Duško Šibl – od zelenog čovjeka do portreta i kolaža

Različite likovne teme, raznovrsna promišljanja o sebi, o vlastitom postojanju profilirala su se kroz trovrsno viđenje, na papiru, u akvarelu i kolažu

Miroslav Pelikan

Londonski atelijer akademskog slikara Duška Šibla, unatoč svim životnim restrikcijama i raznovrsnim nedaćama, jednostavno potiče autora na svakodnevni rad, na kontinuirano suočavanje s belinom papira i platna

Šibl niže nizove kolaža, akvarela, jedan za drugim, slažući ih u cikluse, obilježene zajedničkim motivom ili temama ili tehnikama.

Ponekad iskoči pojedini dio opusa, istakne se svojom jedinstvenom osobitosti, ukaže na vlastiti značaj, na posebnost.

Najprije govorimo o autoportretu u kolažu, za koji autor drži da je rezultat svih studija vlastitog lica, lice autora nakon svega.

U isto vrijeme izronio je i motiv zelenog čovjeka, inspiriran mitološkim poganskim predkršćanskim likom Green Mana, muškog simbola proljeća, obnove i plodnosti.

Posebno mjesto zauzima kolaž dvije figure ispred različito obojanih površina, u čekanju.

O slikanju u Londonu Šibl kaže. “Uglavnom radim s papirom, akvarelom, kistom i škarama, što mi puhne po raspoloženju – to me spašava od brige i depresije zbog ove sada već beskrajne pandemije i svih drastičnih promjena koje je uzrokovala“

Različite likovne teme, raznovrsna promišljanja o sebi, o vlastitom postojanju profilirala su se kroz trovrsno viđenje, na papiru, u akvarelu i kolažu.