Morčić je prisutan u riječkoj svakodnevnici kao prepoznatljiv simbol Rijeke i Riječana. Najprije kao nakit, a poslije u različitim medijima kao aplikacija na raznim suvenirima i zaštitni su znak riječkog karnevala. Ne zna se kada se pojavio u Rijeci kao ni njegovo značenje, genezu i tipologiju.
Ideju o izradi morčića kao skulpture u keramici Margareta Krstić je dobila proučavajući knjigu Morčić, riječki specijalitet, Theodora de Canziani koja je izdana na hrvatskom i talijanskom jeziku 2004. godine
Knjiga govori o tradiciji riječkog zlatarstva, naušnicama i ogrlicama s likom morčića koje su izrađivali riječki zlatari. U Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci postoji rukopis o morčićima kojem je autor Riccardo Gigante, povjesničar i kolekcionar ujedno sin najpoznatijeg moretista Augustina Gigantea. On je morčiće podijelio na tipove turco i indiano prema oblicima pokrivala za glavu tj. turbana i perjanice. Ni on nije znao pouzdane odgovore o značenju i genezi morčića pa povod izrade morčića navodi legendu o bitki s Tatarima na Grobničkom polju.
Radmila Matejčić u svom znanstvenom radu Morčići ili Mori objavljenom 1964. godine, proučavajući genezu riječkog morčića navodi helenističke primjere naušnica i venecijanski utjecaj na morčića u 17. stoljeću. Povod nošenju naušnice morčića navodi legendu zabilježenu na Grobnišćini u borbi s Turcima:
„Turci su se utaborili na Grobničkom polju i prijetila je opasnost da napadnu susjednu Rijeku. Zrinjski je s Gradine kod Jelenja odapeo strelicu koja je pogodila turskog pašu u sljepoočnicu i Turci su se dali u bijeg. Za vrijeme opsade Riječani su podizali oči k nebu i molili da padne kamenje s neba i pobije Turke. I zaista, dok su Turci bježali počelo je s neba padati kamenje koje ih je zatrpalo. Jedino su po polju ostali njihovi turbani. Kao uspomenu na taj događaj Riječani su svojim ženama stavili naušnice s glavom pokrivenom turbanom.“
Uz opis naušnice zapisala je postupak izrade morčića koji joj je prezentirao jedan od posljednjih riječkih moretista Raul Rolandi (1875. – 1960.).
Postupak izrade: Negativ u koji se ulijeva zlato radi se u mladoj sipinoj kosti u koju se utisne model morčića. Na odliveni pozitiv nanosi se emajl. Dijelovi lica i poprsja oblikuju se od emajla crne boje iz kojeg izviruju detalji lica (oči, uši i usta). Nakon nanošenja emajla naušnica se peče, a nakon pečenja čisti i polira te se dodatno dorađuju detalji. Posebno je zahtjevna dorada u kojoj se graviraju zlatni dijelovi koji izviruju iz emajla.
Naušnice morčić nosile su se na Grobnišćini, Kastavštini, Vinodolu i Gorskom kotaru. Margaretin otac Milan Klić, (1907. – 1980.) pričao joj je da je naušnicu morčića na desnom uhu nosio njegov djed. Vjerojatno su najstariji morčići bili muške naušnice a tek kasnije postaju ženski nakit pučanki riječkog zaleđa.
Tekst Theodora de Canziani za katalog Morčić – Margarete Krstić
Naziv „mori“, „morčić“ potječe od riječi Maurus što znači Arapin, u dijalektnoj formi venetskog govora „moro“. Morčić je nastao mješavinom kultura Europe i dalekih mističnih krajeva orijenta. Orijentalni modni ukus 17. i 18. stoljeća načinio je spoj negroidnih tipova i istočnjačke mode iskazane u neobičnim turbanima, perju, dragom kamenju, zlatu, srebru i bogatstvu orijentalnog tekstila. Ti prikazi nisu izmišljeni nego su posljedica aktivne trgovine, time i kulturnih utjecaja i stalne migracije ljudi. Motiv crnca miješa se i s Turcima kao posljedica turskih napada pa Turci i crnci bivaju izmiješani da bi se dobio raskošni „moro“. Legendi o postanku morčića ima više a njihov razvitak pretpostavlja se još iz umjetnosti antičke Grčke ili umjetnosti egipatske civilizacije.
