VRTNI PATULJAK (2/9)

Tomislav Marijan Bilosnić
VRTNI PATULJAK
(poema)

2. Pjevanje
POTRES U DONJEM SVIJETU BANOVINE

Vrtni patuljci stoljećima spavaju
stražare bez uzglavlja
S nama u našoj kući stanuju
i svako jutro
ponovno se rađaju
S večeri na mostovima uskrise
kuće s vječnošću spajaju
s dušama predaka
na dalekim obalama
Oni drže naše ključeve
Jedre ih zvijezde
paučinom omotavaju
kao zaboravljene trube jerihonske

A onda dođe potres
bujica mrtvih kuća prodire u oči
uz svaki se prag priljubljuje zemlja
U otvorenim usnama zatočeno stablo
u zamku smrti s njega orao uzlijeće
Još u zoru mogli su se čuti šumovi
kao nejasni glasovi putnika
koji polagano dolaze iz donjih slojeva
Potres prodire u pete
šiklja tamo gdje srce udara
diže se poput zmaja
koji se cijelu noć
u našoj kući gnijezdio
I vrtni patuljak je beskućnik
vrtni patuljak je sam
na bilo što sličili
i mi smo sami
Božić Nova godina Banovina razorena
kao da visi iz svemira
svakoga se trena mičući
poput lađe što traži obalu
Ovo je donji svijet Banovine
Zemlja je zinula
kao da se čelik iz visoke peći razlio
zalazeći za Petrovu goru
Ovo je tužna godina
ovdje se brda prelijevaju u rijeke
dašćući otječu daleko negdje
ne želeći se vratiti
Ovdje žene zapomažu i djevojčice umiru
s očima uprtim u vrtnog patuljka
Bol ne može ništa shvatiti
kruli u utrobi meteora
a onda negdje daleko zaškripi
kao vrata koja se ne daju otvoriti
Nema više koraka da bi se bježalo
ni ceste nema koja je jučer ovdje ležala
ni krova crvenog koji je vatra planula
Zelena šuma njega je potamnjela
Ovdje su ruševine
kao krpe odcijepljene s košulje
mrtve stvari koje se odriču svog vremena
Zvonici rastu padajući
šireći krila svojih zvona
Ne znam što misliti o svijetu
kada se zemlja pretvara u oblak
u magleni dah diva
kojega gromovi ne mogu zatući
Odričem se vremena koje ubija prostor
Bit ću patuljak dijete poslušno
bez zemlje neba i vode
patuljak duha vulkanskog
Moja je maska od pepela Etne
od obruča leda
Moja je krinka sjena što se na raskrižju podiže
tiha i nepokretna
s križem u kičmi

Zagreb lebdi
na jeziku kojim je govorio Šenoa
lebdi prije spavanja i prije buđenja
i na tri se strane dijeli
i svi žive u životu drugih
U Petrinji otac i sin
svatko na svojoj gredi
nebo i zemlja na križu poznatom s Golgote
Svjetlost je beskrajno visoko
a sunce diže vodu do usta
u kojima svako čudo nestaje
U tri po tri kuće
pet zrakastih trokuta
nebo zemlja i sin
ispunjavaju rupu otvorenu u vrtu
horde konjanika s trubama ječe
pored zida što treperi
kao baterijsko svjetlo u nečijoj ruci
Svi su zaklopili oči
suze prelijevaju preko greda
U Glini sve je tako beskorisno
kao i zaborav
Gotovo da se baš ništa ne kreće
sad je i žalost sama u svome šatoru
Pusti su putovi za Sisak
nitko ih s prozora ne gleda
Vode li vode
Odre u Kupu
Kupe u Savu
u pustinju između kuća
Još samo zemlja i voda naprijed stupaju
U selu Brest
kiši i dalje
Brel je nemoguć
U deku su ga umotali
ispred kuće što bježi
jedva govori
Međurače
Mokrice Gornje
i Donje
i Srednje
lebde kao otoci
i odriču se svega što ih sprečava
Ni jedna vatra ne gori kao znak prolaza
metež crnih stabala magla ne primjećuje
tu leži kuća bez pristojnosti
Nemojte slikati
ništa nije ostalo
osim lica
koje sliči na zavežljaj
Nebojna se i neba boji
svakog otvora na njemu
nitko iz crkve Župe svetog Vida ne vidi
oči vrtnog patuljka
uronjene u crijepove na krovu štale
Njemu je uvijek lako
on je vani
u kuću ne ulazi

