Sad pak i biskup Košić

Pa to je sve prolupalo i “prošvikalo”. Sad je i Košić počeo svašta pričati na nedjeljnoj propovijedi. Izvalio je da je potres teško predvidiv i da se protiv njega ne možemo boriti kao protiv Srba, komunista i Turaka

Krasno. I to kaže jedan svećenik. Koliko znam i Srbi i Turci su pomogli sad Hrvatskoj nakon ovog razornog potresa. Srbi su nam pomogli s novcima a Turci su dopremili mobilne kućice. Mislim da su takve izjave zaista neprimjerene i to još iz usta svećenika. Nikad od nas normalnih ljudi. Misliš da ne možemo gore ali onda nas ovako srozaju do dna i to ovi visoko kotirajući a što je najgore sad su počeli svašta lupetati i svećenici. Baš me zanima što će izmisliti kao demanti i hoće li se opravdavati da to nije rekao. Mi smo stvarno u svakom pogledu pokazali da smo slučajna država. Sad Srbi i Turci stvarno nisu za ništa krivi.

Eto izgleda da je zaista istinita ona uzrečica: “Pomozi sirotu na svoju sramotu”.

Zagreb, 14.1.2021.
Nives Puhalo
🎩🎻🎩

Biskup Košić u propovijedi: "Potres je teško predvidiv, ne možemo se protiv  njega boriti kao protiv Turaka, komunista ili Srba" - Dnevnik -  GoSucker.com - Najnovije vijesti - Svi hrvatski portali na jednom mjestu
Foto: Edina Zuko/Pixsell
Biskup Košić u propovijedi: Potres je teško predvidiv, ne možemo se protiv njega boriti kao protiv Turaka, komunista ili Srba

Vlado Košić, sisački biskup, u nedjelju je predvodio misno slavlje u spomen na 443. obljetnicu obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibelji branitelja ove utvrde 1578. godine. U homiliji je govorio i o nizu potresa koji su pogodili područje Siska, Petrinje i Gline, Dnevnik.hr

Sisački biskup Vlado Košić je rekao kako su branitelji Gvozdanskog svijetli primjer ljubavi prema Domovini i žrtve za nju.

“Poznato nam je kako su pred jačom turskom silom hrabro tri mjeseca odolijevali i nisu prihvaćali nekoliko poziva na predaju, čime su mogli spasiti vlastite živote. No oni su radije ostali na braniku utvrde Gvozdansko i na braniku Domovine negoli se pokoriti neprijatelju i njegovoj sili. Ta borba do kraja resila je i resi naš hrvatski narod, bilo da su nas tlačili Turci, bilo komunisti, bilo Srbi. Sve smo te zulume, progone i agresije hrabro odbijali jer smo imali pojedince koji su nas vodili u tom otporu i borbi za svoju zemlju”, rekao je Košić.

Govorio o potresima

Biskupija Sisak piše da je Košić u homiliji kazao da je danas naš najveći neprijatelj – potres.

“On pustoši, zavija u crno, ruši kuće i crkve, tjera nas s naših stoljetnih ognjišta i prijeti da nestanemo, da u ovim dijelovima Lijepe Naše više ne žive Hrvati. Prije toga nas je pogodila pandemija, koja doduše nije zaratila samo protiv nas nego protiv cijeloga svijeta i svih ljudi. I treći je, već 25 godina prisutan neprijatelj koji je u nama samima, a zove se izumiranje: ne rađaju se djeca, sve nas je manje i nestajemo”, rekao je Košić.

“Potres je teško predvidiv, ne možemo se protiv njega boriti kao protiv Turaka, komunista ili Srba. On je podmukao neprijatelj koji sve napada, ne gleda tko je tko niti dolazi najavljen, nikad ne znamo kada će udariti i što će srušiti, koga protjerati iz njegova doma, kome će se doslovno oduzeti tlo pod nogama. Međutim, ima lijeka toj pošasti. To je naša kršćanska ljubav”, dodao je Košić.

