Skip to content

Sakralna plastika Vitolda Košira pršti energijom i odlučnošću

Proces lijevanja u broncu beskrajno je uzbudljiv. Miris rastaljenog bakra, olova i kositra i zvuk vatre iz velike peći strahovito su impresivni

Miroslav Pelikan

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar Vitold Košir (akademski je glazbenik i gorljivi sokolar) autor je iznimnog skulptorskog opusa, izlagao je na mnogim zapaženim samostalnim izložbama u domovini i svijetu. Kreator je također i sakralnog opusa.

Gospodine Košir, autor ste kompleksnog kiparskog opusa. Također ste izradili i niz skulptura sa sakralnom tematikom. Ostvarujete sakralne teme na specifičan način. Izdvajamo izložbu Glagoljska misa.

Leoš Janaček komponirao je toliko moćno, toliko intenzivno djelo da sam imao potrebu izraditi cijelu crkvu u kojoj bi se to djelo smjestilo. Snaga te glazbe navela me da upotrijebim željezo i izradim niz brutalnih skulptura koje su u galeriji stvarale elemente crkve – oltar, rozetu, stupove. Fotografija uz tekst snimljena je u Galeriji umjetnina u Splitu. Glagoljaški brevijar dio je tog postava, a ogromni komadi željeza zaliveni u beton imaju daleku asocijaciju na glagoljsko pismo.

Posebice se ističe Vaš spomenik biskupu Martinu Borkoviću.

Arhitekt Darko Stresec nosilac je idejnog rješenja spomenika. Bili smo fascinirani dječakom koji je rođen krajem 16. stoljeća u Domagoviću kraj Jastrebarskog tokom života stigao biti i general pavlinskog reda i zagrebački biskup i banski namjesnik. Brončani spomenik postavljen je na trgu u njegovom rodnom mjestu. Odlučili smo se za lik koji pršti energijom i odlučnošću. 

Proces lijevanja u broncu beskrajno je uzbudljiv. Miris rastaljenog bakra, olova i kositra i zvuk vatre iz velike peći strahovito su impresivni. Ideja da se na vatri rastali metal, ulije u kalup i stvori novi oblik – oruđe, nakit, oružje ili skulpturu – predstavlja sam osvit ljudske civilizacije.

Osorska trilogija?

Berislav Šipuš i Boris Papandopulo za glazbeni festival Osorske večeri na poticaj Danijela Marušića komponirali su i kao dirigenti Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije – čiji sam kao violist član – praizveli djela nastala na napjeve otoka Cresa. Sve tri praizvedbe HRT je snimio i kada je odlučeno da se objedine i izdaju u formi DVD-a dobio sam poticaj da napravim skulpture s motivima tih napjeva. Dao sam sve od sebe da se osjeti snaga i drevnost otočke glazbe i suvremen pristup kompozitora. Fotografije Osorskog requiema, Osorskog plača i Osorskog misterija nalaze se na coveru tog vrlo raskošnog izdanja. 

Spomenimo i Partituru posvećenu Marinu Držiću i njegovom sviranju orgulja u crkvi.

Izložba u Dubrovačkoj palači Sponza bila je posvećena onim djelima Marina Držića koja su tokom vremena nestala. 

Vratili smo u skulptoralni život urotnička pisma poslana Cosimu Mediciju, tekstove nestale komedije Pomet, osmrtnicu iz Venecije u kojoj je preminuo, a kako je radio kao orguljaš u dubrovačkoj katedrali izvjesno je i da je po tadašnjem običaju i komponirao djela koja je sam i izvodio. Tako je nastala velika partitura koja u grafizmima koristi neume, tadašnji oblik notnog zapisa.