U kuću više neću ući
stol se poput konja rita u zemlji
zidovi što su stajali uz mene
lete na brzim krilima
Tlo se gnijezdi dok govorim
tlo se trese dok ukočeno dišem
dok tajno pišem
ne prestaju se otvarati prozori
koji drže zrak u sobama
Sve se miče sa svoga puta dok ne postane ništa
Kuća je jedna velika laž
trese se u kostima brijega
u mojim prsima kao u oplatama broda
dok tone ustima stežući kamen zaglavni
što klizi po ledu
iz srca iznad vrta vije se dim
Ulice se ispunile ljudima
kroz njihove ruke prolaze duboki gromovi
Svatko u svojim očima važe
posljednji dan
konopcem tog priviđenja vežu svoju sudbinu
Nitko više ne želi bježati
u Zrinske
u Hrastovačke gore
u Hegedušićeve slike
ni u kakvu pećinu
Sad bih dao i vrt Adamov za jednu jabuku
Bit ću i jesam patuljak u svim zbirkama
Moje se misli vraćaju Sisciji
još se čuje topot keltskih konja
iz plemena Segestani
Rim je ogorčen isposništvom svetog Kirina
koji bez jahača ovud prolazi
na riječima prijatelja
Pečat do pečata kopito
Banovina u fokusu podneva
povez na očima na kraju jedine ulice
Nesreća uvijek tuče u čelo
Udarci kao smijeh tuku u čelo
udarci kao smijeh iz utrobe zemlje
dolaze iz vječnosti
Je li mi ovdje i dalje mjesto
ili je ovo posljednje sjećanje
među starcima u parku Capraga

Bit ću i jesam patuljak
bez i jednog putovanja
u koži obloženoj mahovinom
Uvijek s mnogim obmanama
kao i najbolji među nama
To je ono što moj zavičaj ne odvaja
od dalekih i drugih krajeva
Sve se nalazi samo u jednoj ljusci vječnosti
Tako i danas u vrtu starci pričaju
Tko li će znati na koje se proroštvo odnosi
sad kad strepimo za ciglu željezo i noć
Nikad hrabriji zurimo u svijet
što ničice leži pred našim srušenim vratima
Po ispovijedi iz crkve svetog Ivana Nepomuka
izlazi ban Josip Jelačić
okupljajući stare prijatelje
koji ni za čime ne čeznu
niti crvenoga šala žele
Izvlače se ljudi iz cigli od sunca pečenih
U suncu tisuće satova kuca
i svaki je čas nečije sjećanje
Iz automobila izvlače čovjeka s djetetom
Krila kuće kao otrgnuta krila leptira
Jedino ih sunce čini krilima
kuća i leptir toga su se odrekli
ne osjećaju svjetlost koja u njih prodire
Svjetlost je doista mrak u koji je propao krov
Sve ogoljelo od krutih oblika
ono što je ostalo zajedno oplakuju
ljudi i životinje
Kada čovjek padne sa suzom u usnama
u mijenama na rubu vida ne mari za ljepotu
srušenu od Beskraja
Cesta je zinula
i njoj ću kazati gdje će se otvoriti:

Balinac, Baturi, Bijele Vode, Bišćanovo, Bojna, Borovita, Brestik, Brezovo Polje, Brnjeuška, Brubno, Buzeta, Dabrina, Desni Degoj, Dolnjaki, Donja Bučica, Donja Trstenica, Donje Jame, Donje Selište, Donje Taborište, Donji Klasnić, Donji Selkovac, Donji Viduševac, Dragotina, Drenovac Banski, Dvorišće, Glina, Gornja Bučica, Gornje Jame,Gornje Selište, Gornje Taborište, Gornji Klasnić, Gornji Selkovac, Gornji Viduševac, Gračanica Šišinečka, Hađer, Hajtić, Ilovačak, Joševica, Kihalac, Kozaperovica, Maja, Majske Poljane, Majski Trtnik, Mala Solina, Mali Gradac, Mali Obljaj, Marinbrod, Martinovići, Momčilovića Kosa, Novo Selo Glinsko, Prekopa, Prijeka, Ravno Rašće, Roviška, Skela, Slatina Pokupska, Stankovac, Svračica, Šaševa, Šatornja, Šibine, Trnovac Glinski, Trtnik Glinski, Turčenica, Velika Solina, Veliki Gradac, Veliki Obljaj, Vlahović i Zaloj.

Tomislav Marijan Bilosnić