stazi (zv. Japanska staza), koja vijuga od Vihovića ka Planinici do Goranaca, na mjestu gdje se spaja nekadašnji pješački put iz Orlaca s austrougarskim putem, koji vodi iz Vihovića pješačkom putu, odakle se pruža najljepši pogled na grad Mostar, postavljen je jedinstven spomenik – klupa.
Nisu pok. Jure Vidović, rudar Mostarskog rudnika, ni njegovi kamarati, skoro trideset godina svakoga dana zastali na Počivalima kako bi uživali u najljepšem pogledu na grad i zelenu Neretvu koja se pomalja iz Bijeloga Polja, pa rasjekla svojim zelenilom Mostar popola te na jugu mostarske kotline prigrlila modru Bunu zamičući s njom uskim vratima juga ka Jadranskom moru.
Ovdje bi zastali hitajući, zadihani brdskim usponom, svojim domovima tek da bi odahnuli i progovorili koju uz cigar najljepše škije koji se činio kao pravi lijek njihovim garavim plućima. Kutija i ćat bi išli od ruke.
Klupa rudara je otkrivena i blagoslovljena upravo na blagdan sv. Jure (Jurjevo/Jurevdan), koji se slavi 23. travnja, a postavljena je nešto ranije, 17. travnja 2021.
Na sjedištu klupe ugraviran je 51 rudarski znak, koji su podijeljeni u tri polja. Broj 51 označava broj godina koliko je rudar Jure Vidović imao kad je otišao u rudarsku mirovinu. Broj od tri polja, označavaju da su Mostarski rudari kopali crno zlato, u tri smjene. Zatim, svako polje je ispunjeno po 17 rudarskih znakova, što označava da je rudar Jure sa svojih 17 godina počeo raditi.
Klupu su otkrili bivši rudar Jure Đinkić (1931.) i Jure Vidović (2010.), unuk pokojnog rudara Jure Vidovića
Hvala Ti Dragane Vidoviću koji nam je toliko ljepote otkrio i svojim knjigama podario. Neka dragi Bog Tebi na najljepši način vrati!
Pozdravljam te pozdravom pok. rudara Jure – SRETNO !
25. travnja 2021.
