Pero Pavlović
LINDŽO
Hoće riječ da ubrza
Svaki korak ritam zvuka
Pokrene te čudan polet
Razigra se noga ruka
Samo živo živo živo
Svirka svira srce dira
Samo svirče nemoj stati
Svako će ti talir dati
Pa zanesen brzom igrom
Nekom snagom što se rodi
Naokolo kolo korak
U okrete tad te vodi
Živo momci Hercegovci
I curice Hrvatice
Živo pljeskom po koraku
Živo rodu po komodu
Igra lindžo naokolo
Uokolo sve se kreće
U pitomom kraju sunca
Kolo kreće okreće se
Na kamenu rodne grude
Čarobna se kola broje
Plavi svirač bira zvijezdu
I zvjezdano kolo svoje
Zlatne žice u lijerice
Obajan u pjesmu sanak
Pjevna slovca u krijesnice
Ispjevat će blagi danak
Kolo kolo naokolo
Hitro vito vilovito
Svirač svira žice dira
Ludom srcu ne da mira
Poskočica lindžo izvorno se u Hercegovini plesala u neumskom Gracu. Nedjeljom, po završetku sv. Mise, svirač bi pred gradačkom crkvom sjeo na kakav panj ili stolicu, naslonio lijericu na koljeno lijeve noge i gudalom bi počeo prebirati preko triju struna lijerice a stopalom desne noge snažno, u ritmu lindža, udarao o zemlju. Začas bi zaigralo kolo. U kolo se hvatalo i staro i mlado. Narod bi okružio kolo i uživao u veseloj igri i plesu. Lindžo se plesao i na sijelima, zabavama i svadbama. Širio se po neumskoj okolici. Za razliku od lindža koji se pleše u Dubrovniku, hercegovački lindžo puno je brži i temperamentniji. Danas ovaj ples izvode mnogobrojna kulturno-umjetnička društva u Neumu i susjednim hercegovačkim mjestima.
