Dvoličnost i troličnost

Svi pišu već tri dana kako je umro Đorđe Balašević. Ovo stvarno više nije normalno. Jedno vrijeme su naši Hrvati svašta govorili o čovjeku, onda ga više nisu niti spomenuli a sada kad je čovjek umro sad je nastao opći jauk, lelek i škrgut zubima

Dvolično i trolično. Inače u Hrvatskoj su ljudi za vrijeme Domovinskog rata i to oni koji su rođeni u Hrvatskoj, koji su deklarirani Hrvati samo što su im njihovi roditelji dali za vrijeme Jugoslavije ime Jovan i zbog tog imena imali vrlo velikih problema iako su bili Hrvati. Eh sad se najednom piše po Ilici ćirilica i ovi neki Hrvati koji su mrzili svoje susjede s imenom Jovan a ti nisu bili ni krivi ni dužni i u domovnici im je pisalo da su Hrvati njih su mrzili a sada ti isti koji su mrzili sve Jovane koji su ostali u Hrvatskoj a neki je i branili i bili u dragovoljcima domovinskog rata u Hrvatskoj vojsci su šikanirani samo zbog imena Jovan a sada se pale svijeće za Balaševića. Inače protiv Đorđa Balaševića nemam ništa i jako mi je žao što je umro, mogao je još poživjeti ali me jako smeta ova dvoličnost, troličnost i primitivizam. Inače svijeće se pale u crkvi ili na Mirogoju.

Takva kuknjava nije bila kad su preminuli hrvatski književni velikani poput akademika Ante Stamaća i Joje Ricova. Neobrazovani Hrvati pojma nemaju i ne znaju ni tko je bio akademik Ante Stamać a još manje Joja Ricov. Sjećam se kada je preminuo Joja Ricov na DHK je visjela sfrkana od vjetra crna zastava. Na Trgu bana Jelačića su ljudi išli svojim poslom, bilo je sve užurbano i sve puno mladih ljudi ali i svih onih ostalih koji pojma nisu imali da je preminuo Joja Ricov. O akademiku Anti Stamaću jedva da su mediji napisali i crticu da je preminuo. Kad je umrla Ljupka Dimitrovska nitko ništa ili kad je umro Ivica Šerfezi nitko se nije niti osvrnuo, kada je umrla Zdenka Vučković nitko nije ovako urlikao i kukao. Ti ljudi kao da nikad nisu niti živjeli tako su se svi ponijeli prema njima. A svi ovi koji su palili svijeće po Ilici i nosili plišane zečeve to su radili kao Makedonci kad je premlad poginuo u saobraćajnoj nesreći makedonski slavuj Toše Proeski. Ali tako se radi u Makedoniji i grad Zagreb nije istok. Inače znate što rade pravoslavci na svojim grobovima najbližih, oni vam dođu na grob, sjednu oko groba, onda pričaju, tamo jedu i piju, donesu kavu pa kad pinu kavu onda je običaj da daju piti i pokojniku pa tu kavu onda zaliju po grobu. To ne bih ni znala ali kada sam 2009. godine posjetila uz Ohrid i Tošino Kruševo i onda i njegov grob to su mi rekli ljudi u njegovom rodnom Kruševu. I da na tom njegovom grobu je bilo također puno svijeća, plišanih medvjedića, srca, anđela, cvijeća i to su morali tamo na njegovom grobu stalno sve to bacati i obožavatelji su opet nosili sve novo i stavljali mu to na grob. Kad sam saznala za te pravoslavne običaje da njegova obitelj i prijatelji kad posjećuju njegov grob i tamo znaju oko njegovog groba sjediti i pričati i zalijevati mu grob kavom to mi je u jednom trenutku bilo doista jezivo. Poštujem tuđe običaje u tuđoj zemlji ali nisam za to da se u našoj domovini Hrvatskoj koja je katolička zemlja sada ovako kao što se je sad dogodilo s ovim paljenjem svijeća na ulici u centru grada za Balaševića ovako nasilno nameću tuđi običaji. Dobro je da se i ovi koji su išli spontano paliti svijeće nisu sjetili da to možda još spontano kao na pravoslavnim grobovima zaliju i kavom jer ovo što su napravili s Đorđem Balaševićem je zaista ispalo primitivno.

U Splitu su urlikali i pred Arenom u Zagrebu također. Čovjek je umro a oni u spomen na njega svi urliču i slikaju selfije i još se krevelje. Koja je to doza neukosti, kretenizma, neobrazovanosti i primitivizma. Od grada Zagreba su napravili bliski Istok ali to je zato što nam je na čelu grada Zagreba predstavnik bliskog Istoka naš uvaženi mitropolit Milan Bandić. Zagrepčana više nema, povukli su se i prepustili da nam gradom vladaju bliskoistočni ljubitelji koji su donijeli sa sobom svoj primitivni i zaostali mentalitet i nisu se prilagodili pravilima grada Zagreba. Jutros gledam iz tramvaja kako gore svijeće za Balaševića koje će kad se ugase morati odvesti Čistoća. Radi se samo nered i dodatni posao ljudima iz Čistoće. Gadi mi se ta ljudska dvoličnost i troličnost.

Ti Đorđe, počivaj u miru. Žao mi je što si otišao, mogao si još koju godinu poživjeti.

Zagreb, 22.2.2021. Nives Puhalo🎩🎻🎩