Finalisti Nagrade Radoslav Putar

Nagrada Radoslav Putar, najvažnije nacionalno priznanje mladim umjetnicima, ove će godine biti dodijeljena dvadesetu godinu zaredom, a poznata su i imena ovogodišnjih četvero finalista

Podsjetimo, ova godišnja nagrada dodjeljuje se likovnom umjetniku/umjetnici u Hrvatskoj do 40 godina starosti. Ovo važno priznanje osnovao je 2002. godine Institut za suvremenu umjetnost, a nagrada je dio međunarodne mreže YVAA – Young Visual Artists Awards koju čine organizatori sličnih nagrada u 12 europskih država. Partneri Nagrade Radoslav Putar su HULU Split, i koprivnička Galerija S.

O finalistima je ove godine odlučivao stručni žiri u sastavu: Damir Sobota, lanjski dobitnik Nagrade Radoslav Putar; Jasminka Babić, ravnateljica Galerije umjetnina Split; Michal Koleček, kustos i profesor na Sveučilištu Jan Evangelista Purkyně, Ústí nad Labem, Češka; Neva Lukić, neovisna kustosica, odabrana putem Javnog poziva za kustose do 40 godina; Chelsea Pierce, doktorandica na The Courtauld Institute of Art, London, UK.

Ovogodišnji finalisti Nagrade Radoslav Putar su: Vitar Drinković (1983., Zagreb); Jelena Lovrec (1989., Zagreb); Lana Stojićević (1989., Šibenik); Ivana Tkalčić (1987., Sisak).

*Vitar Drinković, “Biljno sljepilo”

Vitar Drinković magistrirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2008. godine. Za vrijeme studija boravi jedan semestar na Indiana University of Pennsylvania, SAD. Godine 2014. završava magisterij animacije i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje za vrijeme studija sudjeluje u razmjeni studenata na London Metropolitan University, Engleska. Realizirao je 21 samostalnu i 50 skupnih izložbi, 7 skulptura u javnom prostoru, dobitnik je više stipendija, priznanja i nagrada.

O svom radu Vitar Drinković kaže: “Posljednjih nekoliko godina moja umjetnička praksa usmjerena je na istraživanje i stvaranje uvjeta- okolnosti za drugačiju percepciju svakodnevice, koristeći se interaktivnim umjetničkim aparaturama, skulpturama – izumima i instalacijama kao posrednicima, ‘filterima’ u komunikaciji između ljudi. Krećem od bazičnih, jednostavnih, bioloških oblika komunikacije – razmjene koji utječu na percepciju, te dekonstruiraju način na koji je ona stvarana – oblikovana kroz informacije kojima smo okruženi. Polja koja su mi zanimljiva i koja istražujem su: svakodnevni život, veza između percepcije – informacija i biologije, razvoj i utjecaj tehnologije na razvoj ljudskog društva, društveni sistemi, održivost, veza između umjetnosti, znanosti i ekonomije.”

*Jelena Lovrec, “Arene”

Jelena Lovrec diplomirala je 2014. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu. U Hrvatskoj i u inozemstvu izlaže od 2013., gdje je do sada za svoj rad dobila nekoliko priznanja i nagrada.

“Radim u mediju dokumentarne fotografije, videa, instalacije i performansa. Moj rad bavi se propitivanjem i dokumentiranjem trenutnog stanja u kulturnom, društvenom i onom intimnijem, privatnom dijelu života. Svi moji projekti procesualnog su karaktera, a nerijetko postaju, ili su već od samog početka zamišljeni, kao cjeloživotni, postupno se razvijajući i mijenjajući s obzirom na profil sudionika i moje osobne interese. Dokumentiranje procesa tako postaje integralni dio mog stvaralaštva, često popraćen i službenim dokumentima. Glavnu motivaciju nalazim u nastojanju da iz ‘nepovoljnih’ situacija koje nas okružuju postignem suprotno, a neposredna komunikacija s ljudima koje prilikom svojih umjetničkih pohoda susrećem, njihove reakcije i pitanja koja proizlaze iz naših susreta, ono je što me najviše interesira u radu te sačinjava glavni dio mojeg umjetničkog istraživanja”, pojašnjava Jelena Lovrec.

*Lana Stojićević, “Fasada”

Lana Stojićević diplomirala je slikarstvo 2012. na UMAS u Splitu, gdje danas radi kao asistentica, vanjska suradnica, na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost. Od 2011. godine izlagala je na velikom broju izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu, a za svoj je umjetnički rad primila više nagrada, nominacija i priznanja. Radovi joj se nalaze u vise javnih i privatnih zbirki. Najčešće izražava u mediju fotografije, tekstila i arhitektonske makete. Tematski njezini radovi reflektiraju tipične simptome društvenih promjena, naročito u regiji u kojoj živi, gdje se turizam, urbanistička izgradnja i “apartmanizacija” nekontrolirano i divlje šire, utječući na promjenu kulturnih, društvenih ekonomskih i ekoloških odnosa.

