Može li se HNK srozati još niže? Portal Index.hr prenio je jednu sramotnu objavu Facebook stranice Hrvatskog narodnog kazališta
Naime, već nekoliko dana se piše o vrlo primitivnoj akciji skupljanja novca navodno u humanitarne svrhe za Petrinju gdje će građani kao na aukciji ponuditi najveći mogući iznos za nekog estradnjaka, posvudušu, starletu, posvudušnjaka ili starletana koji će onog tko ponudi određeni iznos dočekati 25. ožujka u loži HNK i s njim odgledati predstavu. Od nazovi estradnih imena koja Dubravka Vrgoč sa svojim do temelja srozanim Hrvatskim narodnim kazalištem nudi za društvo gledateljima koji će dati novac na toj mizernoj aukciji su Nives Zeljković odnosno Nives Celzijus, Davor Gobac, Zlatan Zuhrić Zuhra, Tereza Kesovija, Gabi Novak, neki Ribafish, Boris Jokić, Ana Begić Tahiri, Nina Violić i još neki da ih sad sve ne nabrajam. Prestrašno. To izgleda tako jeftino. Doslovno kao neka vrsta prostitucije. Baš me zanima kako će ova ponuđena imena odraditi ovu nazovi humanitarnu večer s gledateljem, ali pravi kazališni gledatelj si ovaj mainstream cirkus neće dozvoliti a naročito si neće dozvoliti ovakvo poniženje i da time sroza zapravo samog sebe.
Prvo, sumnjive su sve ove nazovi humanitarne akcije za Petrinju jer se u nekoliko navrata pisalo da donacije uopće ne primaju građani ni Petrinje ni Siska ni Gline. Sjetite se medija koji su otkrili da su donacije što se tiče odjeće završile bačene tamo s onim bočicama hrane za bebe na smetlištu a Crveni križ kad su mediji postavili pitanje zašto su to bacili ostao nijem.
Drugo, pravi kazališni gledatelj ako je iole normalan i razuman se neće ponašati kao sumanuta i luda “groupi djevojka” koja je opsjednuta nekim poznatim glazbenikom željna njegove pažnje za jednu noć i poniziti se do te mjere da kupi društvo neke nazovi poznate estradne zvijezde ili posvuduše koja predstavu neće niti razumjeti, s njom u loži odgleda predstavu a da ta estradnjača ili estradnjak na kraju kazališne predstave gledatelju neće reći niti hvala što ih je taj gledatelj izveo zapravo na predstavu omogućivši estradnjači ili estradnjaku besplatno gledanje kazališne predstave koja budimo realni te estradne likove niti ne zanima već ih zanima samo da za tu prigodu budu uslikani za Story ili za Gloriju. A onda sljedeći dan ako slučajno taj isti gledatelj na ulici susretne baš tu estradnu figuru koju je izveo u kazalište estradna figura će se napraviti da ga ne poznaje i od tog gledatelja samo okrenuti glavu ako ga uopće u svojoj vlastitoj veličini i prepozna a ako se naivni gledatelj javi toj estradnoj ličnosti odnosno neličnosti i još se onda sam više sroza s blesavim upoznavanjem tipa:” – Joj dobar dan, znate ja sam ona ili onaj od jučer koji Vam je kupio kartu za kazališnu predstavu za Vaše društvo u loži ono znate za Petrinju jel me se sjećate?” – Na što će estradna figura s visine odgovoriti: – ” Joj ah da, sad sam se sjetio ili sjetila, oprostite žurim”. – I otići od sirotog gledatelja koji će ostati kao pokakan golub na strehi. Da, da, ljudi moji, osvijestite se i budite realni, to su vam sve ove nazovi veličine, bilo ova naša tu kuruza koja ovdje raste bilo ova svjetska.
