Ranim jutrima

Uz sve epidemiološke mjere pitam sve ove naše političare i sve institucije u gradu Zagrebu ali i u cijeloj Hrvatskoj, a što je s našim prosjacima i oni su također naši sugrađani? Svakog dana kad se vozimo na posao imamo prilike vidjeti ovaj moralni krik našeg društva.

Govori se o masovnom cijepljenju stanovništva protiv Covida a je li netko pokrenuo ovo pitanje od političara u Saboru? Nije. Imaju li ti prosjaci barem neko osnovno zdravstveno osiguranje? Zar nikome nije žao tih ljudi koji se po zimi griju u ZET-ovim tramvajima? Oni su prepušteni sami sebi. Pogledajte ovo. Koja je ovo nebriga države za te ljude.

Rano jutro uvijek otkrije svu bezdušnost dana. Ove prosjakinje i ovaj prosjak, pa oni moraju negdje biti, moraju nešto pojesti, popiti i moraju se negdje oprati.

Plenkoviću, Bandiću, Sabore, hrvatska Vlado, oporbo, pogledajte ovo. Ovo je i vaša slika. Zar vam nije žao ovih naših sugrađana? Oni su isto ljudi. Dok gledamo u tramvajima ove naše prosjake sve više sagledavamo svu bezdušnost političkih elita. Možda su ti ljudi negdje i radili ali spletom okolnosti im se dogodilo ovo siromaštvo. Ranim jutrima svi se vozimo na posao i promatramo ove prosjake. Tramvaj broj dvanaest koji vozi od Remize prema zagrebačkoj Dubravi je najtužniji u rana i prohladna jutra. Tokom dana kad vidimo u nekom tramvaju nekog prosjaka i mi možemo osjetiti to njegovo siromaštvo, trošan i stari kaput na njemu, žalostan vonj prljavštine, stare i poderane cipele i staračke ruke u kojima stišće one velike crne vreće pune plastičnih boca.

I dok se ovi ljudi snalaze Bandić dijeli svojim poltronima i plaćenicima iz Poglavarstva silnu lovu i nagrade u iznosu od pedeset tisuća kuna. I dok Bandićeve suradnice nose u rukama svoje skupe Birkin torbe ove sirote u tramvaju u rukama nose ove velike, crne vreće s plastičnim bocama.

Ranim jutrima ispliva na vidjelo sva bijeda Zagreba i skori se poput taloga crne kave na nekom tanjuriću.

Zagreb, 17.2.2021. Nives Puhalo🎩🎻🎩