Berta Miloš realizira ovu seriju radova korištenjem literarne komunikacije: slovima i tekstom. Ona za podlogu koristi bijelo platno gdje boja podloge (p)ostaje sastavni dio kompozicija
Eugen Borkovsky
Berta Miloš: MODRA NIT SJEĆANJA
samostalna izložba / mostra personale
Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos izložbe: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura:
subota / sabato, 13. III. 2021, u 17.00 h
Gradska lođa / La loggia della città –
Gradska galerija Fonticus Grožnjan/Grisignana
Berta Miloš: MODRA NIT SJEĆANJA
Berta Miloš zna da nit može evocirati (o)sjećanje.
Prepoznavanje podloge prepušteno je oštrom ubodu igle.
Šav je kontroliran memorijom.
Autorica dopušta plohi da (p)ostane čista.
Namjera nagoni umjetnika da izabere sredstva i materijal kojim bi izgovorio zamišljeno. Otkrivanje znakovitosti memorije omogućava poigravanje. Sjećanja postaju materijal za oblikovanje/preoblikovanje. Berta Miloš još jednom potvrđuje da u svijetu suvremene umjetnosti tehnologija i materijal ne označavaju status djela. Umjetnica predstavlja radove izvedene nekonvencionalnom tehnikom, ponuđene kao slike i/ili instalacije u prostoru.
Berta Miloš realizira ovu seriju radova korištenjem literarne komunikacije: slovima i tekstom. Ona za podlogu koristi bijelo platno gdje boja podloge (p)ostaje sastavni dio kompozicija. Na njega intervenira linijskim crtežem, tehnikom vezenja, koristeći iglu i konac tamno modre boje. Postupak možemo svrstati u granično područje grafike i/ili crteža. Postav galerijskog mira ispunjen je nizovima bijelih platnenih izrezaka u nekoliko veličina. Na njima nalazimo zapise, ponegdje popraćene arabesknim biljnim motivom. Svi objekti su plošni. Komadi platna nisu uokvireni, ali su pravilni, zarubljeni i pažljivo izravnani. Autorica se oslanja i na doživljaj postava kao cjeline. U tom smislu, možemo govoriti o prostornoj instalaciji.
Berta Miloš na bjelinu platna vezom ispisuje sekvence osobnih zapisa. Radi se o izdvojenim stihovima njenih pjesničkih radova. To je trag koji autorica nudi prijateljima, poznanicima, publici. Jer, ova njena svojevrsna ispovijed postaje ponuda koja može biti doživljena kao iskaz nadgradnje osobnom stavu. I nama se ponekad događa da namjerno neku misao ili spoznaju, u koju nismo sasvim sigurni, izvrgavamo verbalizaciji nekom percipijentu kako bi njegovu reakciju/energiju komentara iskoristili za odbacivanje, korigiranje, ili pak definitivno prihvaćanje. Ovime se instinktivno prebacujemo na područje razmjena energija. Doslovnost riječi, slike, zvuka, pokreta postaju sekundarni. Riječi i tako ne smijemo doživljavati u njihovu doslovnom značenju. Pojmovi, besjede, riječi trebale bi biti doživljene tek kao oznake, smjerokazi promišljanja.
U ovo vrijeme prijetnji, nezakonitog i nametnutog izdvajanja pojedinaca, nažalost, većina ljudi još uvijek nije došla do spoznaje o svome stanju neslobode, kao što nije postala svjesna potrebe da se takvo stanje promjeni. Ovaj projekt možemo doživjeti kao hrabri iskaz, upozorenje, ali i kao mogući primjer osobne katarze. Ciljano, kao predložak, uzima intimne trenutke svog pjesničkog iskaza i s njima gradi ponudu. Osobna, ali i socijalna problematika uočljiva je po motivima/zapisima, ali i po korištenoj tehnologiji. Tako autorica posredno problematizira i žensko pitanje.
Umjetnici je bjelina potrebna kao polazište, kao bojno polje na kojem može izgovoriti intimno. Iskaze, ispisane plavim koncem doživljavamo kao niz asocijacija jer autorica ne navodi cijele strofe ili rečenice, već samo dijelove, isječke poetskih tekstova. Iz tog razloga radovi nude asocijacije jer je direktna narativnost svedena na minimum. Osamljenost sličnih vizura ove izložbe rastvorena je serijom – zapravo serijama koje imaju slične karakteristike i sličan emotivni naboj. Berta Miloš niže prikaze memorijskih karakteristika koji postaju umnožena projekcija osobnog. Unutar pojedinog formata neki elementi ostaju osamljeni, bez obzira jesu li u odnosu ili su neovisni. Uostalom, kao i u životu, samoća zapravo ostaje jedina konstanta koja nas prati, bez obzira jesmo li usred čopora ili u intimi svoje sobe. Ponekad samoću nazivamo osobnošću, ali bili ponosni na taj kompliment ili ne, uvijek ostajemo sami. U ovom slučaju, dojam sjete, čežnje, izazvan memorijom, dodirna je točka umjetnika i promatrača. Umjetnik promatraču nudi iskren vizualni iskaz koji ovaj može prihvatiti kao podijeljeni osjećaj. Oboje postaju sudionici iste ideje.
