Skip to content

Dobrota kao lijek

Jeste li ikad razmišljali da je najjači lijek protiv svih bolesti dobro? Kad mi kažemo dobro onda to znači da sve dobro funkcionira i oko nas i u nama. Kad te netko pita kako ti je, ti kažeš dobro je. To znači zdrav si, ide ti, sretan si

Tomislav Ivančić

Dobro je nešto što nam u nama stvara upravo da sve funkcionira. Kad kažemo zlo onda mislimo na sve što je u nama porušeno, sve što je traumatizirano, što je učinjeno ružnim, što je zablačeno. To je sve ono u nama što je bolesno, neplemenito, odvratno. To je zlo. Ali kad se pitamo filozofski onda nam filozofija zanimljivo kaže da je zlo manjak dobra, da zlo zapravo ne postoji. To je manjak nečega. Ne postoji mrak. To je manjak svjetla. Jer kad bi postojao mrak onda bismo mogli istjerati mrak iz sobe. Uzmeš metlu ili što drugo i istjeraš ga. Ne. Protivno mraku je svjetlo. Tako isto zlo se ne može istjerati iz čovjeka. Nema u čovjeku zla, postoji manjak dobra. Prema tome ako je mrak u kući onda ćeš ti upaliti svjetlo. Prema tome ako je u tebi bolest, strah, blizina smrti, ako je u tebi bilo kakva kriza, užas te uhvatio, ako je u tebi neko neprijateljstvo, uvreda, bol, patnja, što trebaš napraviti. Upaliti svjetlo, dobrotu. Samo dopusti da dobro uđe u tebe. A gdje ćeš naći dobro? A ja se pitam, a gdje ga nećeš naći. Jer dobro je u temelju svega što postoji. Iz dobrote je sve izišlo. Zanimljivo je da grčki filozof Platon kaže da nije bitak onaj temelj svega postojanja, nego da ispred bitka dobrota stoji. Da je dobrota uzrok bitka. Da je dobrota rodila postojanje. Dakle, dobro je sve što postoji, što uživa, što je sretno, što je svjetlo, što je čestito, što je moralno, zdravo i životno, što nikad ne može umrijeti. To je dobro. Ta dobrota je u dnu svega što postoji. Ako kažeš ja postojim to je onda dobro. Ako kažeš ja sam zdrav onda je to dobro, zar ne? Prema tome dobro je posvuda rasuto kako vidiš. Zlo je sve ono gdje si oštećen, gdje si izranjen. To je sve zlo. I sad ako se pitamo kako ću ja liječiti to zlo u meni, kako ću ja liječiti svoje bolesti onda je to ono što treba medicina, psihijatrija, što moraju temeljito proučiti i temeljito uočiti. Ako ti mirno prihvatiš dobrotu, ako zaželiš da dobrota uđe u tebe, još bolje ako ti uđeš u dobrotu onda vidiš kako upravo sve ono što je u tebi zlo, a to znači manjak dobra, tada ta dobrota ispunja te rupe, ispunja te praznine, ispunja to i u tebi nema više zla nego dobro. Kad dolaziš u bolnicu onda ti daju lijek. Što je lijek? To je upravo most u dobro, dovođenje dobra tamo gdje je bolest i to dobro ispunja. Zdravlje je dobro. Neka dobro ispuni prostore gdje je zlo, gdje je bio manjak zdravlja, manjak dobra. Tad je čovjek zdrav. Treba dakle donijeti zdravlje i zato je dobrota temelj svega. Govorim o apsolutnoj dobroti koja je zapravo Bog, svemogući. Govorim o bitku koji dakle ima svoje transcedentale, dobro. Dobrota je bit bitka, bit svakog postojanja. Zlo je manjak, zlo je ono čega nema.

Ako tako razumijemo onda ćemo si polako znati pomoći u najtežim situacijama života. Tada ćemo znati što je zlo i što je patnja, što je bolest i što je zdravlje, što je muka i što je smrt. Tad ćemo shvatiti da ući u dobro da je to ispravljanje svega što je zlo i da je tu rješenje. U dobroti je rješenje svih naših patnji, i bolesti i trauma i strahova i smrti. Ući u dobro. I zato to treba jednostavno uočiti. Pazite dobro, jednostavno nema gdje ga nema. Što je dobro u našem životu? Zrak. Sjetite prošli put smo govorili.

Domovina, to je zrak koji dišeš. I zato ako nemaš zraka ti si mrtav zar ne. Ne možeš bez zraka preživjeti, a zrak nemaš u sebi, u svome tijelu, nego izvan sebe u prirodi. A taj dio prirode se zove tvoja domovina. Zrak je tvoja domovina. Prema tome domovina je tvoj život. Tako isto ovdje. Dobrota je tvoj život, tvoje zdravlje. I ako dišeš u toj dobroti tad ćeš osjetiti kako te to liječi. Tada dobrota ispunja sve tvoje praznine koje je u tebi napravilo zlo, uvrede ljudi, izranjenost tvoja, grijesi tvoji i drugih ljudi. Tad ćeš vidjeti kako dobrota tebe liječi.

I kako ući u tu dobrotu? Možemo meditativno. Dosta je zastati, zatvoriti oči, mirno disati i samo zamisliti: ‘O Bože svemogući ti si apsolutna dobrota, ti si posvuda i sad si tu. Tvoja dobrota je tu. Sjeti se, bitak o kojem govore filozofi ima tvoju kvalitetu dobrote. To znači postojanje je dobro. Ja želim postojati. Da bih postojao zato moram biti zdrav i zato udišem dobrotu da bi zdravlje u mene ušlo jer je bolest zlo.’ Udišeš jednostavno dobrotu. I zamisli da je dobrota poput mora, poput oceana. I kad polako uđeš u more pa uroniš. Zato polako osjećaš da si uronio u dobrotu na neki način. I da ta dobrota kao što more oplakuje čitavo tvoje tijelo tako da ta dobrota oplakuje sve što je u tebi bilo prazno, što je zlo izoralo, ispunja te praznine, ispunja te manjkove, ispunja zdravljem sve u tebi bolesno, ispunja sve što je u tebi grešno, ispunja dobrotom, kajanjem, praštanjem, milošću, oproštenjem, spasenjem.

Tada vaš duh postaje zdrav, više ne možete griješiti, ne možete biti zločesti, ne možete drugima činiti zlo i misliti o njima zlo. Ne. Tražite u drugima ono što je dobro i tad možete s njima surađivati, komunicirati. Tad uživate u ljudima. Čim pomislite negativno o drugim ljudima više ne možete s njima razgovarati. Više ih ne možete pogledati u oči. Sigurno imate to iskustvo. Vi ste tada bolesni. Teški bolesnik. Psihički i duhovan i duhovni. Kada mislite dobro tad možete svakog pogledati u oči, i radujete se i smiješite se, vi ste zdravi. I tad druge činite zdravima.

O kako domovina čezne za ljudima koji su produhovljeni, koji upijaju dobrotu u sebe, koji su moralno zdravi, a onda i u tijelu zdravi. Dobrota najprije liječi tvoj duh, a onda tvoju psihu, a onda tijelo. I onda si čitav zdrav.

Izvor: Transkript iz emisije na HKR-u: ‘Gospodine nauči nas vjerovati’ prof. Tomislava Ivančića