Kršćanin mora biti mala evanđeoska svjetiljka

Moramo se čuvati duhovne lijenosti, odnosno da se dobro osjećamo u svojim molitvama i liturgijama i da nam je to dovoljno – istaknuo je papa Franjo danas prije molitve Anđeoskog pozdravljena na Trgu svetoga Petra i napomenuo – Upaliti mala svjetla u srcima ljudi; biti male evanđeoske svjetiljke koje donose malo ljubavi i nade; to je poslanje kršćanina

Kršćanin mora biti mala evanđeoska svjetiljka – rekao je papa Franjo danas prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra. Liturgija nas druge korizmene nedjelje potiče na razmišljanje o Isusovu preobraženju na gori, pred trojicom njegovih učenika (Mk 9,2-10) – rekao je Papa i podsjetio – Malo prije toga, Isus je navijestio da će u Jeruzalemu puno trpjeti, biti odbačen i ubijen.

Možemo si zamisliti što se tada moralo dogoditi u srcima njegovih najbližih prijatelja; slika snažnog i veličanstvenog Mesije došla je u pitanje, njihovi su se snovi srušili i tjeskoba ih je uhvatila zbog pomisli da je Učitelj, kojemu su vjerovali, ubijen kao najgori zločinac. Upravo u tom trenutku Isus je pozvao Petra, Jakova i Ivana i odveo ih sa sobom na goru.

Evanđelje kaže: „Povede ih na goru“. Gora je mjesto na kojem se dodiruju nebo i zemlja, gdje su Mojsije i proroci stekli izvanredno iskustvo susreta s Bogom – rekao je Sveti Otac i primijetio – Isus se zajedno s trojicom učenika penje na goru i zaustavljaju se na njezinom vrhu. Tu se pred njima preobražava. Njegovo sjajno lice i blistave haljine koje predskazuju sliku njega Uskrsloga, tim prestrašenim ljudima daju svjetlo kako bi prošli kroz tamu; smrt neće biti kraj svega, jer će se otvoriti slavi uskrsnuća.

Kao što je apostol Petar uzviknuo, lijepo je s Gospodinom ostati na gori, iskusiti to „predskazanje“ svjetlosti u srcu korizme – rekao je papa Franjo i napomenuo – To nas potiče da se prisjećamo, osobito kada prolazimo kroz teška iskušenja, kako je Gospodin uskrsnuo i ne dopušta da tama ima posljednju riječ. Ponekad u osobnom, obiteljskom i društvenom životu prolazimo kroz tamu i bojimo se da nema izlaza. Pred velikim zagonetkama kao što su bolest, trpljenje i smrt osjećamo se prestrašeni.

Često se na samom putu vjere spotičemo, susrećući sablazan križa i zahtjeve evanđelja koje traži da svoj život potrošimo u služenju, te da ga izgubimo u ljubavi, umjesto da ga čuvamo i branimo – rekao je Papa i nastavio – Tada nam treba drugačiji pogled, svjetlo koje osvjetljava tajnu života i pomaže nam nadići svoje zamisli i kriterije ovoga svijeta. I mi smo pozvani popeti se na goru, kontemplirati ljepotu Uskrsloga koji zrakama svjetlosti osvjetljava svaki djelić našega života i pomaže nam život tumačiti, počevši od svoje uskrsne pobjede.

Ipak, budimo oprezni; taj osjećaj koji kaže „dobro nam je ovdje biti!“, ne smije postati duhovna lijenost – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Ne možemo ostati na gori i sami uživati ​​u blaženstvu toga susreta. Sam nas Isus vraća u dolinu, među našu braću i u svakodnevni život. Moramo se čuvati duhovne lijenosti, odnosno da se dobro osjećamo u svojim molitvama i liturgijama i da nam je to dovoljno. Ne! Popeti se na goru ne znači zaboraviti stvarnost; moliti nikada ne znači pobjeći od životnih nevolja; svjetlo vjere ne služi kako bismo imali lijepe duhovne osjećaje.

Pozvani smo susresti se s Kristom, kako bismo prosvijetljeni njegovim svjetlom mogli nositi ga i omogućiti da svuda svijetli. Upaliti mala svjetla u srcima ljudi; biti male evanđeoske svjetiljke koje donose malo ljubavi i nade; to je poslanje kršćanina. Molimo Presvetu Djevicu Mariju da nam pomogne s divljenjem prihvatiti Kristovo svjetlo, čuvati ga i dijeliti s drugima – rekao je na kraju papa Franjo.

Ivica Hadaš – Vatikan