Umjetnica posjetioca zadržava u prostoru galerije i nudi mu razlog zadržavanja. Nudi mu sudjelovanje: iščitavanje. Ideja „bijele kocke“ kao idealnog miljea za prezentiranje umjetničkih radova, koji su sami za sebe zaokruženi autonomni entiteti, potječe iz faze modernizma. U našem slučaju, nosi nekoliko konotacija. Ova strategija signira paralelu „bijele kocke“ i prostora kuhinje, sobe u kojima smo nalazili zidnjake sličnih karakteristika. Oni su uvijek bili jasni: zapisi čitki, često na rubu humora, a asortiman predmeta predstavljen prepoznatljivim stilizacijama. Berta Miloš provjerava neutralnost/definiranost ovih prostora uvodeći jedan u drugi. Prostor doma uvodi u galeriju. Jedan je realan, a drugi irealan. Ovdje umjetnica dotiče postmodernizam po izboru teme, materijala i načinu plasmana umjetničkog promišljanja.
Na razmeđi boli i sreće baziran je cijeli ljudski vijek. I bol nemoći, kao i bol nadmoći, neprepoznati kao takvi, uzrokuju dugačak niz posljedica koje nam mijenjaju život. Znanost nam više ne pomaže. Znanost je postala oruđem progresa, ali nije riješila probleme, kao što se to od nje očekivalo. U mnogim slučajevima znanost je pod krinkom neutralnosti poslužila kao isprika za dominaciju, manipulaciju i represiju. Znanstvena se koncepcija svijeta ne obazire na društvenu i socijalnu stranu čovječanstva. Jer kapital, politiku niti vjere ne zanima jedan čovjek. Pojedinac je nebitan. Važno je imati krdo kojim se manipulira. U korist nekog višeg interesa pojedinac može poginuti, umrijeti od gladi, jednostavno nestati. Herojstvo se pripisuje onome tko nešto učini u korist tog nametnutog interesa. U ovom projektu motiv je oslobođen herojskih, idealnih ili aristokratskih konotacija. Autorica stvara metacjeline, osobno pretvarajući u arhetipske znakove.
Kao što nam je potrebno više nota za iskazivanje zvuka tijekom određenog vremenskog intervala, tako je autorici bilo potrebno nizanje elemenata da bi izvela osobni doživljaj tijeka koji ima više konotacija. Važan aspekt premise je emotivna mijena kako ju doživljava autorica. Ponekad jasno, ponekad znakovito, čak i na istom radu očitavamo raspoloženja, utiske, trenutne odbljeske svijesti. Autorica nam ponekad govori direktno, a ponekad svoju ispovijed pripovijeda citatima koji su samo njoj jasni. Dešifriranje iziskuje napor. Čini nam se da svaki rad predstavlja dio pisma upućenog nekome tko bi ga morao razumjeti. Kao da je započet idejom pisanja dugog i dramatičnog zapisa koji je shvatljiv samo upućenima. Pisma su, pored razgovora uživo, najosobniji način komuniciranja, odašiljanja i razmjene poruka, misli, razmišljanja. Rukom ispisana poruka postaje trajan osobni dokument trenutka. Poput dnevnika koji se, za razliku od pisma, ne razmjenjuje. Ovi radovi Berte Miloš onirička su razmeđa ova dva načina izgovora intimnih promišljanja. Navedeni smo na percipiranje radova kao „putovanjima“ kroz podsvijest, intuiciju, emocije, snove… Ovim usmjeravanjem doživljaj radova pomičemo ka intuitivnom iščitavanju. Dana nam je sloboda da oblike povežemo s vlastitim predodžbama. Oslobođeni smo prihvaćanja radova čvrstom uslovljenošću oblikovne ponude. Dojam cijelog niza nipošto nije negativan. Odaje i nudi pritajenu radost neizvjesnosti sretnog trenutka.
Berta Miloš rođena 31. III. 1972. godine u Dubrovniku. 1990. godine maturirala u Školi za Primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, na odjelu dizajna tekstila. 1995. godine diplomirala na Tekstilno tehnološkom fakultetu na odjelu dizajna tekstila i odjeće. Svoje je radove predstavila na 18 kolektivnih i 16 samostalnih izložbi. Članica je HDLU Dubrovnik. Živi i radi u Štikovici pored Dubrovnika.
