Moj otac je često naglašavao kako moramo biti svjesni toga da ne možemo mijenjati druge već samo sebe
Sa voditeljicom projekta “Dobrobit djeteta u kontekstu obitelji (CHILD WELL)” kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost, dobitnicom državne nagrade za znanost, za značajno znanstveno dostignuće, zatim nagrade “Snježana Biga-Friganović” Hrvatske psihološke komore te društvenog priznanja “Marulić: Fiat Psychologia” Hrvatskog psihološkog društva, prof.dr.sc. Andrejom Brajošm-Žganec rođenom Varaždinkom koja radi na Institutu Ivo Pilar u Zagrebu razgovarali smo o njezinom profesionalnom angažmanu kao i o trenucima opuštanja. Pa, uzmite malo predaha i zavirite u Male ženske razgovore. Možda unesu osvježenje i malo vedrine u ove tmurne dane.
Gordana Igrec
Dakle, čime se sve bavite?
Znanstvena sam savjetnica u trajnom zvanju, područje psihologija na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Bavim se istraživanjima zaštitnih i rizičnih čimbenika psihosocijalnog razvoja djece i adolescenata, ulogom obitelji u dječjem razvoju, dobrobiti djece, mladih i obitelji, kvalitetom života u obitelji i školi, te područjima kvalitete života i dobrobiti odraslih. Tijekom godina objavila sam velik broj znanstvenih radova, knjiga, stručnih radova, stručno popularnih radova te sudjelovala na dvjestotinjak međunarodnih i domaćih konferencija. Kao redovita profesorica u trajnom zvanju, predajem kolegije iz područja razvojne psihologije i psihologije obrazovanja na više fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i Sveučilištu Sjever u Varaždinu.
Od 1992. godine radim na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, prije se zvao Institut za primijenjena društvena istraživanja. Usporedno s znanstvenom karijerom razvijala sam i profesorsku karijeru tako da sam predavala te još predajem budućim psiholozima, učiteljima, odgojiteljima, medicinskim sestrama, fizioterapeutima…… Jako volim rad sa studentima jer mladi ljudi uvijek oplemenjuju i unose vedrinu pa su i iskustva u radu sa mladima uvijek pozitivna.
Urednica ste časopisa Društvena istraživanja. Od kada?
Glavna sam urednica časopisa Društvena istraživanja od studenog 2019. Časopis Društvena istraživanja njeguje tematsku i disciplinarnu otvorenost i stoga se u njemu objavljuju radovi iz različitih društvenih i humanističkih disciplina: sociologije, psihologije, politologije, povijesti, prava, ekonomije, demografije, lingvistike i ostalih disciplina. Časopis objavljuje teorijske, empirijske i pregledne radove, a s obzirom na široki krug čitatelja, prednost imaju radovi s temama koje su od šireg društvenog i međunarodnog interesa, posebice empirijska istraživanja, te komparativna međunarodna istraživanja koja nisu lokalno specifična i tematski usko specijalizirana. Samo oni rukopisi koji su zadovoljavajuće znanstvene kvalitete i koji su u skladu s tematskim ciljevima i područjima Društvenih istraživanja upućuju se u postupak recenziranja. Stoga je velika čast ali i odgovornost biti glavna urednica ovog časopisa.
Kako se nosite sa ovom radnom obavezom?
To zahtjeva puno vremena i odricanja. Velika je odgovornost je obavljati ovu dužnost pri čemu su mi od značajne pomoći članice mog tima, izvršna urednica Ines Sučić, mlada urednica Marija Džida i tajnica Vlatka Venos. Bez njihove pomoći ne bih ovaj posao mogla obavljati efikasno.
Koje je područje Vaša uža specijalnost koje pokrivate?
