Kako je dundo Gašpo postao kovač? |

Ima jedno malo napušteno seoce u brdima iza Žukovica i Dubravice u pravcu Ošlja (pripada župi Ošlje). Živa, tako je zovu. Tu baš kroz selo je granica Hercegovine i Dalmacije ali kuće su u dalmatinskom

U selu su živjele samo dvije familije, ali brojne. Šimunovići zvani Gašparovići i Konculi zvani Maletta. Prije 40 godina selo je napušteno i propadaju kuće, a vrti, njive i okućnice zarastaju u makiju. U jesen 1991. godine četnici su okupirali selo Ošlje. Dalje nisu mogli jer su pok. Andrija Matijaš i njegov zamjenik Nediljko Grubišić iz specijalnog voda gardijske brigade Split iz pravca Žukovica ušli u Živu i na dominantnom brdu Utrk postavili teški mitraljez i MB kojima su kontrolirali prostor i daljnji prodor napadačima.

Tražio mi puk. Grubišić fotografiju ove njihove baze u selu Živa. Pišu ratnu monografiju. Ja ne mogu otići uslikati, ali sam nešto pronašao.

Po ostacima kuća vidi se koliko su vrijedni bili majstori zidari i klesari u Živoj. Ovo jedinstveno guvno je svo isklesano na jednoj litici – špicom i macom.

Bilo je i kovača Gašparovića. koji su izumrli još prije Drugog svjetskog rata.

Kad su partizani u jesen 1944. godine “oslobodili” Hotanj, “oslobodili” su kovačnicu djeda Nikole (sve otjerali u Hutovo da oforme partizansku radionicu u malom skladištu na željezničkoj stanici. Radionica radila jedan dan – neuki majstori nisu uveče “udunuli” kovačku vatru i po noći sve izgorjelo u požaru!

Djeda Nikolu u ljeto 1945. godine ubili negdje oko Stoca (i tisuće drugih Hrvata koji su se odazvali na poziv nove vlasti uvjereni da nemaju nikakve ratne krivice…).

Na Hotnju je u kući bila glad. U jesen 1945. godine otišao Gašpo (r. 1930.) i brat mu Milan (r. 1931.) u selo Živu i iskali u pokojne Milovčuše da im da teški kovački nakovanj jer u Gašparovića više nije bilo kovača. Žena se smilovala i dozvolila im. Tako njih dvojica, dva nejaka djeteta, puna dva dana, korak po korak među sobom (a ponajviše kurlajući) donijeli nakovanj na Hotanj. I Gašpo počeo kovati.

Kad se dundo Gašpo 1962. godine trajno nastanio u Hutovu demontirana je na Hotnju kovačnice i na mazgama dopremljena u Hutovo.

Antun Gašparović zv. Džako imao je velike vinograde u Živoj i proizvodio najbolje vino koje je tržio kod hutovskih krčmara. On i njegova Milovčuša su učestalo prolazili preko Žukovica i Hotnja goneći na mazgi mješine najboljeg vina u Hutovo.

Ondje kod dunda Gašpe im bilo prijateljsko svratište i često bi na objedu ostajali.

Izravnali su račun oko nakovnja koji je Gašpi do kraja života bio osnovno sredstvo za rad.

Nakovanj iz Žive je sada zaključan u kovačnici pok. dunda Gašpe u Hutovu.