Treće, ovi svi estradnjaci koji su ponuđeni kao društvo gledateljima da s njima budu u društvu imaju dovoljno novaca da si sami kupe kazališnu kartu i da onda sami budu toliko pošteni pa da doniraju pomoć za Petrinju od svojih novaca. A Dubravka Vrgoč se nije sjetila da bi recimo mogli u lože estradnjaci koji imaju puno novaca izvesti recimo trgovkinju iz Konzuma, medicinsku sestru, upravnog referenta, čovjeka koji radi u Čistoći ili čovjeka iz Hrvatske gorske službe spašavanja pa zašto se jednom ne bi napravila takva humanitarna akcija gdje će napokon ove kao razvikane poznate osobe uplatiti novac iz svog vlastitog džepa i zaista istinski sudjelovati u nekim humanitarnim akcijama? To bi bilo pravednije a ne ovako.
Četvrto, odlazak u kazalište je jedan vrlo neobičan i zapravo čaroban čin ali to ne razumiju svi, to razumiju samo pravi kazališni gledatelji, u kazalište ne ideš s nekom tebi nepoznatom osobom koju znaš s na primjer televizije, da to je samo medijski poznata osoba ali tebi kao pojedincu je totalno nepoznata, u kazalište se ne ide sa potpunim strancem, već s nekim poznatim s nekim članom obitelji majkom, ocem, mužem, ženom, djedom, bakom, sestrom, bratom, prijateljem, prijateljicom ili sam. Kad ideš sam u kazalište to je vrlo zanimljiv osjećaj, kad prođe pandemija, probajte, vidjet ćete o čemu pričam ali očito previše pričam jer ljudi ne razumiju ali mnogi i neće razumjeti.
Dubravka Vrgoč ovime radi neki mainstream. Ali ne znam zašto to radi. Pred nekoliko godina u svijetu su u kazalištima radili svašta a onda kad su vidjeli da to ničemu ne vodi ponovno su se pokušali vratiti osnovama. Inače televizija je za svakoga ali kazalište nije.
Kazalište je slično poeziji ili ga voliš ili ga ne voliš. Jednom je Lucija Stamać rekla:” – Televiziju može gledati svatko i televizija je za sve ali poezija nije za svakoga”. Tako je i s kazalištem. Na žalost Hrvati su stalno za svijetom po nekoliko godina uvijek unatrag. Mi smo baš gubitnici u svakom pogledu. I još nešto Dubravka Vrgoč i njezin do temelja srozani HNK u ovo društvo za koje se vrši uplata da bi besplatno gledali na račun gledatelja predstavu nije se sjetila uvrstiti niti jednog pisca pa čak niti tu razvikanu Moniku Herceg koju je hvalila na sva usta i koje su pune novine kao niti jednog od njezinih kolega pisaca iz Društva pisaca koje se uglavnom protežira, Društvo hrvatskih književnika neću ni spominjati jer mi smo u Republici Hrvatskoj na crnoj listi i na onoj od HRT-a a naročito na ovoj od Dubravke Vrgoč. Ali mi nismo toliki bijednici da čekamo da nam netko plati kazališnu kartu pa čak i za humanitarne svrhe a neki od nas iz DHK smo ujedno i pravi kazališni gledatelji koji si takve stvari ipak ne bi niti dozvolili. Uvijek sam sebi kupovala kazališne karte i nisam ni o kome ovisila i ne bih a ako se radi o humanosti onda sama otvorim svoj novčanik i uplaćujem humanitarno ali s novcima koje sam sama svojim vlastitim trudom i poštenim radom zaradila. A tako je i u svemu ostalom. I da još nešto uplaćivala sam i za Petrinju, međutim budite oprezni s tim humanitarnim akcijama jer mediji su pisali da humanitarna pomoć do Petrinje, Siska ili Gline uglavnom ne stiže sjetite se samo članaka o tome da su ljudi donirali i odjeću i hranu i da su te donacije i odjeće i hrane za Petrinju, Sisak i Glinu završile na smetlištu.
Na žalost ovo je Hrvatska.
Zagreb, 9.3.2021. Nives Puhalo🎩🎻🎩
