Tea Štokovac: INTROSPEKCIJA

Ritam civilizacije i grubost potrošačkog društva, agresivno mijenjanje međuljudskih odnosa, i druge situacije koje podivljali kapitalizam skriva pod plašt demokracije, pokazuju se ovdje redefiniranom estetikom

Eugen Borkovsky

Tea Štokovac predstavlja kolekciju crno – bijelih fotografija koje se u prvi mah mogu učiniti nepovezanima. No, prateći slijed radova u postavu, koji biva ritmiziran diptisima i/ili poliptisima, počinjemo razumijevati koncept ove prezentacije. Autorica promišljeno u kadar uzima njoj važne motive bilježeći ih fotografskom tehnologijom. Pred nama se nižu scene koje nude raznorodne motive. Od dječje igračke, zgrade, ceste, dijelove tijela pa do portretnih situacija. Tea ostvaruje niz fotografija koje, nakon realizacije, smišljeno slaže u manje cjeline. One nisu sve nužno kronološke, ali je, promišljanje o prezentaciji, ipak iznjedrilo približan slijed u vremenu. Propitivanje osobnog statusa razvrstavanjem memorijskih odraza tema je ove izložbe. 

   Autorica izuzima kolor pa radovi dobivaju aureolu vremenitosti. U suvremeno vrijeme šarenih medija i ciljanih, napadnih informacija, ovakav način podcrtava mirnoću promišljanja. No, to je samo površinski jer možemo iščitati autoričin nemir i potrebu za iskazom. Čini se da je imala želju da na neki način sumira, zabilježi njoj važne osobe, objekte i situacije. Tako imamo podastrte pretke, roditeljski dom, zgradu škole, pa i cestu za koju ju vežu dramatična sjećanja. Sve su kompozicije stabilne, a u postavu se smisleno nadopunjuju, nadovezuju kao diptisi ili poliptisi. Iščitavanje značenja možemo prepustiti nekom prvom dojmu. Tako prazan ležaj uz koji nalazimo stjenovitu obalu i trag jednostavne hrane na kamenu sugerira odlazak. Isto kao i portret starije žene na prozoru i pored nje fotografija prazne pučine. Tu je fotografija roditeljskog doma i do nje druga na kojoj je autobusno stajalište, kao asocijacija kretanja ka neovisnosti, odrastanju, stasanju. Sve ovo izaziva sjetni doživljaj, a ujedno postaje ključ za doživljaj cijelog projekta.

 

Tea Štokovac: INTROSPEKCIJE
Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Otvorenje 10. 4. 2021., u 18 sati

   Neki diptisi nude nešto drugačije značenjske poveznice. Npr, okrugla naušnica starije žene uz snimak mladića u okruglom ogledalu. Ili raster prozora škole i raster rešetki na vratima nekog, vjerojatno, autorici važnog javnog lokala. Izvedba, ali i gledanje, ostvaruje se na dva načina; slično kao i u procesu nastanka: čini se da je Tea većinu kadrova tražila, a neki su joj se spontano dogodili. Ni jedne ni druge ne zanemaruje. Ona odlučuje o izboru. Tu je hrabra i odlučna. Poštovanje osobne neuroze oblikovanja preklapa se manifestacijama zapažanja i ponegdje režiranja.

      Promatrajući ove fotografije, uviđamo da su pred nama rezultati skoro ritualnog obreda. Nižu se odabrani pa transmisirani oblici podređeni asocijacijama koje autorica smiono objelodanjuje. Cijeli postav izaziva buđenje emocija koje bivaju kontrolirane, prikrivene autoričinim formalno pasivnim nabojem. Ponegdje eklatantne scene emotivnosti probijaju plašt dokumentarnosti. Izložbeni postav pred nama, osim likovnih kvaliteta, oslanja se u potpunosti na osobno čuvstvo autorice. Na promatraču ostaje odgovornost doživljaja. Autorica mu nudi osobno u obliku svojevrsnog rebusa. 

   Ritam civilizacije i grubost potrošačkog društva, agresivno mijenjanje međuljudskih odnosa, i druge situacije koje podivljali kapitalizam skriva pod plašt demokracije, pokazuju se ovdje redefiniranom estetikom. Tek postmoderna, iako nedefinirani i rastezljivi termin, može podnijeti situaciju koja je predstavljena. Kriza vrijednosti, sumnja u diktiranu povijest, reflektira se mijenjanjem i nepoštovanjem uobičajenih pristupa kreativnom. Ovaj projekt progovara o odrastanju u postkapitalističkom okruženju. Nakon emocionalno-funkcionalnog odgoja, a u vremenu današnjeg dramatičnog otuđivanja, ovi kadrovi nas mogu prisjetiti na neko prošlo vrijeme. Autorica danas mora živjeti uz prikrivanje emocija. Ona u iskazu koristi vizualni pristup na tragu snažne memorije i strogosti neupadanja u pretjeranu sentimentalnost. 

   Gledajući ponuđena djela, uočavaju se dvije stvari: autoričina potreba za iskazom i određena sjeta spoznaje tijeka i mijene. Ideju efemernog, titravog, fraktalnog univerzuma naziremo kroz promišljeni izbor motiva. Ponuda je oslonjena na viđeno, ali tu nalazimo kadrove snažnog sinestezijskog efekta. Autorica nudi promišljanje o isprepletenosti motiva po obliku i po smislu. Na razmeđi propitivanja i dojma, ona otvara područje suočavanja s efemernom realnošću. Naša, zapadna, bahata civilizacija oduvijek je imala olak pristup odnosu pasivno-aktivno. Tisućljećima se naglašava materijalno, čvrsto, vidljivo, a stalni ritam i kontinuirana mijena predstavljaju se kao višak stvarnosti, umjesto kao načela. Iako mlada, autorica već sluti da je stvarnost subjektivna, a potraga za spoznajom mora biti stalna interpretacija i reinterpretacija.

Tea Štokovac, rođena je 27. IX. 1995. godine. Nakon završetka Srednje talijanske škole “Leonardo da Vinci” u Bujama upisala je studij fotografije na VSŠ (Višja strokovna šola) u Sežani. U drugoj godini studija izabrala je smjer “kreativne fotografije”. Diplomirala je 2021. godine. Tijekom studiranja posvetila se i radu, svojoj fotografskoj karijeri. Ljubav prema fotografiji prati ju od djetinjstva. Njezin opus najviše je posvećen kreativnoj i/ili ateljerskoj fotografiji. Osim fotografije bavi se i grafičkim dizajnom. Svoje je radove izlagala na više samostalnih i grupnih izložbi. Osvojila je prvo mjesto na Rovinj Photodays 2018. u kategoriji Akt/Tijelo. Živi u Umagu.