Margareta Krstić osmislila je i napravila 20 skulptura morčića u keramici za izložbu Jaslice svijeta u Rijeci, u organizaciji Betlehemskog muzeja iz Betlehema, što su prve skulpture u keramici na ovim područjima uz skulpture riječkih patricija. Margareta Krstić pokazala je svoje jaslice svijetu predstavljajući Republiku Hrvatsku, i upravo zbog nje 2008/2009. godine jaslice svijeta došle su u Rijeku. Margareta Krstić je zaslužna za ovaj događaj jer je izlažući svoje autentične jaslice svake godine na velikoj svjetskoj izložbi u Veroni i drugim europskim gradovima skrenula pozornost organizatora ove jedinstvene izložbe na Hrvatsku i Rijeku. Zato je, željom organizatora, potpuno zasluženo, na riječkoj izložbi Jaslice svijeta u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci dobila najveći i najreprezentativniji prostor. Margareta je u raku tehnici visine od 40 do 60 cm, po prvi puta napravila prve riječke jaslice, u njima, uz Setu Obitelj zaigrali su „Riječani“. To je pravi riječki specijalitet, morčići u sto varijanti. Svi Mori, Turki, Indijani u varijaciji boja i oblika dočarali su Riječanima i svijetu tko smo. Riječani će sada biti po pravi puta ovjekovječeni u jaslicama sa Svetom Obitelji u dane blagdana. Poticaj tome kreće još od pradavna Grobnika i legende o postanku tog riječkog autohtonog nakita. U knjigama Riccarda Gigante, Radmile Matejčić i Theodora de Canzianija je sinteza tog najprepoznatljivijeg od davnina riječkog identitetnog biljega, njegove ekselencije Morčića, i motiva jaslica što nas dovodi do prekrasnog saznanja: Moro se rodio! A Riječanke i Riječani nepresušno teku dalje. Tako s ponosom jasno i glasno recimo: “ Indeficienter!“
Margareta temu nije iscrpila i dalje radi na neponovljivim i prepoznatljivim originalima.
Za drugu priču Riječkih jaslica koje je prvi puta postavila na svjetskoj izložbi jaslica u tradiciji i kulturi u Veroni 2009./10. napravila je nove morčiće.
U trećoj priči Riječkih jaslica, Svetoj Obitelji došli su se pokloniti patriciji, morčići ali i Zrinjski i Frankopani. Pedesetišest skulptura u raku tehnici prvi puta izložila je 2011./2012. godinu u Bazilici Santa Maria del Popolo u Sali Bramante u Rimu te je dobila Prvu nagradu za strane državljane PRIMO PREMIO PAEZI ESTERI.
Njeni morčići bili su izlagani na desetak svjetskih izložbi jaslica: u Rijeci 2008., Rimu 2009., 2011., 2014. i Veroni 2009., 2010., 2012., 2016., 2018., 2019. godine. U Faenzi na svjetskom sajmu i izložbi keramike 2010. godine. U New Yorku 2009. na Croatian art&craft EXPO 1, a 2010. godine na samostalnoj izložbi umjetničke keramike na temu „Kako su živjeli i odijevali se naši stari“ u Gallery MC, 549 West 52nd Street, Manhattan, New York a izložbu je otvorila tadašnja veleposlanica Kolinda Grabar Kitarović.
Morčić je takodjer u jaslicama koje je Margareta Krstić poklonila Svetom ocu Franji 2014. godine, a sve je dokumentirano u knjizi Moje jaslice koju je izdala u nakladi Udruge Margareta CRO ART za Božić 2020. Katalog Morčić izdala je 2009., a Monografiju 2014. godine.
Margaretini morčići također se nalaze u stalnom postavu Spomeničke knjižnice i zbirke Mažuranić-Brlić-Ružić, Villa Ružić Pećine 5 u Rijeci.
Morčići su zaštićeni i upisani u registar industrijskog dizajna Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pod brojem D 20090207-3, 4 i 5, razred i podrazred prema Međunarodnoj klasifikaciji Loc (9) Cl. 11 – 02 s naznakom proizvoda Umjetnička keramika dizajnera i nositelja Margareta Krstić, Podkilavac 35, 51218 Dražice, Hrvatska.
Margareta je do sad napravila oko sto morčića u raznim tehnikama i veličinama a uvijek ih radi s velikom ljubavi i željom da ljudima donesu sreću.