*Ivana Tkalčić, “Steady movement (one of forests, three of birds)” / foto: Damir Žižić

Ivana Tkalčić diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 2012., i na Akademiji likovnih umjetnosti 2016., te je studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu (2014. – 15.). Izlaže od 2016., te je dobitnica niza Nagrada, priznanja i stipendija u Hrvatskoj i u inozemstvu.

“U procesu umjetničkog istraživanja važno je povezati različite prakse, teorije i medije, te razmjenjivati stečena znanja s drugima u zajednici. Ne doživljavam medij kao neki nepokolebljivi i nepremostivi element u pristupu umjetničkoj praksi. U procesu djelovanja, medij vidim kao fluidan i promjenjiv alat pomoću kojega mogu realizirati različite zamisli. Neke ideje je prikladnije realizirati kao kratki film, neke kao fotografija, a neki kao instalacija. Početni koncept gotovo sam pronalaze put ka najprirodnijem mediju za realizaciju vizualne i mentalne stimulacije koju želim postići. Cijeli proces se događa u nekom stanju sličnom igri. Igra je dobar način za dublji ulazak u praksu. ‘Igrati se’ znači učiti kako nešto funkcionira, kako se ponaša, kako surađuje, postavlja i rješava probleme. Igranje potiče našu želju za eksperimentom, otkrivanjem i pronalaženjem novih alternativnih načina djelovanja. Kroz igru dajemo prostor neočekivanim trenutcima. Stoga vjerujem da tijekom vlastitog istraživanja najbolje učim i stječem iskustvo baš kroz rast u grupi i suradnju sa znanstvenicima, kustosima, umjetnicima i institucijama. Teme koje me zaokupljaju su: arhivi i baze podataka, sjećanja, granice između stvarnosti, formiranje misli i identiteta”, sažima Ivana Tkalčić.

Izložba finalista otvorit će se 14. lipnja u Salonu Galić u Splitu, gdje će nakon drugog kruga natjecanja i razgovora sa svakim pojedinim finalistom članovi žirija proglasiti dobitnika/cu Nagrade Radoslav Putar za 2021. godinu. Osim 20. godišnjice nagrade, ove godine navršava se i 100. godišnjica rođenja Radoslava Putara (Varaždin, 20. 7. 1921. – Zagreb, 18. 7. 1994.), znamenitog povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara po kojem je nagrada nazvana. Njegov rad, koji je bitno usmjerio hrvatsku kulturnu scenu prema suvremenom likovnom jeziku, važan je i s društvenog aspekta jer je promovirao ideje demokracije i zagovarao dijalog, toleranciju, slobodu izražavanja i otvorenost prema drugim kulturama. Danas je teško zamisliti u kojoj mjeri je njegov rad bio herojski, a sasvim pouzdano može se ustvrditi da njegov doprinos teoriji i praksi ključni segment suvremene hrvatske umjetnosti i kulture. Inicijativa da se nagrada imenuje upravo po njemu zrcali nastojanje za promoviranjem jasnih stavova, aktivnog sudjelovanja i visokih profesionalnih standarda kao alata afirmacije demokratskih procesa, međuovisnih s razvojem kulture, kulturnih institucija i umjetnosti u Hrvatskoj.

Nagrada uključuje dvomjesečni boravak u New Yorku, u organizaciji Residency Unlimited, mogućnost produkcije multioriginala zahvaljujući Galeriji S iz Koprivnice, samostalnu izložbu u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu i mjesto u žiriju za dodjelu nagrade 2022. godine.

Lanjski laureat, Damir Sobota, u New York putuje 1. travnja, a ondje će boraviti do početka lipnja. Razgovor s prošlogodišnjim finalistima možete pročitati ovdje i ovdje. Dosad je u natjecanjima za Nagradu Radoslav Putar sudjelovalo više od 500 umjetnika i kustosa, a u finalu se našlo 82 umjetnika i 85 članova žirija.

Dosadašnji dobitnici Nagrade Radoslav Putar su:
Tanja Dabo (2002.), Nika Radić (2003.), Igor Eškinja (2004.), Antun Božičević (2005.), Tina Gverović (2006.), Vedran Perkov (2007.), Marko Tadić (2008.), Goran Škofić (2009.), Davor Sanvincenti (2010.), Marko Marković (2011.), Miran Blažek (2012.); Dina Rončević (2013.); Igor Ruf (2014.)., Niko Mihaljević (2015.).; Dino Zrnec (2016.)., Matej Knežević (2017.)., Ana Kuzmanić (2018.)., Predrag Pavić (2019.) i Damir Sobota (2020.).

vizkultura.hr