U Ančićevom sakralnom opusu izmjenjuju se ostvarenja unutarnje nužnosti, i zadržavanja na konkretnosti scene, i s proširenjem do simboličnog, u krajnjoj ideji eshatološkog
U očekivanju skorog izlaska druge monografije Nike Ančića pogledajte njegove sakralne motive rađene za izložbu Pasionska baština u Muzeju Mimara. Predgovor u katalogu napisao je povjesničar umjetnosti prof. Stanko Špoljarić.
Stanko Špoljarić
NIKO ANČIĆ – SAKRALNE TEME
U umjetničkom pristupu Nike Ančića motivima sakralne tematike prožimaju se ekspresionistička gestualnost u ostvarenjima uprisutnjene figuracije, i djela širine asocijativnog, vidljive i u slikama na pragu apstrakcije. Oba ova segmenta izrastaju iz Ančićevog jedinstvenog stila prepoznatljive rukopisnosti, sačuvane neovisno od stupnja ikonografske činjeničnosti. Poveznica je i duboka nota meditativnog, i poetska i emotivna, kojom likovna interpretacija sadržaja dobiva novu dimenziju.
Tako su i tjeskoba, bol, neposredna blizina smrti uronjeni u atmosferu Kristovog golgotskog martirija prožeti ozračjem duhovnog, a prizori patnje otkrivaju i tu stranu veličajnost smisla postojanja. Dramatična stvarnost kalvarijskog hoda je i zbilja približena zapisima evanđelista, ali i metafora, opremećenje čina otkupnjanja, koje započinje scenom Ulaska u Jeruzalem, a zaokružuje se motivom Uskrsnuća.
Sve dionice spomenutog raspona sadržajnih koordinata jasni su akcenti zbivanja, međusobno upućene, gdje neke u Ančićevoj tematsko/likovnoj slobodi nose elemente realistične opisnosti, ili su oblici oblici približeni znaku. U Ančićevom sakralnom opusu izmjenjuju se ostvarenja unutarnje nužnosti, i zadržavanja na konkretnosti scene, i s proširenjem do simboličnog, u krajnjoj ideji eshatološkog. Ančić osjeća (za umjetnika je to najvažnije) da su događanja na Kristovom zemaljskom hodu sastavnice dubokih vjerskih istina, stvarne i duhovne ljepote, kojim slikar spaja biblijsko vrijeme, njegovu preobrazbu u njegovanju biti i kroz umjetnost, u našem vremenu. Takav doživljaj spram motiva omogućio mu je određenu nesputanost izraza, no bez rušilačkih nakana spram stvorenih kanona, ali i s nenametljivom bliskošću s načelima povjesnih umjetničkih iskustava. No znatno više Ančić s likovnom inventivnošću izraza produbljuje sadržaj klasičnih tema Novoga zavjeta, poglavito same Pasije. Neprekidno prati trag slutnje ljepote sakralnog, identificirajući je s naravnošću i nadnaravnošću života, svojevrsnom, (u njegovom slučaju) ekvivalentu vječnosti vitalnosti prirode. Krajoliku je Ančić posvetio pretežni dio svog opusa i kao nepopravljivi zaljubljenik u prirodu težio je sintezi izgleda i značenja. Videći u pejzažu kapi i poneki slap iz nemjerljivosti sakralnog. Tako da nije slučajno da je u pejsažnom redu i bogatstvu prepoznao poetizirane zakonitosti stvorenog, što je u vjetrometini vremena darovan put koji uz slikarski zanos vodi ka temama gdje Bog govori čovjeku.
