Skip to content

Tilen Žbona: TRANSKRIPTI STANJA

Globalizacija se u realnosti manifestira kao ispunjavanje interesa multinacionalnih kompanija. Dekretom se ukidaju prava uz zloglasni slogan: “Za vaše dobro!”

Eugen Borkovsky

Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Gradska lođa
od 20.02.2021. u 17 sati

   „…I dalje sanjamo o savršenoj sreći dok predosjećamo dosadu raja…“ Baudrillard.

Ova izložba, niz decentnih sliko-crteža, koje potpisuje Tilen Žbona, poigrava se promatračevom percepcijom na planu vizualnog i smislenog. Radovi iniciraju nekoliko mogućih interpretacija. Možda su najzanimljiviji diskursi: promišljanje autora, vrijeme u kojem su ovi radovi nastali i tretman promatrača.  

   Proces je mogao počinjati izborom tona podloge ili potezom grafita koji je uvijek kontrolirano gestualan. Bez obzira na spontanost i intenzitet izvedbe, kompozicije su stabilne. Segmentima podloga, isparanim papirima, namazima boje, te svugdje – nakupinama tragova poteza, zaustavljenim u rasprostiranju, sugerirana je efemerna dinamika. Frekvencija se mijenja od rada do rada, ali i unutar kadra pojedinog rada. Oblici se nužno ne nadopunjuju. Ponegdje su u neskladu. Pojavljuju se u grupama kao talozi sjećanja, reminiscencija na doživljeno. 

   U postavu nalazimo različite formate i raznorodne podloge. Unatoč bogatoj razradi, radovi su očišćeni od suvišnog. Autor je znao zaustaviti trenutak u kojem oblik dobiva suptilan likovni naboj. Onaj seriozni trenutak u kojem oblik postaje predmetom nove realnosti, novog značenja. Igra, čijim rezultatima smo svjedoci, podređena je umjetnikovom senzibilitetu. Odupiranjem dosjetci, kao zavodnici odabranog načina izraza, Tilen ipak kontrolira oblikovanje. Neki detalji nose asocijaciju prepoznatljivog, ali dobivamo vizualnu informaciju koja primarno nije narativna. Tek mala dosjetljiva sugestija, ali likovno znalački predočena. 

   Odmah je primjetno da se autor bavi ritmiziranjem sličnih likovnih činjenica, ali upravo ta provokativna sličnost rezultata postaje kvaliteta kolekcije. Čini se kao da iz slojeva prepoznajemo tijela koja su u isto vrijeme i mlada, i stara, i mirna, i u pokretu. Ona izazivaju uznemirujući doživljaj jer je tjelesnost usklađena s prolaznošću. Snaga krhkosti donesena je dramatičnim opetovanim potezima. Autora ne zanima ambijent i namjero nas lišava asocijacije koju bi donio detalj iz pozadine. Tilen Žbona niže asocijacije oblika tijela koja tako postaju ne-sama. Ali, u životu, samoća, otuđenost, zapravo ostaje jedina konstanta koja nas prati. Ponekad samoću nazivamo osobnošću, ali unutar samoće, pokretali se ili ne, uvijek ostajemo sami. Sjetimo se Igora Carusa koji kaže: „Paradoks ljudskosti jest u činjenici da se osobi ne može prići u njegovom prirodnom već u kulturnom, društvenom, socijalnom okruženju.” Prisjećamo se misli kojima Freud naglašava da je civiliziranost represivna, da stalno zahtijeva potiskivanje nagonskih ljudskih potreba. Toj se represiji prilagođavamo na željeni ili neželjeni način. To izaziva podsvjesne reakcije pa je intrigantna misao Michela Foucaulta koji tvrdi da razvoj psihijatrije nanosi štetu bolesnicima koji su izolirani ne zato što su bolesni, već da se sredina zaštiti od njihovih nepredvidljivosti. Na taj se način, legalno, nepodobni i drugačiji isključuju iz društva. Ovo nas dovodi do problema koji je locirao H. Marcuse; on u zapadnjačkoj kulturi ističe prikrivena otuđenja čovjeka. Npr: Ideali Zapada najčešće su muškog roda, zrelih godina, erotski hetero opredijeljeni, bijele rase i iz građanskog staleža. Tim pristupom događa se da su žene, mladi, LGBT populacija, djeca, starci, obojeni, poljoprivrednici i radnici već otuđeni. Uz to, u eri smo uniformiziranja iskustava, dezintegracije subjekta, nestanka Ja kao sigurnog uporišta. Tijelo ostaje jedini medij. Blokiranje individualnosti života, koje proizlazi iz moći prošlih monarha, nastavljeni u formi država, čvrsti je okvir za stanje u kojemu pojedinac više ni nad čim nema vlast, čak ni nad vlastitim tijelom. Tako zapadni način funkcioniranja postiže cilj: umanjiti slobode, frustrirati građana, probuditi mu grižnju savjesti. Dekretom se ukidaju prava pod raznim izgovorima. Prisiljeni smo propitati u kojoj mjeri je suvremeni kapitalizam jedini, najbolji doseg organizacije ljudstva na planeti. Očituje se problem: taj nametnuti, promovirani oblik društvenog uređenja stalno zapada u krize, financijske, militarističke, ekološke, zdravstvene. Pojedinci, građani više se ne osjećaju sigurno. Globalizacija se u realnosti manifestira kao ispunjavanje interesa multinacionalnih kompanija. Dekretom se ukidaju prava uz zloglasni slogan: „Za vaše dobro!“.

