Ciklus akvarela Duška Šibla

Od živahnosti do bjesomučnosti, od skrivenih lica do maski, od sretnih do gotovo praznih, ispražnjenih lica, od jednostavne geste do složene kretnje, od bliskosti do udaljenosti u neptrekidnom gibanju, u nezaustavljivom kolopletu

Miroslav Pelikan

O najnovijim radovima akademski slikar Duško Šibl, trenutno u Londonu kaže:

„Došlo je do određenog zasićenja kolažima, pa da ih ne bi počeo ‘štancati’, odlučio sam prijeći na drugi medij. Kako u Londonu imam vrlo malo prostora i druga ograničenja izbor je pao na akvarel jer se lako čisti i radi na papiru. Inače nisam toj tehnici sklon budući da mi ne dozvoljava kontrastne i brze poteze. Povrh toga radim s dječjim vodenim bojicama jer zbog lockdowna do boljih nisam mogao doći.

Zadnji put sam njima slikao u osnovnoj školi, pa mi se zbog toga čini da sam se slikajući vodenim bojicama vratio u mladost.

Drugi tjedan ću se vjerojatno vratiti kolažima, a ovaj itermezzo mi je dobro došao za vježbanje strpljenja – moram nanijeti više slojeva slabog pigmenta jer sam navikao na jake kontraste, a akvarel je suptilan.“

Što se motiva tiče Šibl se zadržao dijelom i na svojoj omiljenoj temi, figura u pokretu, izvedenih dakle u miješanim tehnikama, akvarelu uglavnom, i kako sam autor ističe, iako je riječ o akvarelima, ne izgledaju tako.

Od živahnosti do bjesomučnosti, od skrivenih lica do maski, od sretnih do gotovo praznih, ispražnjenih lica, od jednostavne geste do složene kretnje, od bliskosti do udaljenosti u neptrekidnom gibanju, u nezaustavljivom kolopletu.

Najnoviji ciklus okarakteriziran je brzim i snažnim slikarskim potezom bilježenja ili čuvanja od zaborava trenutka dešavanja, vrlo kratkog odsjeka vremena, koloristički vrlo efektno, boja posebice dolazi do izražaja na bjelini podloge.

U ritmičnoj kombinaciji najčešće se izmjenjuju dvije ili tri figure u čudesnoj i tajanstvenoj koreografiji.

Izvrstan, razigrani ciklus akvarela Duška Šibla izvrsno se uklapa u nastajanje sve većeg, raznolikijeg ali i zanimljivijeg londonskog ciklusa.