Kao psiholog, pokrivam područja iz psihologije posebno razvojne psihologije. Prije nego sam postala glavna urednica uredila sam dva tematska broja časopisa Društvena istraživanja. Jedan na temu psiholoških aspekata braka, obitelji i partnerstva a drugi na temu međugeneracijske obiteljske solidarnosti. U tematskom broju časopisa Društvena istraživanja o psihološkim aspektima braka, obitelji i partnerstva između ostalog se navodi da posljedice rastave braka ovise o nizu čimbenika kao i o stresu što ga uzrokuje prekid braka. Naime, reakcije ljudi na rastavu vrlo su različite, jer brzina i stupanj prilagodbe ovise o raznim mogućnostima i okolnostima koje nastaju nakon rastave a i ekonomska situacija na to ima utjecaja. Drugi tematski broj Društvenih istraživanja koji sam uredila govori o međugeneracijskoj obiteljskoj solidarnost koja je danas važna posebice u Europi koja kao već uvelike stari kontinent iz dana u dan još više stari. Pri tome, istraživači se slažu da je u tim okolnostima obitelj univerzalna i nužna institucija ljudskog preživljavanja u svim društvima i važna u međugeneracijskim odnosima.
Kako usklađujete privatne i poslovne obaveze?
Trudim se uskladiti što je više moguće poslovne i privatne obveze. Meni je uvijek u životu obitelj bila na prvom mjestu. Tako da sam ja svoj privatni život u velikom dijelu posvetila svojim sinovima. Mogla bih reći da uspješno usklađujem poslovni i privatni život jer sam tako organizirala život da sve svoje slobodno vrijeme posvećujem svojoj obitelji.
Koji su Vam prioriteti u životu?
Trenutno se osjećam nekako na prekretnici. Obitelj mi je uvijek bila najvažnija, sada kada su mi sinovi veliki počinjem se više okretati sebi a obiteljski se družimo na drugačije načine, više kao odrasli ljudi. Svaki period života nosi sa sobom svoja iskustva, okolnosti, nosi svoje različitosti.
Vaša životna maksima?
Iskreni odnosi, priznati samom sebi kada pogriješiš i ići dalje, iz životnih iskustva izvući ono najbolje. Timski rad je jak važan jer bez pomoći drugih i samo u suradnji s drugima možemo ostvariti sebe i postići svoje maksimume. Razgovorom se može puno toga riješiti a to ljudi prečesto izbjegavaju ili nisu iskreni u razgovoru. Postoji jedna mudrost koja kaže da je najveće životno umijeće znati voljeti ljude, to je umijeće življenja ili slično tome samo ako smo sretni možemo usrećiti druge ljude. Pablo Picasso je rekao „Smisao života je pronaći svoj dar. Svrha života je dati taj dar drugima“. Usudila bih se reći da je to jedan od važnih motiva u mom životu.
Volite li čitati i što najviše?
Kada imam vremena volim pročitati dobru knjigu. Dok su mi djeca bila manja čitala sam isključivo stručnu literaturu i sve vezano za posao. Danas nađem vremena pa čitam i romane, najviše tijekom ljeta. Volim čitati knjige koje su povezane sa životnim događajima, romane koji opisuju odnose među ljudima, koji opisuju različite obitelji i iskustva i ponašanja osoba koje čine te obitelji moglo bi se reći opet povezano sa psihologijom. Za rođendan sam od sina dobila knjigu Elene Ferrante, Lažljivi život odraslih, koju sam nedavno pročitala i jako mi se sviđa za razliku od nekih prijašnjih dijela iste autorice. Za Božić sam dobila knjigu Nade Gašić, Devet života gospođe Adele koju upravo čitam. Ljetos sam na primjer čitala roman Victorie Hislop, Otok te Posljednje predavanje Randya Pauscha. Moj omiljeni pisac zbog dubinskih i vrlo detaljnih analiza partnerskih i obiteljski odnosa je Karl Ove Knausgard. No volim i romane poput Svila Alessandra Baricca koji je lagan za čitanje a prepun neizrečenosti.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Volim šetati prirodom i planinariti pa uvijek kada imam vremena pokušam organizirati da se malo krećem. Pogotovo kako je moj posao prvenstveno vezan uz sjedilački način života svako kretanje je dobro došlo. Osim toga volim kuhati, dapače usudim se reći da sam dobra kuharica raznovrsnih slanih i slatkih jela, kolača torta i sl. Moji ukućani, šira obitelj i prijatelji to znaju, podržavaju i vole probati moje specijalitete a mene kuhanje opušta nakon intelektualnog rada tako da na ovaj način spajam ugodno s korisnim.
Koju glazbu volite slušati?