Osvrnuo se i na reakciju ljudi tijekom pandemije. “Naši branitelji Gvozdanskoga nisu dvojili bi li izdali svoju vjeru i spasili živote ili ostali vjerni Kristu i branili Domovinu. Oni su izabrali ostati vjerni svojemu krštenju, svojoj vjeri i svome narodu. A mi? Udari nas jedna pandemija i već smo uznemireni, već protiv Boga i protiv ljudi prosvjedujemo, već smo depresivni i ne znamo kako se nositi s time”, kazao je Košić.

NEVJEROJATNA SPOZNAJA: 10 milijuna Turaka ima hrvatske korijene?!
NEVJEROJATNA SPOZNAJA: 10 milijuna Turaka ima hrvatske korijene?!

Piše: Ante Matić

Nedavno sam pročitao upravo na ovom portalu službene brojke Državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske o hrvatskim iseljenicima. Mislim da su te brojke netočne, proizvoljne, pogotovo ako se preskoči činjenica koja kaže koliko, primjerice, američkih građana imaju hrvatsko podrijetlo. To je bitno. A to me je naučio Nelson Mandela kad sam s njim radio intervju u Pretoriji 1995. godine.

Kad sam ga upitao koliko živi Hrvata u njegov zemlji, on mi je odgovorio malim uvodom, koji mi je otvorio oči pa sam posve drukčije kasnije gledao svaku dijasporu, a tako i hrvatsku. Mandela je najprije rekao da su po njegovu saznanju hrvatski moreplovci prije Magellana doplovili na jug Afrike i tu su neki ostali živjeti. Dogodilo se to početkom 16. stoljeća, tvrdio je Mandela, pa je rekao kako tada Hrvati nisu imali svoju državu, povijest naseljavanja i raseljavanja ljudi raznih naroda pisali su oni koji su imali svoja kraljevstva, carstva i države. Tko bi znao za Magellanov pothvat da je bio Hrvat?

Hrvati u Africi i Turskoj

Iz njegove priče sam shvatio da je stotinjak tisuća građana te zemlje na jugu Afrike, koji imaju hrvatsko podrijetlo. Po toj logici, onda treba pitati, koliko američkih građana imaju hrvatsko podrijetlo, hrvatske korijene, koliko kanadskih, australskih, turskih…

Ako rečeno bude mjerilo i statističko pravilo raseljavanja naroda, onda bismo morali uvažiti tezu jednog bosanskog Turčina (kao desetogodišnjak odselio iz Sarajeva u Istanbul), koji je doktorirao na hrvatskoj djeci koje su Turci odvodili u sepetima u Tursku ili zarobljavali u bitkama. On je uzeo četiri stoljeća osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini i nekim dijelovima Hrvatske pa je došao do broja od 10 milijuna Turaka koji vuku hrvatsko podrijetlo.

Dakle, po spoznanju doktora Abaza od 78 milijuna živućih Turaka u Turskoj, 10 milijuna imaju hrvatske korijene. Ako je tomu tako, a izgleda da jest, najveća i najbrojnija hrvatska dijaspora je ona turska. Abaz je u svojoj doktorskoj dizertaciji, godinama kopajući po arhivi u Istanbulu, brojio, zbrajao i došao do, za nas, zapanjujuće brojke. Samo jedne godine (1493., kad se dogodila i Krbavska bitka), kaže on, dopremljeno je u sepetima 10 tisuća hrvatske djece iz Bosne i Hrvatske.

Sad mi je donekle jasno zašto je samo predsjednik Turske Demirel, jedini od svih predsjednika zemalja na svijetu, došao Tuđmanu na pokop. Tada je onako, kao uzgred, rekao da i on vuče daleko hrvatsko podrijetlo iz Bosne. Možda je i neki njegov pradedo došao u Tursku u sepetu. Andrić je to opisao u svojoj poznatoj priči Danak u krvi. Taj hrvatski danak u krvi trajao je pet vjekova.

Hrvati u Argentini i Australiji

Prema podacima Državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, danas u svijetu živi više od 3 milijuna Hrvata i njihovih potomaka, dok neki smatraju da se taj broj penje i do 4 milijuna.