Ančić je slikar kolorističkog pulsiranja, glavne odrednice njegovog krajolika. Otvorena paleta dominira i u prizorima kršćanske ikonografije. No ipak u nešto tišim registrima, u djelima gdje su vrijednosti plavog nositelji kromatike slika. Objektivno najmeditativnije boje, boje smiraja, koja sugerira bezmjerje, transcedentalnost teološkog. Ančića u pritajenom svjetlu plavog dodiruje nebo, posvojenim bojama ispunjenim simboličnošću i silnicama tišine. Osvajajući njima prostor, s partijama pune zasićenosti boje, ali i plohama suptine prozračnosti, uravnoteženih s energijom snažnih kromatskih udara. Vještinom slikarske gradnje oblikovani su detalji i ukupnost čitkih kompozicija, uvjerljivo satkanih i u primjerima jednostavnih i složenijih scenarija. Sa zanimljivim otklonima (s Evanđeljem kao konstantom poruke) od konvencionalnih riješenja do slobodnijih likovnih koncepcija, gdje bar neki sloj nudi mogućnosti osobnog likovnog čitanja. Figurativna komponenta slika u određenoj mjeri citira i zapise evanđelista, obogaćujući ih ugođajnošću scene, s naglascima na posvećenosti adrese. Ančić čvrsto zadržava nit s ostavštinom i životnošću biblijskog, sa znanim akterima kao nositeljima prizora upisanih osobnom inačicom realističnog, uzdignutog bujicom ekspresionističke likovne čujnosti. S upućenošću na lik patničkog Krista na križu, na čitav korpus, ali i na znak, izranjenu ruku ili nogu, no i primjere razvedenijh partitura kao u slici “Sve zbog jedne jabuke” osmišljene i notom literarnog. Ančić i redukcijom do forme samog križa (tipom i grčkim i rimskim) stavlja značenje Golgote u prvi plan u obliku svetog simbola, gdje potki objektivne grubosti drveta priljubljuje boju, a krik (koji je i navještaj Uskrsnuća) u opni forme dovedi do impula lirske apstrakcije, do sklada sakralnog buketa. U slikama negiranog taktiliteta osmišljenih fluidnošću boje, utkanih u preplete ploha i treptavih mrlja.
Obrisi križa svjetlom spajaju se s dramaturgijom prostora, kojeg svaka čestica otvara se ka klimaksu scene. I gigantizira aureola, znamenje s uklesanom urom Kristovom smrti, razvaljena stijena groba pripadaju ikonografiji muke. Ančić vjerodostojnošću slikarskog čina i sabranošću u interpretaciji sadržaja dosegao sintezu univerzalnog i osobnog, dajući značajan prilog modernoj hrvatskoj sakralnoj umjetnosti.
Pogledajte sakralnu galeriju slika Nike Ančića!
Popis slika u katalogu
1. Lomljenje križa, 2020.
akril/platno, 50×45 cm
2. Raspeće, 2020.
akril/platno, 70×50 cm
3. Skidanje s križa, 2020.
akril/platno, 45×35 cm
4. Križ
akril/platno, 70×50 cm
5. Ecce homo, 2018.
ulje/platno, 58×78 cm
6. On odnosi grijehe svijeta, 2020.
ulje/platno, 59×43 cm
7. S krvlju ka uskrsnuću, 2020.
akril/platno, 100×80 cm
8. Ljubav pobijeđuje bol, 2020.
akril/platno, 120×120 cm
9. Uskrsnuće, 2013.
akril/platno, 120×100 cm
10. Otvoreni grob, 2020.
ulje/platno, 100×70 cm
11. Tužni jecaj s maslinske gore, 2019.
ulje/platno, 120×100 cm
12. INRI, 2020.
ulje/platno, 69×54 cm
13. Ulazak u Jeruzalem, 2020.
akril/platno, 76×80 cm
14. Za stolom u Emausu, 2020.
akril/platno, 100×80 cm
15. Pieta, 2020.
akril/platno, 76×80 cm
16. Petar – stijena
kombnirana tehnika, 65×79 cm
17. Noć prije, 2019.
ulje/platno, 80×100 cm
18. Trojstvo, 2004.
akril/platno, 50×70 cm
19. Svo vrijeme svijeta, 2000
akril/platno, 60×80 cm
20. Enigma, 2000.
akril/platno, 70×90 cm
21. Posljednja večera, 2000.
crtež, kombnirana, papir, 30×45 cm
22. Nagovještaj, 1992.
akril/platno, 80×60 cm
23. Oče oprosti im jer ne znaju što čine, 2012.
akril/platno, 70×50 cm
24. Plavi križ, 2004.
ulje/platno, 50×68 cm
25. Transformacija, 2007.
akril/platno, 80×60 cm
26. K nebu, 2001.
akril/platno, 80×60 cm
27. Muka, 2002.
akril/platno, 100×80 cm
28. Nagovještaj, 2015.
ulje/platno, 70×50 cm
29. Veronikin rubac, 2018.
ulje/platno, 80×100 cm
30. Treća ura, 2005.
ulje/karton, 50×40 cm
31. Put u Emaus,
ulje/platno
32. Sve zbog jedne jabuke,
/prema slici iz 2010./ grafika, 70×50 cm
NOVO