   Sva je povijest umjetničke prakse ponuda svjesno ili nesvjesno odaslanih kodiranih poruka. Tilen Žbona iskreno, lavirajući između promišljenosti i spontanosti, izgovara impresije. Tako ova izložba nudi sraz osobnog i općeg, doživljaja i komentara vremena. Naravno, ovo nisu ilustracije, ali su asocijacije koje umjetnik iskazuje u obliku izvedenih vizualizacija. Umjetnik onirički komentira osobno vrijeme. Zapažanja prevodi u sadašnjost poštovanjem „osobne temperature“. Uzgibana akcija nudi oblike koji ostaju negdje u slojevima. Segment postaje znak i nije više citat. Ovime umjetnik progovara o suvremenosti u kojoj imamo sve više informacija, a sve manje značenja. Evocirana je transparentnost zidova u koje se pokušavamo sakriti. Zablude civilizacije o izdvojenosti unutar povijesnog vremena nestaju uvođenjem spoznaje o prožetosti svih stvari u univerzumu i njegovoj stalnoj mijeni. Jer, svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom mora biti stalna reinterpretacija. Umjetnik osjeća da zaokupljenost materijalnom svakodnevicom remeti prepoznavanje tijeka. On ne sakriva tragove suhog pečata proizvođača papira koji se pojavljuju kao svjedočenje napadnog marketinga. Vrijeme „moranja“ utječe na stanje i spoznaju. A što je spoznaja? Sjećanje osvjedočeno doživljajem. U anarhiji materijalnog, doživljeno se na silu trpa u okvire konvencija. Rezultat je nemir. Trebamo li pristati na zadano ili srušiti barijere uobičajenog?

   Tilen Žbona nakuplja oblike koji djeluju spontano ali nose prikrivene sadržaje i pozive na razmišljanje. Naglašenošću doživljaja preskočena je naracija. Autor poštuje ezoteričnost koja je čitljiva iz formi nedefiniranih oblika, asocijativnih obrisa. Sukladno suvremenim spoznajama neophodno je uvesti promatrača. Slijedom toga, percepcija ovog projekta vezana je za razinu imaginativnih mogućnosti svakog pojedinog gledatelja. Čini nam se da Zbona ne želi ništa direktno poručiti. On se promatraču obraća na nivou instinktivnog. Uobičajenu socijalnu interakciju umjetnika i promatrača, izložbu, on koristi za sučeljavanje. Figurativni zameci oblika iniciraju napeto iščitavanje. Nismo sigurni je li autor zaista želio iz pozadine izlučiti određeni oblik ili zabilježiti emocionalno stanje. Iskaz, ipak više sjetan nego oštar, ostavlja nam dojam autorove unutarnje katarze. Ovu seriju radova možemo doživjeti kao svojevrstan dnevnik. Insinuacija mogućeg materijalizira se u plošnom formatu slike. Očitavanje iziskuje napor. Možda je bolje pokušati doživjeti, nego dešifrirati. 

     Eugen Borkovsky, II. 2021.

   Tilen Žbona, rođen je 31. VIII. 1976. godine u Kopru. Slikarstvo je diplomirao 2001. godine u Veneciji, na »Accademia di Belle Arti«, kod prof. Carlo Di Raco. Magistarski studij videa i novih medija završava na »Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje« u Ljubljani, 2007. godine. Priznanje za značajne umjetničke radove prima 2011. godine od senata ALUiO Sveučilišta u Ljubljani. Od 2015. godine član je »Univerzitetnega umetniškega observatorija Rektorske konference Republike Slovenije«. Doktorirao je 2017. godine sa temom iz područja edukacijskih znanosti, na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani. Trenutno radi kao izvanredni profesor na Pedagoškom fakultetu »Univerze na Primorskem”, Koper. Svoje je radove predstavio na mnogim samostalnim i kolektivnim izložbama u domovini i inozemstvu: Beč, Graz, (A); Beograd, (SRB); Berlin, Frankfurt, Karlsruhe, (D); Almonte, (E); London, (GB); Pariz, (F); Cordenons, Cormons, Milano, Padova, Torino, Trst, Udine, Venecija, (I); Istanbul, TUR); Grožnjan, Pula, Zagreb, (HR); Domžale, Izola, Koper, Ljubljana, Maribor, Nova Gorica, Piran, Pivka, Ptuj, Sežana, Solkan, (SLO)… Živi i radi v Kopru.