Tako kažu , da u Argentini živi 250 tisuća Hrvata. Bilo bi zanimlijvo znati koliko argentinskih građana vuku hrvatsko podrijetlo. Hrvati su se u Argentinu u većem broju počeli doseljavati poslije 1848. godine, a taj se broj povećavao sve do 1918. Valja spomenuti da su Hrvati pojedinačno na ovo područje počeli dolaziti već od sredine 18. stoljeća. Prvi sigurni povijesni podaci postoje za hrvatskog isusovca Nikolu Plantića, rođenog u Zagrebu 1720. godine koji je na područje tadašnje Argentine došao godine 1748.

Po toj procjeni u Australiji živi 250 tisuća Hrvata. Prema posljednjem popisu stanovništva od 2006. godine, 118.051 osoba se izjasnila da je hrvatskog podrijetla, što čini 0,56% od ukupnog stanovništva Australije. Australsko Ministarstvo vanjskih poslova smatra da u Australiji živi oko 150.000 Hrvata dok se u hrvatskoj zajednici tvrdi da Hrvata ima 250.000. U 2016. godini u Australiji se sprema popis stanovništva pa bismo uskoro mogli dobiti i novije podatke. Hrvati su se u Australiju počeli doseljavati već sredinom 19. stoljeća.

Hrvati u Kanadi

Također, slično Australiji, procjenjuje se da u Kanadi živi 250 tisuća Hrvata.
Temeljem procjene Veleposlanstva RH i Generalnog konzulata u Kanadi, Hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva Kanade, te temeljem samih procjena hrvatske zajednice – smatra se da danas u Kanadi živi oko 250 tisuća hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka.

Najviše Hrvata je nastanjeno u provincijama Ontario, British Columbia, Alberta, Quebec i Manitoba, te u gradovima: Torontu, Mississaugi, Vancouveru, Montrealu, Winnipegu i Calgaryu.

Hrvatski iseljenici u Njemačkoj su priča za sebe

Po nekoj procjeni u Njemačkoj živi 400 tisuća Hrvata. Hrvati su počeli naseljavati Njemačku još u 19. stoljeću. No, kako navodi dr. Adolf Polegubić u tekstu o dužobrižništvu Hrvata u ovoj zemlji, u Njemačkoj je prije Drugoga svjetskog rata bilo vrlo malo Hrvata i njihov je broj gotovo zanemariv. Oni koji su bili u Njemačkoj radili su kao obični radnici u rudarstvu i industriji. U to vrijeme Hrvati su ponajviše iseljavali u prekooceanske zemlje. Najveći broj Hrvata u Njemačku pristigao je na ‘privremeni rad’ 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. Posebice nakon što je Njemačka 1968. godine potpisala ugovor s Jugoslavijom o razmjeni radne snage. Ova emigracija, pored političkog, imala je uglavnom ekonomski karakter.

U Saveznoj Republici Njemačkoj danas, prema podacima Veleposlanstva RH u Berlinu i Hrvatskih katoličkih misija, živi preko 350.000 Hrvata. Hrvatski dužobrižnički ured spominje čak i brojku od 400 tisuća.

Najspornija je brojka hrvatskih iseljenika u Sjedinjenim američkim državama. Hrvatska dijaspora u SAD-u jedna je od najbrojnijih u svijetu. Temeljem procjena Veleposlanstva Republike Hrvatske i Generalnih konzulata RH u SAD, Hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva u SAD-u, te temeljem same procjene hrvatske zajednice, u SAD-u danas živi oko 1 200 000 Hrvata i njihovih potomaka.

Razdoblje masovnijeg iseljavanja iz Hrvatske u SAD započelo je potkraj 19. st., između 1890. i Prvog svjetskog rata (procjenjuje se da je u tom razdoblju iz Hrvatske u SAD iselilo 500.000 Hrvata). Između dva rata iz Hrvatske se iselilo oko 150.000 ljudi u SAD.

Na kraju, opet se vraćam u Tursku. Ako je istina što je u svojoj doktorskoj dizertacijii napisao Abaz, onda je neoprostivo hrvatskim ljudima koji su istraživali hrvatsko iseljeništvo i o tome pisali, kako su zaboravili na Hrvate koji su u sepetima, kao dječaci, otpremani u Tursku. Notorna istina da je 18 vezira i velikih vezira bilo podrijetlom Hrvati i da je 150 godina jedan od službenih jezika na Porti bio i hrvatski jezik. Točnije, bila je to hrvatska bosanska ikavica. Izvor: Croexpress