Volim slušati sve što je dobro. Kao dijete vodili su me na koncerte klasične glazbe i u operu što me nije baš previše zanimalo. U adolescenciji sam bila usmjerena na tadašnju zapadnu rock glazbu. Danas slušam zaista raznu domaću i stranu glazbu, a ni klasična mi glazba više nije toliko mrska. Prije nekoliko godina bila sam na koncertu Rolling Stonesa u Austriji a 2018. u Zagrebu na koncertu Roda Stewarta. Oba koncerta su me podsjetila na mladost i jako su me se dojmila.
Kako ste odgajali djecu? Strogo ili ste imali u svemu mjeru i s ljubavlju?
Trudila sam se biti zahtjevna i pravedna majka, te odgajati svoju djecu s puno ljubavi i podrške. Naravno da to s obzirom na moj posao ne bi bilo moguće da nisam imala neizmjernu podršku svojih roditelja. Ulaganje u obitelj, obiteljski odnosi i povjerenje jako su važni. Kvalitetan odgoj i razvoj djeteta važan je za cjelokupni razvoj pojedinca jer ono što djeca doživljavaju i iskustva koja imaju tijekom odrastanja u određenoj mjeri ih oblikuje kao odrasle ljude. Kada bi roditelji toga više bili svjesni puno bi više ulagali u obitelj i obiteljske odnose pri tome su jako važni iskreni odnosi i odgovorno ponašanje. Povezano sa onim što sam gore rekla je i činjenica da samo sretni roditelji mogu odgojiti sretnu djecu jer „ljubav majke prema životu isto je tako prelazna kao i njena tjeskoba“ rekao je još davno Erich Fromm, a mi danas to istražujemo. Dakle, svjesna ovih činjenica trudila sam se i trudim se u odgoju svoje djece svakim danom činiti da oni i ja budemo sretni, a isto tako da oni postignu svoje snove. Uz to subjektivna dobrobit roditelja povezana je sa kvalitetom odgojnih postupaka tih roditelja. Djeca uče po modelu i na određeni način usvajaju ponašanja koja su im ponuđena u njihovoj okolini. Neiskreni odnosi imaju utjecaj posebno na socioemocionalni razvoj djece. Djeca u interakciji sa svojim roditeljima oblikuju svoje izražavanje emocija, oponašaju roditelje i tako stvaraju obiteljske obrasce ponašanja. Roditeljska ponašanja su važna za dječji razvoj, važan je način na koji roditelji izražavaju emocije kao i roditeljske reakcije na dječje izražavanje emocija u emocionalnim situacijama. Budući da znamo da se rani socijalizacijski obrasci, stečeni u obitelji prenose tijekom razvoja na druga područja interpersonalnih odnosa pri čemu djeca u odnosima s roditeljima stvaraju unutarnje radne modele za interpretaciju događaja i predviđanja onoga što će se dogoditi, zasigurno nesretni roditelji nisu najbolji modeli svojoj djeci. To sve zajedno onda utječe na daljnju kvalitetu odnosa njihove djece sa drugim ljudima.
Prema rezultatima jednog našeg istraživanja nalazi su pokazali da što su majke sretnije i zadovoljnije svojim životom više koriste pozitivnu disciplinu i prihvaćanje u odgoju svoje djece, a manje su sklone popustljivosti i korištenju negativne discipline. Ujedno majke koje znaju postupati s dječjim emocijama više primjenjuju pozitivnu disciplinu i više prihvaćaju svoje dijete, a manje su sklone primjeni negativne discipline, tj. kažnjavanja.
Nedostaje li Vam otac, čuveni psihijatar dr. Pavao Brajša
To što mi je otac psihijatar i što sam odrasla u tom okruženju naravno da je na mene ostavilo određene tragove, no uvijek sam se zanimala za odnose, bliske odnose u obitelji, razvoj čovjeka, osobnosti ljudi. Uz to odrasti u obitelji s ocem psihijatrom i psihoterapeutom ostavlja zasigurno određene tragove. Danas se bavim znanstvenim radom, a znanja stečena u obitelji višestruko koristim u svom cjelokupnom životu i radu. Moj otac je često naglašavao kako moramo biti svjesni toga da ne možemo mijenjati druge već samo sebe, ali to onda mijenja sve.
