Alfred Krupa proslavio hrvatsko i karlovačko slikarstvo diljem svijeta

Akademski slikar Alfred Krupa, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik. U posljednje vrijeme postigao je iznimne rezultate u inozemstvu i za svoje slikarstvo bio nagrađen

Miroslav Pelikan

Nedavno ste rangirani u Njemačkoj među prvih sto umjetnika svijeta.
Nisam u općem poretku tj. ljestvici, ali jesam u nizu specifičnih kategorija, u nekima i u prvih deset (moderno slikarstvo tušem, tu sam čak i napredovao s 9. na 7. mjesto.)

Mnogi su inozemni mediji posvetili priloge Vašem radu.
Jesu, i to me raduje jer se sve radi o žiriranim poznatim publikacijama iz raznih zemalja, većinom iz Velike Britanije i SAD-a. To je u biti sada već dugogodišnji kontinuitet.

Ne zaboravimo spomenuti Documentu iz Kassela.
Documenta, inače uz Venecijanski biennale najvažnija svjetska izložba suvremene umjetnosti, u prošloj i ovoj godini je zauzela posebno mjesto u mojoj umjetničkoj biografiji. U svoju knjižnicu uvrstili su katalog moje samostalne izložbe “Moderno slikarstvo tušem – Modern Ink Painting” koja se održala u studenom 2019. godine u karlovačkoj galeriji V. Karas i stručnu knjigu “Mislite! “Think!” koju je izdalo POU Sv. I. Zelina, a financirala Zagrebačka županije. U svoju pak zbirku dokumenata bitnih za povijest suvremene umjetnosti uvrstili su original rukopis (manuskript) mojeg programatskog teksta iz 1996. koji je danas poznat kao “New Ink Art Manifest” i bitan je za cijeli New Ink Art slikarski pokret.

Nedavno je državna agencija NARA iz USA kreirala Vaš profil.
Da. To me je baš iznenadilo. Radi se o bazi podataka SNAC koja se bavi objedinjavanjem primarnih izvora tj. arhivskih materijala na međunarodnoj razini.

Dobro stojite i u Grčkoj, uvaženi ste član Akademije.
I to je još jedno lijepo iznenađenje! Puno smo komunicirali. Organizacija koja objedinjava individualce koji djeluju u lepezi umjetnosti (od glazbe, preko poezije i književnosti do likovnih umjetnosti).

Kako ste osobno doživjeli sva ta priznanja?
Svakako mi je to ugodno. To je ljudski, zar ne? I potvrda da ne radim uzalud, da to netko ipak vidi i valorizira.

Kako ste postigli sve te izvrsne rezultate u međunarodnoj konkurenciji?
S obzirom da mene nitko ne “gura” i s obzirom da iza sebe nemam kustoski ili neki drugo lobi, moćnu galeriju ili muzej s mrežom kontakata i financijskim resursima, pretpostavljam da sam postigao to što sam postigao svojom upornošću i objektivnim tj. mjerljivim uspjehom u svojem primarnom radu.

Što je trenutno novo u Vašem atelijeru?
Neka to ostane za neko vrijeme “mistično”!

Planovi, izložbe, monografije, nastupi…?
Pa, eto, sljedeći mjesec (travanj) možete pogledati moj žirirani autoportret “Boksač koji nikada ne napušta ring” u Galeriji Prica u Samoboru tijekom trajanja 5-og međunarodnog trijenala autoportreta “Ja – između zbilje i imaginacije”.

Što mislite generalno o suvremenoj umjetnosti?
Ćušpajz, s velikom produkcijom koja se svodi na dosjetku, rekompoziciji, “pastiš”, koja bježi ili u akademizam 19. stoljeća ili nekomunikativnu konceptualnost. Često se bazira na fokusiranju na efekt, a ne autentičnost i suštinu. Pomiješano s time, biseri i dijamanti. Rijetki, ali fantastični!

A o domaćoj likovnoj produkciji?
Nažalost, nju dobro ne vidim. Vidim samo one autore koji su blizu državnim medijima i državnim ustanovama kulture. Znači nemam širi uvid u trenutno stvaranje naših likovnih umjetnika.